Najbolja strijelkinja

Snježana Pejčić: Svi me pitaju kako se spremam za Rio? Isto k'o i prošle godine

Kristian Sirotich

Snimio Roni BRMALJ / NL arhiva

Snimio Roni BRMALJ / NL arhiva

Meni je zračna puška dugo vremena bila prva disciplina, a sada sam sve bolja i bolja u malom kalibru.  U zračnu pušku moram uložiti jako puno rada i truda, a još uvijek nisam sigurna što moram napraviti da bih bila na visini zadatka – kaže Snježana



RIJEKA Ne voli pričati o planovima, posebice ne voli najavljivati svoje nastupe, najbolje se osjeća kada i nije toliko pod povećalom javnosti. No, i to je cijena slave. Bez obzira na to što je riječ o streljaštvu. Za najbolju hrvatsku i jednu od najboljih svjetskih strijelkinja ovo je velika godina. I svaki ovogodišnji nastup bit će na neki način u funkciji Rija. A Snježana, koja se desetak posljednjih dana pripremala u Izraelu, može biti zadovoljna načinom na koji je otvorila olimpijsku godinu. Bronca na Europskom prvenstvu zračnim oružjem u miksu i srebro na Svjetskom kupu malim kalibrom u Bangkoku. Za početak, nije loše.


– Ta bronca u miksu je malo izvukla stvar, ali nastup na Europskom prvenstvu je bio katastrofa – iskrena je najbolja hrvatska strijelkinja. – Nisam baš zadovoljna zračnom puškom, baš trenutačno nismo na »ti«. No, s druge strane, mali kalibar je fantastičan, što je pomalo iznenađujuće budući da imam novu pušku i stračno me je zanimalo kako će mi ta puška odgovarati jer još uvijek nisam sigurna da ću je zadržati. Do sada sam pucala s njemačkim Anschützom i to je puška s kojom sam srušila svjetski rekord, a sada mi je švicarski Grünig&Elmiger ponudio novu pušku, bila je lijepa, i pristala sam. Čini mi se OK. Dat ću si još nekih mjesec dana da vidim hoće li mi odgovarati. Proizvođač mi je ponudio pušku ako želim s njom pucati, a onda dođeš na carinu i naplate ti toliko da padneš u nesvijest. Nema veze što je u pitanju dar – dodaje Snježana, koja je i desetodnevne pripreme u Izraelu odrađivala s ciljem da se što bolje navikne na novu pušku.


Zračna puška


– Bilo je prilično naporno, deset dana pun režim, ali bilo je OK. Ovo mi je već četvrta godina da sam išla u Izrael, super mi odgovara njihov sistem rada. To je streljana izraelskog olimpijskog streljačkog kompleksa, a fokus je uglavnom bio na tehnici. Morali smo još malo dodatno utvrditi stavove s obzirom na novu pušku. Mislim da smo nešto uspjeli napraviti, treba sada vidjeti kako će biti dalje na treninzima i na natjecanjima. Eh, da je to bar tako jednostavno… – nastavlja Riječanka koju promjena puške ipak nije omela na Svjetskom kupu u Bangkoku, gdje je »upucala« srebro.– To mi je jedan od najtežih mečeva koje sam otpucala. Užasno je puhalo. Inače imamo 1:45 sati za otpucati i ja sam uvijek među prvima, ako ne i prva koja ispuca svoje. No, sada sam zadnji metak opalila dvije minute prije kraja. Baš sam nakon svega bila – mrtva. Em je bilo vruće, em je vlaga bila 92 posto. Gledaš taj vjetar kako puše i ne znaš bi li bio ljut što puše i ne možeš pucati ili sretan što tu i tamo dođe neki dašak vjetra. Sve u svemu zadovoljna sam – govori strijelkinja koja svoje »probleme« sa zračnom puškom tumači na sljedeći način:

– Trenutačno tehnički baš nismo usklađene.  Mlađim strijelcima je puno lakše doći do nekog nivoa rezultata, a malim kalibrom postaje se sve bolji sa sazrijevanjem. Meni je zračna puška dugo vremena bila prva disciplina, a sada sam sve bolja i bolja u malom kalibru.  U zračnu pušku moram uložiti jako puno rada i truda, a još uvijek nisam sigurna što moram napraviti da bih bila na visini zadatka. Ponekad osjećam kao da to nisam ja, što mi je čudno jer mi je zračna puška godinama bila prioritet. I onda se nekako sve posložilo u malom kalibru. I otvorilo se. Uvijek sam prije govorila da je zračna puška najbolja, a Rajmond Debevc, poznati slovenski strijelac, znao mi je reći: »I ti ćeš odrasti, zračna puška je za djecu, mali kalibar je za prave strijelce!« – kaže Snježana, koja odavno ima razrađenu strategiju »zagrijavanja« za nastup na Olimpijskim igrama.



