Tko kaže da petak 13. mora biti dan za strah i nesreću? Na Institutu Ruđer Bošković (IRB) ovaj je datum obilježio sasvim drukčiji scenarij: umjesto filmskih čudovišta, učenike su dočekali vatreni kemijski pokusi, neobični znanstveni eksperimenti, umjetna inteligencija i crteži koji su dobili sasvim novi život. No, možda najzanimljivije od svega bilo je otkriti što povezuje dječju enciklopediju, profesora Baltazara, hokej na ledu i buduća znanstvena otkrića.

Učenici Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera i Nadbiskupske klasične gimnazije na jedan su dan zamijenili uobičajenu nastavu istraživačkom avanturom. Kroz susrete sa znanstvenicima upoznali su znanost iz neposredne blizine, iskušali vlastitu kreativnost i doznali da put prema velikim otkrićima često počinje jednostavnim pitanjem: „A što ako…?”

Prvi dio programa donio je prizore kakve učenici ne viđaju svakoga dana u školskim učionicama. Znanstvenici IRB-a dr. sc. Ivo Crnolatac, dr. sc. Ivica Cvrtila i dr. sc. Nikola Biliškov pripremili su niz atraktivnih eksperimenata u kojima su glavnu riječ vodile kemijske reakcije, svjetlost i kuglice u pokretu.

Umjesto učenja napamet iz udžbenika, učenici su mogli iz prve ruke promatrati znanstvene pojave, postavljati pitanja i pokušati razumjeti što se krije iza onoga što vide.

Četvrtaš Vito, desetogodišnji učenik OŠ Josipa Jurja Strossmayera, na Ruđer je stigao upravo zato što je želio doznati kako izgleda baviti se znanošću.

– Tu sam došao da nešto naučim i da vidim kako je to zapravo raditi znanost, ispričao je Vito, kojemu su se posebno svidjeli pokusi s kemijskim reakcijama. Naučio sam da su reakcije zapravo jako bitne, kazao je.

Pažljivo je pratio i eksperiment s kuglicama, iz kojega je izvukao vlastiti zaključak o njihovim sudarima i sili koja pritom nastaje.

– Skužio sam da ako ima manje kuglica, uvijek će se manje zabijati i biti manje sila među njima, pohvalio se Vito.

Njegova vršnjakinja Klara posebno se oduševila pokusom s tekućinom koja mijenja boje. Upravo su joj promjene boja i neobični detalji eksperimenta ostali u najboljem sjećanju.

– Najdraže mi je bilo oko te tekućine, kako mijenja boje, i bilo mi je zanimljivo kako je sve povezano, opisala je svoje dojmove.

A kada su učenici pomislili da su već vidjeli dovoljno iznenađenja, na red je stigla umjetna inteligencija.

Kako izgleda kada mašta dobije pomoć tehnologije? Odgovor su učenicima pokazali dr. sc. Davor Davidović i Branimir Kolarek, koji su ih poveli u svijet umjetne inteligencije i digitalnog stvaralaštva.

Na tabletima su učenici najprije osmislili i nacrtali vlastita zamišljena bića, a zatim promatrali kako ih umjetna inteligencija pretvara u stilizirane digitalne likove. No, tu iznenađenjima nije bio kraj. Upoznali su i tehnologiju kojom se obični dvodimenzionalni crteži mogu pretvoriti u trodimenzionalne modele.

Tako su vlastite ideje mogli promatrati u potpuno novom obliku, a usput otkriti kako se kreativnost, umjetnost i napredne računalne tehnologije mogu nadopunjavati.

Knjige koje mijenjaju živote: što je znanstvenike odvelo u svijet istraživanja?

Ipak, najinspirativnije priče toga dana nisu nužno dolazile iz laboratorija. Jedno od središnjih mjesta događanja bilo je posebno Stablo inspiracije, na kojem su znanstvenici IRB-a otkrili što ih je u djetinjstvu i mladosti potaknulo da krenu putem znanosti.

Pokazalo se da iza nekih istraživačkih karijera stoje sasvim obične knjige – one koje su probudile znatiželju, otvorile nova pitanja i pokazale koliko svijet može biti neistražen.

Nekoga je prema znanosti usmjerila Dječja enciklopedija i probudila ljubav prema moru, dok je drugoga pustolovni roman Julesa Vernea „Dvadeset tisuća milja pod morem” odveo prema istraživanju oceana. Među izvorima inspiracije našao se i svima poznati Profesor Baltazar.

Šarena kemija – Ivo Crnolatac / foto IRB

Posebno mjesto zauzela je i knjiga „Kozmos” Carla Sagana, koja je jednom od istraživača pomogla donijeti odluku o znanstvenoj karijeri. Drugoga je još u srednjoškolskim danima na programiranje potaknula knjiga „Kaos – Rađanje nove znanosti” Jamesa Gleicka.

