Lebdim na površini, gledam što se događa oko mene i osjećam se smiješno malen. Oni prolaze ispod nas, pored nas, okreću se u punoj brzini i gone jato kao da nas nema. Tek tada shvatiš koliko je to moćna životinja i koliko si ti u tom svijetu zapravo samo gost.
povezane vijesti
More ima čudan smisao za humor.
Dođeš mu naoružan, pun planova, želja i očekivanja, misliš da si lovac, a onda ti more vrlo brzo pokaže gdje ti je mjesto.
Barba Neno Kuvačić i moja malenkost zaputili smo se prema obližnjim poštama oko Čiova i Šolte.
Plan je bio kao i mnogo puta prije, traženje duboke glave, velike kirnje i nada da će se iz plavetnila ukazati veliki gof.
Ronimo, tražimo, čekamo.
Nešto se ribe i skupilo, taman dovoljno da lovac bude zadovoljan sobom i pomisli kako nešto zna.
A onda dolazi i posljednja pošta, brak između Čiova i Šolte.
Odmaramo na površini, punimo pluća i spremamo se za tko zna koji zaron po redu.
Ispod nas dubina, a u glavi ista ona vječna nada, možda baš ovaj put.
Odjednom ispred nas jato cipala zlatara.
Veliko, gusto, sve lijepi komadi oko kilograma.
Lovac u glavi odmah računa, bira, prati…
Ali nismo ih samo mi vidjeli.
Iz plavetnila stižu pravi lovci.
Dupini.
U nekoliko trenutaka okružili su nas i krenuli na ciple poput čopora vukova.
Bez puške, bez sondera, bez utega, bez velikih planova.
Samo brzina, snaga i instinkt stariji od svih nas.
I odjednom više nisam lovac.
Lebdim na površini, gledam što se događa oko mene i osjećam se smiješno malen.
Oni prolaze ispod nas, pored nas, okreću se u punoj brzini i gone jato kao da nas nema.
Veličanstveno. A pomalo i strašno.
Ne zato što su pokazali agresivnost, nisu ni u jednom trenutku, nego zato što tek tada, kad se nađeš u takvoj situaciji, shvatiš koliko je to moćna životinja i koliko si ti, bez obzira na peraje, pušku i sve sate provedene u moru, u tom svijetu zapravo samo gost.
A onda jedan priđe bliže.
Pogledam njega, on pogleda mene.
Oko u oko.
Nema riječi, nema potrebe za njima. Nekoliko sekundi koje traju puno duže nego što sat može izmjeriti.
Nismo im prilazili, nismo ih pratili niti smo ih željeli ometati.
Oni su pronašli nas.
Ili smo se mi, sasvim slučajno, našli usred njihove lovne rute…
Nakon nekoliko minuta spremili smo lovačke ambicije i udaljili se.
Ni cipli više nisu bili naši. Neka ih, njihovi su lovci bili bolji.
Riba se pojede, ulovi se zaborave, ali ovakvi susreti ostaju upamćeni za cijeli život.