Stara puška Snježane Pejčić uvijek je u oko upadala po brojnim naljepnicama. Kakva je situacija s novom?– Ne bih ja bila ja. Imam jedan zalijepljeni dio, ali su nam sada rekli na Europskom prvenstvu da uvode jedno novo pravilo, jako bitno za streljaštvo. Naime, na Olimpijskim igrama i Svjetskim kupovima neće biti dozvoljeno ništa zalijepljeno na pušci. To je jako bitno. Zašto? Zato što nije lijepo vidjeti i vjerujem da baš svu tu silna publiku koja na streljaštvo dolazi upravo te naljepnice bodu u oko pa zato ne dolaze na natjecanja. Kada ljudi sada navale na streljane, to će biti čudo. Barem znamo zašto je streljaštvo nepopularno – sarkastična je Snježana. – Sve je izuzetno skupo. Puška koju sam sada dobila sa svim dodatnim stvarima košta oko 10 tisuća eura. Tko bi tu pušku platio da je ja, recimo, nisam dobila? Meni je jasno da je to proizvođaču ujedno i reklama, ali što je s onima koji su možda itekakvi potencijali, ali nemaju novaca da si takvu pušku priušte? Oni se mogu slikati. No, to je tako u svakom sportu. Prvo se moraš dokazati da bi ti netko nešto dao. Netko ti jednostavno mora držati leđa, u svim sportovima sve se svodi na isto.


Generalna proba


– Ostala su mi tri svjetska kupa i neka manja natjecanja, turniri u bližoj okolini – dodaje Riječanka, koja smatra da će to biti sasvim dovoljno »utakmica«.


– Ma, mislim da hoće, ova su natjecanja raspoređena taman kako bi trebalo. Svjetski kupovi su jednom mjesečno, prvo je sada u travnju  Rio de Janeiru, u svibnju idemo na Svjetski kup u München, u lipnju je Baku. Nakon toga me u srpnju čeka turnir u Novom Sadu, gdje ću ostati odraditi i desetak dana priprema, a u planu je još jedan turnir u Francuskoj, ali nisam sto posto sigurna da ću na njega ići. Svjetski kup u Rio de Janeiru će biti svojevrsna »generalka« za najznačajnije natjecanje, lijepa prilika da se osjeti olimpijska streljana.

– Pucala sam već 2011. godine na njoj na Svjetskim vojnim igrama, ali čini mi se da su sada malo nešto promijenili, nadogradili finalnu dvoranu.  Da, to će mi biti nekakva generalna proba za nastup na Olimpijskim igrama. Dobro će biti sve skupa malo osjetiti, vidjeti je li vjetrovito, kakvo je svjetlo, kakva je podloga… Neke tehničke sitnice. Nije da to čovjek može promijeniti, ali se barem na njih možda može pripremiti – dodaje Snježana, koja smatra da joj je jedno veliko natjecanje mjesečno više nego dovoljno za pripremu nastupa na Olimpijskim igrama u Riju.


– Moja sezona uvijek tako nekako izgleda. Četiri svjetska kupa i jedno veliko natjecanje, europsko, svjetsko, europske igre… To otprilike tako bude. Svi me pitaju kako se spremam ove godine. Isto kao i prošle. Samo je ime velikog natjecanja drugačije. Kod nas je inače najveća konkurencija na Svjetskom kupu, onda na svjetskom prvenstvu, pa tek onda na olimpijskim igrama.  Ja uvijek prigovaram kada me pitaju što očekujem i hoću li osvojiti medalju, ali streljaštvo je sport u kojemu 90 posto strijelaca koji se kvalificiraju na Igre ima šansu za medalju. I to nije pretjerivanje. Tko god se kvalificirao na Olimpijske igre morao je biti barem u finalu Svjetskog kupa. A ima ih i kojima to nije bilo dovoljno. Recimo, naš Bojan Đurković je osmi na rang listi i nema kvotu za Rio. A bio je i četvrti na Svjetskom kupu i treći na finalu Svjetskog kupa. I ostao je prvi ispod crte. Uz judo, taekwondo i gimnastiku, streljaštvo je jedan od težih sportova za osigurati olimpijsku kvotu.