Hrvatska nogometna reprezentacija u subotu u Lensu od 21 sat protiv Portugala igra utakmicu osmine finala Europskoga prvenstva u Francuskoj uoči koje su očekivanja javnosti narasla do te mjere da nitko više ozbiljno ne uzima u obzir činjenicu da će na suprotnoj strani stajati jedan od najboljih nogometaša na svijetu svih vremena (Cristiano Ronaldo) i respektabilan protivnik opasnih namjera.

Igre »kockastih« u dosadašnjem tijeku europske smotre u kratkom su razdoblju promijenile percepciju o hrvatskoj momčadi koja je na francuskim travnjacima doživjela radikalni preobražaj zbog čega je preko noći od autsajdera postala jedan od kandidata za osvajanje naslova europskoga prvaka. Euforija je pogubna. Kao što je silno podcjenjivački bilo ispratiti Hrvatsku na EURO kroz prizmu ekspresna povratka kući, jednako je tako pretjerano unaprijed se baviti protivnicima u četvrtfinalu i zdravo za gotovo uzimati naklonjen ždrijeb kao jak argument za najviše domete Čačićeve momčadi.

Novi izazovi

Narod je nemoguće prevariti, ljudima koji su u prvom dijelu natjecanja gledali kako Hrvatska suvereno lomi protivnike i osvaja skupinu pobjedom nad dvostrukim uzastopnim europskim prvacima Španjolcima teško je objasniti da se u subotu igra nova utakmica koja sa sobom nosi nove okolnosti i izazove. Činjenica jest da poslije triju vrlo dobrih izvedbi »kockastih« u skupini prevladava dojam da je Hrvatska apsolutni favorit u susretu s Portugalom koji je jedva izborio drugi krug natjecanja, ali u nogometu se ne živi od dojma, već od rezultata. Obje momčadi uoči subotnje utakmice polažu jednaka prava na četvrtfinale.

Što se hrvatske reprezentacije tiče, hrvatski izbornik neće se ovom prilikom povoditi uvriježenim trenerskim načelom pa će nedvojbeno promijeniti momčad koja je pobijedila Španjolsku. Ne bude li nekih nepredvidljivih okolnosti, Portugalu će se u najvećem dijelu suprotstaviti kadar koji je iznio teret prvih dviju utakmica (Turska, Češka), što znači će se u Lensu u momčad sigurno vratiti Modrić, Brozović, Vida i Strinić. Jedina Čačićeva dvojba, uslijed sjajne Kalinićeve igre protiv Španjolaca i Mandžukićeve golgeterske odustnosti u susretima protiv Turske i Češke, tiče se odabira jedinoga napadača u osnovnom sutavu igre (4-2-3-1). Sve ostalo već je viđeno.

Povratak Lensu

Hrvatska je u tehničkom smislu dovoljno jaka da se Portugalu nametne posjedom lopte i stekne povoljne uvjete u kojima će Cristiano Ronaldo, kao »spiritus movens« protivnika, biti daleko od lopte i igre, što je pogotovo važno u kontekstu neprijeporne činjenice da Hrvatska, za razliku od Portugala, u Francuskoj ima momčad!

Prije osamnaest godina »vatreni« su u Lensu otvorili svoju francusku avanturu, što je potrajala do pretposljednjega dana »mundijala« i završila osvajanjem povijesne bronce hrvatskoga nogometa na Parku prinčeva. Hrvatska je 14. lipnja 1998. godine na stadionu »Felix Bollaert« pobijedila Jamajku (3:1) i nagovijestila velike mogućnosti momčadi koju u hrvatskim okvirima nitko prije i poslije toga nije uspio nadmašiti. Možda neće ni današnja Hrvatska, ali treba vjerovati. Svojim dosadašnjim igrama u Francuskoj hrvatski su nogometaši pokazali da mogu i žele izaći iz sjene svojih slavnih prethodnika. Poslije svega što su napravili u Parizu, Saint Etienneu i Bordeauxu, doista bi bilo nepravedno oprostiti se od natjecanja već u osmini finala. Ova Hrvatska zaslužuje puno više. U Lensu ne treba stati. Nego krenuti! Allez, Croatie!