Nakon više od godinu dana  rada na složenom glazbeno-scenskom projektu – »Raskružje, mjuzikl mijena« – kojim kultni riječki pjevački zbor Putokazi obilježava 33 godine postojanja, autorski tim i četrdesetak sudionika predstave privodi kraju završne probe na pozornici HKD-a na Sušaku.

U atmosferi napetosti i nadahnuća, u kojoj se nastoji predstavu dovesti do najvišeg nivoa, zatičemo ansambl Putokaza koji s mnogo žara ali i perfekcije izrađuje scenu za scenom. Pod stalnom paskom Mirande Đaković – koja je prije 33 godine pokrenula Putokaze – u mraku gledališta zatičemo redateljicu predstave Lenku Udovički, koreografkinju Ivanu Kalc, orkestratora i producenta Filipa Franka, autore scenografije, videa i svjetla Denija i Martina Šesnića te autoricu kostima Tajči Čekadu.

Krug

Uvježbati glazbeno, a onda i scenski pokrenuti ansambl od četrdeset i dvoje pjevača koji nisu glumci ali u predstavi imaju i glumačke zadatke – veliki je projekt u svakom pogledu. Kad se tome doda ambiciozan zaplet priče, koja kombinira grčku i slavensku mitologiju, postaje jasno da bez vrhunskog profesionalizma ovo naprosto nije moguće ostvariti. Na koji način je ispreplela priču o ljubavi, sukobu generacija i drukčijosti, pitamo autoricu teksta Irenu Čepulić Križ, koja u predstavi igra jednu od vila Rusalki.

– Kroz dvije linije priča, iz grčke i slavenske mitologije, pratimo  sukobe različitih svjetova i mijene koje uvjetuju.  Glavni likovi su uistinu uzeti iz mitologije, ali su mitovi malo »pomaknuti«, postavljaju se nova pitanja tako da je naša priča ipak drugačija. No, uvijek je u središtu žena, njen razvoj, rast i mijene…  A sama ideja da predstava ima uporište u mitovima, nametnula se iz karaktera glazbe Putokaza  – Androida, Mjesec, Nova Zemlja, Porculan. Odabrane skladbe sadržajno sam uklopila u tekst predstave kao cjelinu koja govori o borbi dobra i zla, ali prvenstveno o ljubavi – to nisu više mitovi, to je naš svijet.

 A naslov – »Raskružje« – koji je smislio dr. Saša Ostojić, naš vjerni pratitelj i suradnik na vizualnom identitetu projekta, izvrsno ilustrira ne samo predstavu koja govori o mijenama,  već i 33 godine Putokaza, tijekom kojih se izmijenilo niz generacija mladih Riječana, čime je ovaj zbor zaista postao kružni tok u kojem se ljudi susreću, neko vrijeme surađuju a onda odlaze, dolaze novi koji ponovo ulaze i kreću se krugom, koji upravlja svima nama… zaključuje  Irena Čepulić Križ, energična mlada žena kojoj ne možete odrediti godine.

Uopće, gledajući ih na pozornici, teško je reći tko od sudionika predstave pripada starijim, a tko novim generacijama Putokaza – sve žene, jer one su u većini, a o njima je i riječ u predstavi, plijene vanjštinom, a kostimi Tajči Čekada kao da naglašavaju ono što je na njima najljepše – duge noge, vitke figure…

Cjelina

Ono što je u predstavi sasvim novo u pjesmama s albuma Putokaza koje poznajemo, jest orkestracija koju potpisuje Filip Frank,  autor i član riječkog benda Quasarr. On prvi put surađuje s Putokazima.

– Bio je to golem posao, ali i veliko zadovoljstvo. Trebalo je 25 pjesama s različitih albuma prearanžirati i ujednačiti, kao da ih je radila jedna osoba – spojiti sve autorske rukopise u cjelinu. Orkestrirao sam ih, ubacio dosta elektronike tako da zvuče modernije i – nakon šest mjeseci rada –  mogu reći da sam jako zadovoljan! Šteta je samo što »Raskružje«, kao i mnogi jedinstveni riječki projekti, neće doživjeti priznanje i uspjeh kakav bi mu pripao da je nastao u većem gradu… što ne umanjuje njegovu vrijednost. Zvuči svjetski! – zaključuje Filip Frank.Autorski tandem Šesnić – Deni i Martino – osmislili su scenografiju, na način da može primiti videofilmove njihova autorskog potpisa, a dizajnirali su i svjetlo u predstavi.

– Obojica smo svoje prve predstave napravili na pozornici HKD-a, tako da nam je drago da ponovo radimo ovdje. A što se tiče »Raskružja« – predstava je likovno osmišljena projekcijama, jer je priča vrlo kompleksna i emotivna, a sredstva nadasve skromna. Također je trebalo misliti i o budućim gostovanjima – već se  zna da »Raskružje« otvara ovogodišnje Krčko ljeto!, kažu Šesnići.

Autorica scenskog pokreta i koreografije, Ivana Kalc, imala je zadatak uklopiti pokret u režiju.– Redateljica Lenka Udovički i ja radimo zajedno, pokušavamo izbalansirati neke brojeve čije su koreografije dobro funkcionirale ranije, s novim brojevima koji su nastali izravno u predstavi, a sve to pak sjediniti s dramskom formom. Nije lako, ali mislim da smo na dobrom putu, jer svima je jako stalo i rade s velikim angažmanom.

Predznanje

Sve što smo čuli od autora predstave, zorno smo vidjeli na sceni: zaigrani a ozbiljni, posvećeni projektu, Putokazi su zbor koji je – više od toga! To je i razlog da se režije »Raskružja« prihvatila Lenka Udovički, koja kaže kako su upravo Putokazi bili njena poveznica s Rijekom.

– U prvoj predstavi Teatra Ulysses na Brijunu – »Kralj Lear« – igrale su djevojke iz Putokaza. Bilo je to prije 15 godina. Izmijenilo se nekoliko generacija, ali je svake godine naša suradnja bila na visokoj profesionalnoj razini. Dolazile su nove djevojke, uvijek zanimljive individue, divni glasovi, pouzdani suradnici u predstavi.  Posebnost ovog projekta je, između ostalog,  ta raznorodnost generacija na okupu, što je i bogatstvo!

Za mene je izniman izazov raditi s ljudima koji su svoje profesionalne obaveze podredili ovom projektu i na uštrb privatnog života održavaju kontinuitet proba. Svi radimo bespoštedno, ali sve što smo uložili – vraća se i to je veliko zadovoljstvo! A mene osobno raduje što Putokazima, koji su prije 15 godina bili moje »predznanje« o Rijeci, mogu dati nešto svog znanja i umijeća u našem sad zajedničkom gradu.