Hrvatska nogometna reprezentacija za točno mjesec dana u Parizu protiv Turske od 15 sati igra prvu utakmicu na Europskom prvenstvu u Francuskoj. O čemu ćemo s izbornikom »kockastih«, Antom Čačićem, pričati te nedjelje 12. lipnja nešto poslije 17 sati?

– Razgovarat ćemo o odigranoj utakmici s Turskom i nadam se da ćemo biti u dobrom raspoloženju. To je ono što priželjkujem – kaže Čačić.

Kako se osjećate mjesec dana uoči pariške EURO premijere? Ne doimate se osobito impresioniranim i uzbuđenim ili to vješto skrivate?

– Odlazak na Europsko prvenstvo u Francuskoj smatram kao krunu svoga trenerskoga posla. Osim što sam izuzetno počašćen i ponosan činjenicom da sam izbornik hrvatske reprezentacije, sportski motiv me drži u ravnoteži. Naime, ja sam u svojoj trenerskoj karijeri uvijek ljestvicu postavljao vrlo visoko, bila to borba za ulazak u Ligu prvaka ili za ostanak u ligi. Dakle, ja sam imun na slične situacije, priroda trenerskoga posla je takva da se moraš znati nositi s pritiskom. Naravno da je ono što me čeka u Francuskoj nešto za što se živi, to je prilika da kao trener doživim potpunu satisfakciju. Sam odlazak na Europsko prvenstvo je velika stvar, ali ne skrivam svoje ambicije, želim u Francuskoj u natjecateljskom dijelu otići što dalje.

Hrvatska mora biti svoja

Je li zadovoljstvo ili teret činjenica da ćete u Francuskoj voditi najjaču hrvatsku reprezentaciju od zalaska vatrene generacije?

– Više zadovoljstvo nego teret. Uostalom, situacija je takva da moram biti zadovoljan. Svi su nam igrači zdravi, igraju u ozbiljnim ligama, bitni su čimbenici u svojim momčadima, dobar dio njih je već dugo zajedno u reprezentaciji i ima iskustvo igranja na velikim natjecanjima. Iz svega toga i crpim optmizimam, uvjerenje i samopouzdanje da se ne trebamo bojati nikoga i da pobijediti možemo svakoga. Iskreno, bio bih vrlo nezadovoljan kada ne bismo prošli skupinu, bez obzira što je ista vrlo zahtjevna. Respektiramo sva tri protivnika, Španjolsku, Češku i Tursku, ali Hrvatska mora biti svoja, mora biti na svom maksimimumu u taktičkom, tehničkom i trkačkom dijelu. Dodatni motiv je patriotski naboj koji još nije presahnuo u svlačionici, a očekujem zajedništvo na tribinama, sinergiju navijača. Ovo je prilika da pokažemo da je sport kohezioni faktor u Lijepoj našoj, koji nas sve zajedno veže i spaja. Navijači moraju osjetiti da nismo lokalno opredijeljeni i klubaški obojeni, da za hrvatsku reprezentaciju igraju naši najbolji igrači bez obzira gdje ponikli.

Slučaj Lovren

U tom ste dijelu vi najodgovorniji? Dio javnosti vam, recimo, još ne može oprostiti odstranjivanje iz momčadi Dejana Lovrena koji u »Liverpoolu« igra na vrhunskoj razini?

– Neki su mediji priču oko Lovrena zločesto prenijeli. Ma… Biti pozvan za reprezentaciju svoje zemlje je čast, igrač moraš biti spreman ući u 89. i 91. i izaći iz igre u petoj minuti. Reprezentacija nije ničija svojba, niti sam Lovrenu, niti bilo kojem drugom igraču rekao da će ući tada i tada i da će igrati toliko i toliko. Kad je konkretno u pitanju ta utakmica s Mađarskom, svi su igrači s klupe na poluvremenu bili u svlačionici. Kad smo izlasili van uoči drugoga poluvremena rekao sam Lovrenu, Haliloviću i Srni da se krenu zagirajavati i da će u igru ulaziti po potrebi. Lovren je u petnaestoj minuti sjeo na klupu, uz objašnjenje kondicijskom treneru da ionako neće ulaziti u igru. Napravio je gaf koji je napravio, pogriješio je, ali nadam se da će to vro brzo shvatiti.