Kroz ove osobne priče učenici su mogli vidjeti da znanstvenici nisu oduvijek znali čime će se baviti. Iza njihovih današnjih istraživanja često stoji trenutak u kojem ih je neka priča, knjiga ili neobična ideja toliko zainteresirala da su poželjeli doznati više.

Insekti, dinosauri, nogomet i svijet: što bi istraživali budući znanstvenici?

Nakon što su čuli priče istraživača, red je došao na učenike. Na pitanja „Moja inspiracija je…” i „Da sam znanstvenik ili znanstvenica, istraživao/la bih…” odgovarali su vlastitim idejama, a njihove su se poruke pridružile pričama znanstvenika na Stablu inspiracije.

Odgovori su bili raznoliki, maštoviti i mjestimice vrlo duhoviti. Neki su učenici poželjeli istraživati insekte, gmazove i dinosaure, druge su privukle kemija, kemijske reakcije i voda, dok je jedan od mladih istraživača svoj znanstveni interes sažeo u samo jednu riječ – „svijet”.

Ni inspiracija nije dolazila samo iz knjiga i školskih predmeta. Među odgovorima su se našli mama, učiteljica Višnja, znanstvenici i životinje, ali i hokej na ledu te nogomet.

Jedno je pitanje posebno pokazalo da znanstvena znatiželja ne poznaje granice: jedan je učenik poželio istražiti „ko je najviše golova zabio škaricama”.

I doista, zašto bi istraživanje moralo biti ograničeno na laboratorij? Ponekad je dovoljno pronaći pitanje koje nas iskreno zanima, bez obzira na to dolazi li iz svijeta kemije, životinja, sporta ili svemira.

Na istom su se stablu tako susrele priče koje su već oblikovale znanstvene karijere i ideje djece koja tek otkrivaju vlastite interese. Možda se upravo među tim odgovorima nalazi zametak nekog budućeg istraživanja koje će jednoga dana promijeniti način na koji razumijemo svijet.

Znanstvenici imaju i umjetničku stranu

Da znanstvena znatiželja ne završava na eksperimentima i istraživačkim radovima, učenici su mogli otkriti i razgledavanjem izložbe „Kreativni Ruđerovci: Riječ, slika i knjiga”.

Izložba je predstavila jednu manje poznatu stranu zaposlenika Instituta – njihovu kreativnost izvan laboratorija. Uz znanstvena istraživanja i stručne radove, među ruđerovcima ima pjesnika, pisaca i fotografa čiji radovi pokazuju da se znanstveno i umjetničko stvaralaštvo mogu itekako dobro nadopunjavati.

Učenici su tako dobili još jedan dokaz da znanost nije samo niz formula, izračuna i eksperimenata, nego i prostor za maštu, stvaranje i drukčije načine promatranja svijeta.

Znatiželja je najvažniji alat svakog znanstvenika

Kako djeca doživljavaju znanstvenike, najbolje je pokazala jedna učenica, koja ih je opisala kao ljude koji su „znatiželjni, da ih zanima, da uče, da računaju”.

Iako se ona sama u budućnosti radije vidi u učiteljskoj profesiji, ideja da svoje buduće učenike povede u posjet znanstvenicima posebno joj se svidjela.

Upravo je stvaranje takvih susreta i iskustava jedan od glavnih ciljeva programa. Helena Šarić, koordinatorica događanja iz Centra za znanstvene informacije IRB-a, istaknula je kako je važno djeci približiti znanost i pokazati im „da je znanost otvorena i za njih”.

S time se slaže i voditelj Centra dr. sc. Bojan Macan, koji naglašava važnost dostupnosti znanstvenih spoznaja i poticanja mladih na samostalno istraživanje.

– Znanost treba biti otvorena i dostupna svima, a ovakvi susreti prilika su da je približimo i najmlađima. Želimo potaknuti njihovu znatiželju, pokazati im kako razmišljaju i rade znanstvenici te ih ohrabriti da postavljaju vlastita pitanja. Upravo je to ono što promičemo kroz otvorenu znanost, znanje koje se dijeli, potiče znatiželju i otvara prostor novim generacijama istraživača, poručio je Macan.

Događanje je osmislio i organizirao Centar za znanstvene informacije Instituta Ruđer Bošković, uz sudjelovanje znanstvenika IRB-a, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2026., koji se ove godine održava pod sloganom „Od priča do otkrića”.

Program je na jednom mjestu povezao knjige, tehnologiju, umjetnost i znanstveno istraživanje, pokazujući učenicima da put prema znanosti ne mora početi u laboratoriju, uz mikroskop ili složeni eksperiment. Može početi i čitanjem omiljene knjige, razgovorom s učiteljem, promatranjem životinje ili pitanjem koje se neprestano vrti po glavi.

A ako je suditi prema svemu što su učenici toga dana istraživali, crtali i zapisivali na Ruđerovu Stablu inspiracije, petak 13. nije bio nimalo nesretan. Naprotiv, možda je upravo bio sretan početak neke nove znanstvene priče – one čiji će glavni junaci tek otkriti koliko daleko ih znatiželja može odvesti.