ZAGREB  Kad je i poluslužbeno glasilo Katoličke crkve »Glas Koncila« ocijenilo da HDZ i Hrvatska ne smiju biti taoci jednog čovjeka, postalo je očito kako se u zemlji stvorio široki konsenzus da predsjednik HDZ-a Tomislav Karamako treba otići sa svojih dužnosti, u Vladi i stranci. Svaka stranka sama bira svoje vodstvo, a da se za takvu zamisao opet zagrijava i HDZ, rječito govori iznenadno političko aktiviranje iskusnog stranačkog veterana Vladimira Šeksa. 

Stranke, međutim, ne žive samo za sebe. S obzirom na dalekosežne posljedice koje personalna pitanja u vrhu HDZ-a imaju na cijelu zemlju i smjer kojim onda ide, očito je da će HDZ, kad bude tražio novog predsjednika i obnavljao vodstvo, morati povesti računa i o mišljenju javnosti, te o potrebama Hrvatske koja – poput cijele EU – ulazi u kritično razdoblje.

Negativna selekcija

HDZ je od svog nastanka težio okupljanju širokog spektra ljudi, i to na nacionalnim projektima, a ne na klasičnim ideologijama. U tome je bila i tajna njegova uspjeha. Kad bi nastavio sadašnjim smjerom – uz čudnovatu smjesu neoliberalizma i usiljenog konzervativizma, koju diktiraju ljudi poput Karamarka, Hasanbegovića i njihovih pristaša – zasigurno bi završio kao politička sekta. Utjecajni ljudi u HDZ-u, stoga, trebali bi prostor prema vrhu otvoriti ljudima koji Hrvatsku neće ideološki dijeliti, nego pragmatično okupljati suradnike i pristaše na novim nacionalnim projektima. Nema sumnje da velik dio javnosti u vrhu HDZ-a očekuje ljude poput Andreja Plenkovića, Davora Stiera ili nekoga sličnog. Očekuje ljude koji će razumjeti potrebe naroda i moći normalno komunicirati s inozemnim državnicima, ljude okrenute hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti, a ne pitanjima iz prošlosti.  

Javnosti danas nije lako razabrati prikladnog čovjeka, jer se u vrhu HDZ-a mogu naći deseci kandidata za predsjednika. Većina njih nema dovoljno političkog iskustva, ni potrebne širine. Slično je u ostalim strankama, što je posljedica negativne unutarstranačke selekcije, do koje je došlo zbog ukidanja većinskog izbornog sustava, ali i zato što su država i vlast postali sluge slobodnog tržišta, poslovnog i financijskog sektora. Hrvatska, poput drugih zemalja, ostaje bez političkih vođa. Nije čudno što sadašnji i predloženi budući premijer dolaze iz velikih kompanija. To vodi u urušavanje demokratskog sustava. Ako se nastavi tim putem, nije daleko dan kada će kompanije i banke određivati i sastav stranačkih vodstava te saborskih zastupnika.

Građani od političkih stranaka i njihovih čelnika, pa i od predsjednika HDZ-a, očekuju ne samo da znaju osvojiti vlast i držati članstvo pod kontrolom, nego da imaju nekakvu ideju za korjenito poboljšanje stanja u zemlji. Glavne stranke u zemlji danas nemaju što ponuditi nezaposlenim i mladim ljudima koji masovno odlaze u inozemstvo. Ni vrh HDZ-a više neće moći gurati glavu u pijesak pred činjenicom da hrvatsko gospodarstvo danas ne služi hrvatskom narodu. Gospodarstvo stagnira već dva-tri desetljeća, a industrija i izvoz su kolabirali. Posljedica toga jest masovno zaduživanje, nezaposlenost i iseljavanje ljudi iz zemlje. Hrvatska »nema kontrole« nad gospodarstvom, upozorila je prošlog tjedna i predsjednica Republike.

Nužna idejna obnova

Za vjerovati je da će HDZ iz sadašnje duboke krize izaći personalno i idejno obnovljen, te prepoznati ono što Hrvatskoj danas treba. Ako nastavi po starom, nekoć matična stranka otići će na političku marginu, a marginalnim strankama, koje bolje razumiju potrebe naroda, omogućit će da postanu politička matica. Takva marginalizacija već je zahvatila bivše matične stranke u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Portugalu, Mađarskoj, Poljskoj i ostalim državama Starog kontinenta.