Europska direktiva o transparentnosti plaća već je trebala biti prenesena u hrvatsko zakonodavstvo, rok je istekao 7. lipnja ove godine. Sada napokon imamo Nacrt izmjena Zakona o radu koji bi trebao omogućiti radnicama i radnicima uvid u plaće, lakše prepoznavanje nejednakosti i učinkovitije ostvarivanje prava na jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, poručuju iz SDP-a.

O tome se razgovaralo na okruglom stolu u Hrvatskom saboru „Transparentnost plaća i borba protiv rodnog jaza u plaćama – jednaka plaća za jednak rad: pravo ili tajna?”, u organizaciji Kluba SDP-a u Hrvatskom saboru, zastupnika u Europskom parlamentu i potpredsjednika Odbora za rodnu ravnopravnost i prava žena Marka Vešligaja i zastupnice u Hrvatskom saboru i predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova Marije Lugarić.

„Tajnost plaća nikada nije jednako štitila sve. Ona je jačala poziciju onih koji plaće određuju, a slabila poziciju radnika koji od svojega rada žive. Zato transparentnost plaća nije administrativno pitanje, nego pitanje radničkih prava, socijalne pravednosti i ravnopravnosti žena i muškaraca. Radnik mora imati pravo znati prema kojim se kriterijima određuje njegova plaća i zašto se jednako vrijedan rad ne plaća jednako”, rekla je Marija Lugarić.

Foto SDP

Prema posljednjim podacima Eurostata za 2024. godinu, rodni jaz u plaćama u Europskoj uniji iznosio je 11,1 posto. Riječ je o razlici u prosječnim bruto satnim zaradama žena i muškaraca, a ne nužno o razlici u plaći za isti posao. 

”To znači gotovo šest tjedana rada godišnje – bez ikakve naknade. A žene posljedice toga osjećaju tijekom cijeloga života. Niže plaće znače niže mirovine, manje mogućnosti i manju financijsku sigurnost”, rekla je u svoj obraćanju povjerenica EK za ravnopravnost, pripravnost i upravljanje krizama Hadja Lahbib.

Prema podacima portala MojaPlaća.hr posao, žene u prosjeku u Hrvatskoj zarađuju 13 % manje od muškaraca, a rodni jaz za isto radno mjesto iznosi 6 %. Podaci pokazuju da su razlike znatno veće u pojedinim djelatnostima. Rodni jaz u prosječnim bruto plaćama iznosio je 23,3 % u zdravstvu i socijalnoj skrbi (medicinske sestre, doktorice, njegovateljice), 23,2 % u financijskim djelatnostima i osiguranju (npr. financijski savjetnik zarađuje 1.972 eura, a financijska savjetnica 1.471 euro, 25 % manje) te 15,3 % u trgovini, a u javnoj upravi, obrani i obveznom socijalnom osiguranju porasla je na 13,3 posto. Također, podaci pokazuju da je rodni jaz u pravilu veći u privatnom nego u javnom sektoru. Na razini Europske unije rodni jaz u mirovinama iznosi čak 24,5 posto, u Hrvatskoj u 2024. iznosio je 19,3 posto. Dakle, govorimo o nejednakostima koje se akumuliraju tijekom cijelog života i izravno utječu na ekonomsku neovisnost žena.

Neke od mjera koje proizlaze iz Direktive su: zabrana koncepta tajnosti plaća, dakle obveza poslodavaca je da otkrije informacije o plaći (uključujući mogućnost usporedbe plaće na temelju, između ostalog, spola/roda), obveza poslodavca da otkrije kriterije koji se upotrebljavaju za određivanje plaća i povećanje plaća , obavijest o početnoj plaći i/ili rasponu plaća u obavijesti o slobodnom radnom mjestu ili prije razgovora za posao kako bi sve bilo jasno i transparentno i prije početka radnog odnosa.

”Direktiva ne obuhvaća samo jednak rad, nego i rad jednake vrijednosti. To znači da se moraju moći usporediti i različita radna mjesta koja zahtijevaju usporedivu razinu vještina, odgovornosti, napora i radnih uvjeta. Tako se otvara prostor za prepoznavanje nejednakosti koje dosad nisu bile dovoljno vidljive, posebno u djelatnostima u kojima pretežno rade žene”, objašnjava Vešligaj.

Prema dostupnim pregledima provedbe, samo pet država članica dosad je u cijelosti prenijelo Direktivu u nacionalno zakonodavstvo: Italija, Litva, Malta, Slovačka i Grčka. U preostalim državama zakonodavni postupci još su u tijeku, a pristupi se značajno razlikuju. Primjerice, Poljska je već uvela nova pravila o transparentnosti plaća tijekom zapošljavanja, dok je Češka zabranila ugovorne odredbe kojima se radnicima ograničava pravo da otkrivaju vlastitu plaću.

”Kao izvjestitelj za Strategiju rodne ravnopravnosti, posebno sam inzistirao na tome da ekonomska ravnopravnost bude jedan od ključnih prioriteta europske politike. Bez ekonomske ravnopravnosti, nema stvarne rodne ravnopravnosti. Transparentnost plaća ne može sama ukloniti sve uzroke rodnog jaza, ali je važan preduvjet da postojeće nejednakosti možemo prepoznati, dokazati i početi uklanjati”, rekao je Marko Vešligaj.

Sam nacrt hrvatskog Zakona donosi važne promjene, od obveze informiranja kandidata o plaći prije zapošljavanja do prava radnica na informacije o razlikama u plaćama te uvođenja nacionalnog sustava za praćenje tih razlika.

„Zakon neće vrijediti mnogo ako radnici nemaju učinkovitu pravnu zaštitu, ako sankcije nisu odvraćajuće i ako institucije koje trebaju nadzirati njegovu provedbu nemaju dovoljno ljudi i sredstava. Ne možemo donositi nova prava, a istodobno zanemariti one koji ih trebaju štititi. Poslodavcima koji žele pravedno vrednovati rad treba osigurati jasna pravila i podršku, ali prava radnika ne mogu ovisiti samo o dobroj volji poslodavca”, naglasila je Lugarić.

Podsjetimo Klub SDP-a je još 2024. predložio proglašenje Nacionalnog dana jednakih plaća, ali Hrvatski sabor taj je prijedlog odbio. Cilj nije ni sada samo formalno prenijeti europsku Direktivu, nego stvarno promijeniti položaj radnika i radnica. Ne želimo samo znati koliko su žene manje plaćene. Želimo da prestanu biti manje plaćene jer i 1 % razlike je previše.