Foto Ana Križanec
Pred riječkom se publikom raskrilio sedmogodišnji rad specifičnog kolektiva koji je u tom razdoblju izbacio impresivnu brojku od više od 420.000 otisaka
povezane vijesti
Galerija Kortil sinoć je bila premala za sve koji su došli na otvorenje izložbe “Riso i prijateljice: 420.000 otisaka kasnije”. I to s potpunim pravom – riječ je o projektu koji se nakon uspješnih predstavljanja u Zagrebu, Varaždinu i Splitu konačno vratio u svoj matični dom i kvart.
Pred riječkom se publikom raskrilio sedmogodišnji rad specifičnog kolektiva koji je u tom razdoblju izbacio impresivnu brojku od više od 420.000 otisaka.
Priča o ovom mikro-tiskarskom i izdavačkom eksperimentu započela je prije sedam godina kada se dizajnerica i majstorica tiska Ana Labudović odvažila na nabavu RISO stroja.
Riječ je o uređaju koji se najlakše opisuje kao fascinantan “križanac” fotokopirnog uređaja i sitotiska, voljen među umjetnicima i dizajnerima. Rizotisak omogućuje neposredan pristup tisku, a njegovi su otisci prepoznatljivi po iznimno jarkim, vibrantnim bojama i taktilnoj teksturi papira koja poziva da je dotaknete.
Postav koji razotkriva radni proces i radionicu
Na samom otvorenju okupljenima se obratila voditeljica Galerije Kortil Ivana Lučić, ističući kako Riso i prijateljice najljepše opisuje definicija s interneta – eksperiment u području mikro-tiska i izdavaštva koji povezuje autore, umjetnike i zajednicu.
Posebno je pohvalila kustoski dvojac, Ivanu Tomić i Marina Krstačića-Furića, koji su protekla četiri dana intenzivno i predano radili u Kortilu kako bi postav bio sve samo ne klasična, suhoparna galerijska izložba.
Uz bogat pregled svega što je u studiju nastalo – od umjetničkih knjiga, radnih i teorijskih tekstova, brošura i autorskih zineova pa do plakata i omota gramofonskih ploča – u galeriju je prenesena sama atmosfera radnog prostora kolektiva koji je inače smješten u zgradi IVEX-a.
Posjetitelji tako mogu izbliza vidjeti originalne spremnike s bojama, ostatke rezanog papira te veliku zidnu instalaciju izrađenu od matrica (mastera).
No, glavna priča izložbe su – ljudi. Kada listamo publikacije izašle iz ove radionice, s njihovih stranica ne izbija samo promišljeno oblikovanje, pa čak ni samo sadržaj ili tekstura papira, nego atmosfera zajedničkog otkrivanja, razmjene znanja, druženja i bliskosti.
Tijekom godina, oko stroja se organski stvorila čitava zajednica autora, dizajnera i prijatelja čija su imena ispisana na podužem popisu suradnika izložbe.
Podrška IVEX-u
Otvorenje je poslužilo i kao važan podsjetnik na širi društveni kontekst u kojem studio djeluje. Riso i prijateljice smještene su u zgradi bivšeg IVEX-a, društveno-kulturnog centra koji već godinama obogaćuje riječku nezavisnu scenu.
U trenutku kada se ovaj nezavisni centar bori s kompleksnom i neizvjesnom situacijom oko prostora i nastavka rada, s otvorenja je poslan jasan poziv publici da podrži sve nadolazeće akcije i programe koji će se u narednom razdoblju događati u IVEX-u.
Nakon uvodnog govora Lučić, publiku je pozdravila i sama Ana Labudović, a organizatori su najavili i popratni program koji uključuje stručno vodstvo i razgovor s autoricom, posjet samom studiju te publikaciju u nastajanju koja će biti premijerno predstavljenja na zatvaranju izložbe.
