Ilustracija S. Drechsler
Kontroverzni Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani (IFIMES) u svojoj najnovijoj analizi pod naslovom »Milanovićev tajni plan za kompromitiranje arbitraže?« zaključuje kako je puštanje audiosnimaka razgovora slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca i slovenske agentice Simone Drenik djelo hrvatske obavještajne službe SOA-e, a takav zaključak izvodi na temelju izjave bivšeg premijera Zorana Milanovića kako Dragan Lozančić, ravnatelj SOA-e, zaslužuje najviše državno odličje zbog nekih svojih postignuća o kojima znaju samo on i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović te još nekoliko ljudi.
Ocijenivši kako je ta Milanovićeva izjava »čak i nesmotrena, s aspekta hrvatskih nacionalnih interesa«, IFIMES tvrdi da su se spornih snimaka dokopali hrvatski obavještajci, te kako je Milanovićeva vlada snimke namjerno objavila u cilju kompromitacije arbitražnog postupka, kako bi imala povod za povlačenje iz arbitraže. Hrvatske su vlasti, prema tumačenju IFIMES-a, snimke dostavile medijima umjesto da ih iskoriste pred arbitražnim sudom, svjesne da je takve snimke teško koristiti i u kaznenom postupku, a kamoli pred međunarodnim arbitražnim sudom. IFIMES, naime, tvrdi da se prisluškivanim razgovorima koruptivno kriminalizira upravo arbitražni sud, te da bi takvo »priznanje« da je hrvatska država obavještajnim djelovanjem potkopala međunarodni arbitražni postupak imalo niz »negativnih međunarodnih političkih i pravnih implikacija za Hrvatsku«.
Usto, nastavlja IFIMES, takvo priznanje moglo je ishoditi negativnu arbitražnu odluku za Hrvatsku, a hrvatska bi strana u tom slučaju pred sudom morala otkriti i kako je došla do snimaka, što bi, zaključuju u slovenskom institutu, predstavljalo priznanje da je Hrvatska obavještajnim djelovanjem prema jednoj međunarodnoj instituciji kršila međunarodne norme te međunarodno i slovensko pravo.
U hrvatskoj je javnosti prije nekoliko godina osobito odjeknuo IFIMES-ov žestok napad na haškog suca Theodora Merona uz istodobno predlaganje haškog tužitelja Sergea Brammertza za Nobelovu nagradu za mir, nakon čega je iz savjetodavnog odbora IFIMES-a prosvjedno istupila bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor. Na čelu savjetodavnog odbora IFIMES-a je umirovljeni hrvatski diplomat Budimir Lončar, a počasni predsjednik ljubljanskog instituta je bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić.
Nakon objave snimaka Hrvatska je istupila iz postupka, a povukao se i slovenski arbitar Sekolec. Naknadno su se u Sloveniji pojavile špekulacije da je Sekolec možda namjerno sabotirao arbitražu s Hrvatskom, što je obrazlagano njegovim ranijim navodnim vezama s tajnim službama.
IFIMES razmatra različite scenarije o tome tko je snimio sporne snimke – hrvatske službe, strane tajne službe koje su ih onda posredovale Hrvatskoj ili sami akteri – zaključujući kako je za pouzdan odgovor na to pitanje potrebna temeljita istraga, pa i istraga o eventualnoj »nacionalnoj izdaji« na slovenskoj strani, u slučaju da Hrvatska ima »duboko grlo« u slovenskim institucijama.
Nesumnjivo je da će slovenska strana, pokušavajući kompromitirati hrvatsko povlačenje iz arbitražnog postupka pred arbitražnim sudom, koji nije prestao funkcionirati hrvatskim izlaskom iz arbitražnog postupka, koristiti i ovakvu argumentaciju koju nudi i IFIMES, zbog čega je ova analiza poučna, iako IFIMES nije baš poznat po vjerodostojnosti. IFIMES već godinama plijeni pozornost svojim kontroverznim analizama, u kojima redovito raščlanjuje situaciju u pojedinim zemljama bivše Jugoslavije, koje mnogi smatraju tendencioznima.
