Članovi Spomeničke knjižnice i zbirke »Mažuranić – Brlić – Ružić« Fondacija »Matilda Ružić« organizirali su tradicionalni Đir po Pećinama, jedinstvenu šetnju koja za cilj ima upoznavanje građana i svih ljubitelja povijesti s »tajnama« koje nude brojne vile na Pećinama. Spiritus movens i ovogodišnjeg Đira bili su Theo de Canziani i Radojka Puhalović.

Đir koji ima za cilj upoznavanje publike s povijesnim perivojima pećinskih vila i organizira se na Svjetski Dan Vrtova započet je ispred Ville Cosulich de Pećine. Unatoč vremenu koje nije nimalo obećavalo broj onih kojih su odlučili subotnje poslijeodne provesti u điru po Pećinama bio je iznimno velik. Manifestaciju koja je posvećena Matildi Ružić predvodio je de Canziani koji je ovom prigodom ispričao nadasve zanimljivu priču kazavši:

– Zakoračivši na Pećine preko Rudanove i Ružićeve Piramide dolazimo u mali primorski imperij koji od morskih hridi sve do želježničke trase Rijeka-Zagreb-Karlovac pripada slavnim Cosulichima. Ova stara pomorska obitelj porijeklom sa Lošinja dolazi u Rijeku u 19. stoljeću . Ovdje kao i na Lošinju traži mjesto kraj mora i nalazi ga upravo kraj ceste Via Dorothea, koja povezuje od tridesetih godina 19. stoljeća grad, Piramidu i Martinšćicu, Lazaret San Francesco. Na velikom posjedu koji se strmo s mnogim malim špiljama-pećinama spušta ka moru Cosulichi, baveći se poduzetništvom, trgovinom, brodogradnjom i pomorstvom, ulažu svoje stečevine u nekretnine.

Ville su to za življenje obitelji, najamne rezidencije te najamne palače kao i industrijska postrojenja. Imajući svoju rezidenciju ovdje već od sredine 19. stoljeća oni izuzetno aktivno grade, pregrađuju, dograđuju stvorivši osobito na prijelazu 19. u 20. stoljeće arhitektonsku baštinu danas postojećih sedam zgrada koja svjedoči njihovo slavno ime. Možemo reći da većinu ostvaruje njihov »dvorski« arhitekt Giovanni Randich u njemu imanentnoj stilskoj maniri historicističko secesijske eklektike, kazao je De Canziani.

– Uz to, tu je i poznata »Carbonera« Cosulicheva destilerija likera u stilu »fachwerkhausa« toga doba. Zgrade prate raskošni perivoji s lokalnom florom i egzotima dopremljenim Cosulichevom flotom brodova u maniri talijanskog romantičarskog perivoja varirajući renesansne i barokne potke. Podzidi, dekorativne vaze i balustrade izmjenjuju se pergolama, fontanama i belvederima. Raskoš zelenila i boja stopila se bujnošću s maštovitom arhitekturom tog vječnog ladanja čak i onda kad u njega u tridesetim godinama 20. stoljeća ulazi funkcionalistička arhitektura građanske škole na Pećinama te Jadranske straže.

Nažalost stambena arhitektura nakon Drugog svjetskog rata te namjena ove arhitekture zgrada i perivoja obezvrjeđuje namjere njihova tvorca. No, zgrade čine ljudi, a ove bile su u povijesti nastanjene sa danas blaženicom Mariom Crucifixom Cosulich utemeljiteljicom reda Sacro Cuore del Gesu’ u Rijeci. Tu je i austrijski spisatelj Odon von Horwath autor Priča iz Bečke šume te dugogodisnji stanar Cosulicheve Ville Dalibor spisatelj Viktor Car Emin, sublimirajući povijest Cosulicha, Ružića i Dworski von Prusa u pripovijesti Vitez mora. Iako ne žive više na Pećinama Cosulichi ostavljaju neizbrisiv trag kao i Pećine na njih plemičkim pridjevkom de Pecine koji nose i danas razasuti diljem svijeta.

Uslijedio je posjet Villi Puhalović gdje je vlasnica vile Radojka Puhalović goste provela po svom vrtu, a predstavljena je i prigodna izložba na temu cvjetnih motiva Mirjane Šestan. Ovogodišnji Đir čija je tema bila ruža priveden je kraju posjetom Villi Ružić, gdje su posjetitelji osim u prelijepom ambijentu vile uživali i u prigodnim izložbama.

Natalie Borčić predstavila se izložbom »Putovanja – Osvajanja«, a učenici petog i sedmog razreda OŠ Podmurvice koje je predvodila prof. Tamara Turić s »Ruža Ruži« te učenici Graditeljske škole za industriju i obrt Rijeka s radovima na temu »Cvijet ruže« koje su izradili cvjećari i vrtlari 1. i 2. razreda te učenici posebnog odjeljenja pod vodstvom profesora Nikoline Krivošić, Dubravke Ivaničić, Sanje Piković i Lenke Cimperman.