Snimio Sanjin Strukić / PIXELL
Još donedavno su svi proklinjali pijane milijunaše u kockastim dresovima »mamićeve« reprezentacije, a današnju utakmicu protiv Čeha većina smatra pukom formalnošću uoči velikoga derbija sa Španjolcima
SAINT ETIENNE Hrvatska nogometna reprezentacija večeras od 18 sati protiv Češke u Saint Etienneu igra drugu utakmicu na Europskom prvenstvu, ishod koje će u značajnoj mjeri odrediti ambicije »kockastih« u nastavku natjecanja.
Okolnosti se pritom uvelike razlikuju od onih na ispraćaju hrvatske momčadi koja se u Francusku ušuljala na »sporedni ulaz«, a Pariz napustila jurišom kroz »trijumfalna vrata«, zbog čega kafići u domovini broji promete kao u najboljim danima, a »last minute« aranžmani postaju hit.
Tako je to u nas, hrvatski narod iznova je prošao uobičajeno kratak put od depresije do euforije. Još donedavno su svi proklinjali pijane milijunaše u kockastim dresovima »mamićeve« reprezentacije, svesrdno se trudeći pronaći i najmanji izgovor da ne bi gledali utakmicu na Parku prinčeva, a današnju utakmicu protiv Čeha većina smatra pukom formalnošću uoči velikoga derbija za prvo mjesto u skupini D protiv aktualnih dvostrukih uzastopnih europskih prvaka Španjolaca. I sanja povratak »kockastih« u Pariz uoči finala. Ni manje, ni više.
Da hrvatski izbornik Miroslav Blažević 1996. na Europskom prvenstvu u Engleskoj nije poželio Nijemce, »vatreni« bi na svom premijernom nastupu na velikim natjecanjima igrali protiv Češke. No, Ćiro je u četvrtfinalu želio na Nijemce pa je propao mogući ogled protiv Čeha koji su u Engleskoj dogurali do finala gdje ih je zaustavila upravo Njemačka. Nakon Engleske ‘vatreni’ nisu bili ni blizu utakmice protiv češke vrste na velikim natjecanjima. No, dva puta smo igrali prijateljske utakmice. U dosadašnja dva nastupa Hrvatska je upisala jednu pobjedu, a jedna utakmica je završila bez pobjednika, no Hrvatska je slavila nakon izvođenja jedanaesteraca. Na penale je Hrvatska slavila u finalu Kupa kralja Hassana u Maroku, a u drugom susretu u veljači 2011. Hrvatska je u Puli pobijedila 4:2 uz dva gola Nikole Kalinića te po jednog Eduarda i Ive Iličevića. To je bila prva utakmica u kojoj je Češka primila četiri gola. Za Čehe su zabili Tomaš Rosicky i Tomaš Sivok.
Uzroke nogometom opet ošamućene nacije u prvom redu valja tražiti u načinu na koji je Hrvatska u prvoj utakmici svladala Tursku (1:0), uz osjetan pomak na planu igre i odmak od stereotipova što su u zadnje vrijeme pratili nacionalnu momčad. Iako Hrvatska još uvijek trči manje od većine reprezentacija na EURO-u, pristup susretu s Turcima bez zadrške i izvedba na najvišoj razini ukazuju na preobražaj momčadi, igra koje pred kraj minuloga kvalifikacijskoga ciklusa nikoga nije mogla uvjeriti da će uopće otići u Francusku, a kamo li da će navijači poslije prve minute zazivati naslov europskoga prvaka!?
Istina je po običaju negdje u sredini, ne treba bježati od činjenice da je Hrvatska favorit protiv Češke, ali za jasniju sliku o mogućnostima »kockastih« u nastavku francuske misije ipak treba pričekati večerašnju utakmicu tijekom koje će biti zanimljivo vidjeti na koji će način vjerojatno ista momčad u postojanom (4-2-3-1) sustavu igre reagirati u susretu s protivnikom potpuno drukčijega mentaliteta. Koliko im god silno trebali bodovi za plasman u drugi krug, habitus češke momčadi ne poznaje težnju nadigravanju s kvalitetnijom hrvatskom momčadi, što bi trebalo značiti da će, kao i protiv Španjolske, rizik u njihovoj igri biti sveden na najmanju moguću mjeru.
Hrvatsku, međutim, od zatvorene formacije protivnika puno više mora brinuti psihološko stanje momčadi, poljuljane obiteljskom tragedijom kapetana Darija Srne i opterećene (pre)visokim očekivanjima neuravnotežene nacije koja se pita mogu li »kockasti« večeras u Saint Etienneu dokazati da su u kontinuitetu sposobni zadržati visoke standarde i kao i »vatreni« prije osamnaest godina otići do kraja. Tipično, zar ne?
