Preminuo je Zvonimir Lenžer, sudbina se još jednom okrutno poigrala,  ispisavši rasplet koji je šokirao njegove najbliže, suprugu i troje male djece, dvije djevojčice  i dječaka,  trojke rođene 2008. godine, kao i njegove brojne rukometne prijateljice i prijatelje. Stalo je srce koje je kucalo za ovaj sport niti dva mjeseca uoči rođendana čovjeka rođenoga 22. svibnja 1973. godine. 

Utakmica Druge lige – zapad između njegovih Matuljaca  i  »Trsata«  se na vijest o njegovoj smrti nije ni mogla odigrati po rasporedu, toliko je vijest bila šokantna.

– Ne mogu vjerovati, nisam mogla spavati cijele noći. S njima sam se čula skoro svaki dan – rekla je Višnja Hrmić, nekada sjajna igračica »Zameta« i »Opatije«, sada trenerica »Liburnije«.

 – Živio je za rukomet, rezultati su mu bili u drugom planu – posvjedočio je njegov nekada najbliži suradnik  Goran Stašek.

 – Trebao je za tri tjedna ići na završnicu državnog prvenstva djevojčica »Zameta«, s kojima je aktualni državni viceprvak, a sezonu prije toga je bio treći – podsjetio je Eduard Šmit, dugogodišnji trener u »Zametu«, kolega i prijatelj pokojnog Lenžera, koji je u posljednjih šest godina na državnim prvenstvima raznih kategorija rukometašica, jednu s »Liburnijom« (Matulji) i pet sa »Zametom«,  osvojio šest medalja.  

U albumu lijepih sjećanja su brojni poznati likovi,  imena koja  nešto znače u rukometu zahvaljujući ovom nevjerojatnom entuzijastu,  koji je u naše dane za ovaj sport značio kao  Zvonko Pitinac  za kozalski rukomet šezdesetih godina prošloga stoljeća.

 Lenžer je  potezom vizionara davne 1996. godine bacio sjeme rukometa u Osnovnoj školi u Matuljima,  uvevši dječake iz jednog razreda u taj sport, već za sedam dana ih je vodio na jedan turnir.  Obilazio je škole,  Lovran, Opatija,  Viškovo, Brešca pamte njegov dolazak i uvođenje djece u taj sport,  a onda je  osnovao  »Matulje 2001« koji su od »proletera« postali klub s dvoranom i znanim igračima.

Radovao se brončanoj medalji s EP-a Krešimira Kozine, koji je počeo igrati kod njega kao i brat mu Bruno, obranama Dina Slavića i golovima Petra Jelušića  u »Zametu«, koji su krenuli u visine iz iste baze  s Matom Jelušićem, Antonijom Kranjcem i drugima gdje je bio i sadašnji direktor Zamećana Vedran Babić. U Opatiji je »abecedu« učio nedadašnju i sadašnju Zamećanku Dinu Brčić i Milu Toto kao i Kalčičku, Brkljaču i Martinovičku, koje sada kucaju na vrata prve ekipe »Zameta«. Neumoran, u spletu rukometnih obaveza,  uvijek se rado odazivao Novom listu, koji je izgubio stalno spremnog suradnika.

Zvonimir Lenžer je ostavio dubok, praktički  neizbrisiv trag iza sebe, ostala je praznina u kvarnerskom rukometu koju će teško itko uskoro popuniti jer zaljubljenici u sport tog kalibra su raritet u naše doba.