DIGITALNI MUZEJ

Tomislav Potočnjak duboko »zakopao« u karlobašku prošlost

Marin Smolčić

Autoru su posebno drage fotografije i priče koje prikazuju svakodnevni život »malog čovjeka« na karlobaškoj rivi i mulu kroz desetljeća. To su scene dolazaka brodova, ribara i mještana



KARLOBAG – Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Karlobaga, održanoj povodom Dana općine i blagdana svetog Karla Boromejskog, zahvalnica za izniman doprinos očuvanju i promicanju povijesne i kulturne baštine dodijeljena je Tomislavu Potočnjaku, autoru Digitalnog zavičajnog muzeja Karlobaga. Malo je poznato da iza tog projekta stoje godine istraživanja, pretraživanja arhiva i prikupljanja starih razglednica, fotografija i dokumenata. Ono što je počelo kao osobna zbirka postupno je preraslo u bogatu digitalnu riznicu prošlosti Karlobaga. S Potočnjakom smo razgovarali kada nam je otkrio kako je sve počelo, koje su ga povijesne priče najviše iznenadile i za kakvim vrijednim materijalima još uvijek traga.


Bogata povijest


– Sve je počelo s razglednicama. Skupio sam ih veću količinu i u jednom trenutku pomislio – šteta je da stoje zatvorene u albumu i da ih nitko ne vidi. Rekoh, hajde da ih pokažemo javnosti! Nakon toga pomalo su počeli dolaziti dokumenti, pa stare mape Karlobaga. Kako se građa postupno širila, stigli smo do ovoga gdje smo danas, a sve ostalo je povijest. Ubrzo su mi se počeli javljati i ljudi koji su na razne načine vezani uz Karlobag. Pitali su me za neke detalje, ali su i sami nudili materijale i obiteljske uspomene. Tad je postalo potpuno jasno da postoji velika potreba za jedinstvenim, svima dostupnim mjestom na kojem će se ta baština sačuvati i digitalno objaviti.


Nakon višegodišnjeg istraživanja iznenadio me razmjer i kontrast bogatstva povijesti Karlobaga u usporedbi s njegovom današnjom veličinom. Karlobag je kroz stoljeća bio izuzetno važno trgovačko, pomorsko i administrativno središte, s bogatim gradskim i kulturnim životom. Osobito me fasciniralo otkrivanje detalja o tome koliko su pojedini povijesni elementi, poput starog trajekta i pomorske trgovine bracerama, bili utkani u svakodnevni život mjesta. Iznenadila me i spoznaja koliko je zgrada i projekata iz prošlosti danas potpuno zaboravljeno. Na starim planovima i kartama mogu se vidjeti zgrade koje više ne postoje, a za koje malo tko zna. Primjerice, na mjestu današnje crkve sv. Karla Boromejskog nekada se nalazila kapelica sv. Ivana, dok se malo dalje, prema gradskoj plaži i današnjem parkiralištu, nalazila crkva sv. Marije. Naišao sam na arhitektonske nacrte za most preko Baške drage za koji u razgovoru s mještanima nitko nikada nije čuo. Pronašao sam i projekte za Cullu, zgradu na čijem je mjestu kasnije izgrađena nova zgrada u kojoj se nalazio hotel Jadran, potom hotel Velinac, a danas je to zgrada hotela Vrkljan. Culla je trebala biti obnovljena s tornjem i satom.


Zaboravljena baština




Kada sve to posložite, shvatite koliko je neispričanih priča i zaboravljene baštine skriveno u našim arhivima, ističe Potočnjak i dodaje kako je riječ o godinama neprekidnog rada i nebrojenim satima provedenim u pretraživanju arhiva, starih novina, aukcijskih kataloga i privatnih zbirki. Za razliku od slučajnog sakupljanja, ozbiljan rad na digitalnom muzeju zahtijeva temeljitu provjeru činjenica, datiranje i stavljanje svake fotografije i dokumenta u povijesni kontekst. Posebno velik trud i istraživački izazov bio je pronaći i analizirati ključne povijesne dokumente koji svjedoče o važnosti Karlobaga kroz stoljeća, poput gradskog Statuta koji je Karlobagu 1757. godine odobrila carica Marija Terezija. Takvi dokumenti zahtijevaju detaljno proučavanje, a naknadna digitalizacija, retuširanje i priprema za objavu iziskuju ogroman trud kako bi građa bila točna, povijesno utemeljena i estetski privlačna javnosti.


Autoru su posebno drage fotografije i priče koje prikazuju svakodnevni život »malog čovjeka« na karlobaškoj rivi i mulu kroz desetljeća. To su scene dolazaka brodova, ribara i mještana. Izuzetno su mu zanimljivi detalji poput priče o starim topovima na rivi. Jedan od tih topova postavljen je na rivu 1960-ih godina, najvjerojatnije nakon što je izvađen iz same rive jer ga nema na starijim fotografijama. Ondje se, kao i u mnogim drugim primorskim mjestima, koristio kao bitva za vezivanje brodova. Digitalni muzej Karlobaga dostupan je na linku – karlobag.netlify.app.