Snimio Sergej DRECHSLER
Mijenja se riječka nogometna pozornica, usput s nje silaze protagonisti, tako je i sada u dobra sjećanja otišao popularni Božo Matijević. Naigrao se nogometa na igralištu ispred Osnovne škole »Nikole Tesle« na kojoj su već odavno postavljeni stupići i iza kojega niče velika zgrada od koje se jedva vidi Kosi toranj i crkva Uznesenja Marijina. A kao da je bilo jučer kada je tu kao i diljem »Rijeke« onih »sedamdesetih« harala ekipa »Starog grada« s braćom Tabar, Demom, Nikolićem, Brnelićem, Koljaninom, Casertom, i društvom dok im je njihov voditelj Mladen Hodak pripremao nasljednike – »Bebe«, za koje je igrao i Božo Matijević. Društvo su mu činili i ostalo loptački romantičari, Zoran Škerjanc, Robert Rubčić, naravno i poznati izdanak nogometne starogradske škole, »bombarder s Kvarnera« Mladen Mladenović te ostali.
Božo i njegovi prijatelji su paraleno uz nabijanje lopte po asfaltu uredno igrali i veliki nogomet, bili su svi redom velike nade »Rijeke«, trenirali su na Kantridi i redali su uspjehe pod vodsvom klupskih legendi, trenera Vladimira Lukarića, reprezentativca nekadašnje Jugoslavije i njegova pomoćnika Drage Čohara. Na okupu se našao buket talenata za pamćenje, generacija iz snova, koja je, uz ostalo osvojila i Kup Jugoslavije 1982. godine. Sva obećanja se ne ostvare, neki od njih su prošli trnoviti put do prve momčadi ostvarivši zavidne prvoligaške karijere, neki su otišli drugim putevima. Ostaju upamćeni Tibljaš, Berc, braća Valenčić, Šimić, Mršić, Pero Radaković mlađi, Rubčić, Božićić, Sterpin, Tercolo, Pučić… Naravno i Božo Matijević. Nekadašnjeg darovitog napadača s desne strane više nema među nama, prijateljima ostaju u pamćenju prodori i golovi, pomalo mangupski hod, vječiti dječački osmijeh i neizbjeno »cimanje«, u Starom gradu tada češće od pozdrava »Dobar dan«.
Božo Matijević rođen je 25. rujna 1963. godine u Rijeci. Nekadašnji daroviti nogometaš ponikao u školi nogometa riječkoga prvoligaša za svoje igračke karijere nosio je dresove jugoslavenskog drugoligaša »Majdanpeka« (na posudbi iz Rijeke), te niza austrijskih niželigaša gdje je igrao 15-ak godina i utro put mnogim riječkim igračima. Po povratku u Hrvatsku zaključio je igračku karijeru u dresu »Buja« da bi potom započeo svoju trenersku epizodu. Kao pomoćni trener surađivao je s Rodionom Gačaninom (UAE i Orijent), a samostalno je vodio »Vinodol«, »Crikvenicu«, »Lovran«, »Krk«, »Žminj«, »Orijent« i »Krajišnik« iz Velike Kladuše. Odveo je svojevremeno juniore »Orijenta« na završnicu Kupa Hrvatske, a ta generacija dala je i neka značajna prvoligaška imena poput Darija Kneževića i vratara Ivana Mancea. Nekadašnjeg skauta riječkoga prvoligaša teška bolest zadesila je na funkciji glavnog trenera Nogometne akademije Abuja s čijom momčadi je Matijević dočekao svoje zvjezdane trenutke osvajanjem »Kvarnerske rivijere«. Matijevićev posljednji ispraćaj je u subotu na Kastavu u 13 sati.
