RIJEKA – Ovog petka u Klubu Palach zajednički će nastupiti zagrebački punk-rock bendovi Pičke vrište i Mašinko, a Pičke vrište ove godine obilježavaju 15 godina benda što nam je, uz nadolazeći melodični punk koncert, još jedan povod za intervju.

Nakon nekoliko godina pauze vratili su se na pozornicu s novim vokalom Marinom Lugovićem, a u svibnju su objavili »Memento Mori«, svoj treći studijski album. O novim singlovima i dosadašnjem putu na alternativnoj sceni razgovarali smo s Igorom Hillom.

Petnaestu godišnjicu dočekujete nakon pauze, s novim vokalom i trećim albumom. Doživljavate li ovu fazu kao nastavak stare priče ili kao novi početak benda?

– Rekao bih da je ova faza podjednako nastavak stare priče i novi početak. Nakon Ivekove prerane smrti nekako smo stali prije nego što smo uspjeli reći sve što smo imali.

Bend je praktički završio svoju priču bez ispaljenog metka, a ostao je osjećaj da ipak imamo još toga za dati i odsvirati. Dolazak Marina na mjesto pjevača otvorio nam je mogućnost da nastavimo tamo gdje smo stali, ali s novom energijom i drukčijom perspektivom.

Naravno, nakon toliko godina nije moguće samo pritisnuti pauzu pa se vratiti kao da se ništa nije dogodilo. Svi smo se u međuvremenu promijenili, život se dogodio, a nakupilo se i nešto iskustva koje prije nismo imali.

Zato nam se čini da »Memento Mori« istovremeno zatvara jedno poglavlje i otvara drugo. A što se tiče petnaestog rođendana, očito još nismo dovoljno stari da bismo se prestali zajebavati, ali ni dovoljno mladi da nas nakon koncerta baš ništa ne boli.

Nova energija

Što vas je nakon nekoliko godina pauze ponovo okupilo?

– Iskreno, jednostavno smo ponovno htjeli svirati zajedno. Ovaj bend nam je donio neke od najljepših uspomena, hrpu prijateljstava i iskustava koja vjerojatno nikad ne bismo doživjeli da se nismo okupili.

Nakon petnaest godina mogu reći da je bend postao dio naših identiteta, nešto što nas povezuje i izvan same glazbe. Nije tu bilo nekog velikog poslovnog plana, proračuna ni sastanka na kojem smo uz PowerPoint prezentaciju odlučili da je vrijeme za povratak.

Više je to bila želja da ponovno budemo u prostoriji, uzmemo instrumente u ruke i vidimo što će se dogoditi. Kad smo shvatili da još uvijek funkcioniramo zajedno i da imamo volje stvarati nove pjesme, stvari su se počele slagati same od sebe.

Kako ste zajedno, s dolaskom novog člana, tražili zvuk novih pjesama, a kako pristupili starima koje publika već poznaje s drukčijim glasom?

– Kod pisanja novih pjesama najvažnije nam je bilo da svi budemo zadovoljni konačnim rezultatom. Nakon osam godina pauze od izdavanja albuma nismo htjeli izbaciti materijal samo zato da možemo reći da smo objavili nešto novo.

Ako smo se već vraćali, htjeli smo da to bude s pjesmama iza kojih možemo stati i za koje ćemo i sami s guštom reći: »E, ovo smo dobro napravili!«.

Marin je u cijeli proces donio novu energiju, ali nije bilo ideje da sada moramo iz temelja promijeniti zvuk benda ili se praviti da smo neki potpuno novi sastav.

I dalje smo to mi, sa svim svojim glazbenim navikama, utjecajima i manama, samo smo dobili novu osobu koja je unijela nešto svoje.

Mislim da se to na albumu najbolje čuje, ostali smo vjerni melodičnom punk rocku, ali smo si dopustili i neke nove pristupe.

Što se tiče starih pjesama, kad smo pozvali Marina da nam se pridruži, znali smo da ima sposobnosti odlično ih izvesti, i tehnički i interpretativno.

Nije nam cilj bio da zvuči kao Ivek, jer bi to u startu bilo i nepravedno i besmisleno. Htjeli smo da pjesme zadrže ono zbog čega ih publika voli, a da Marin u njih unese nešto svoje.

Na kraju krajeva, pjesme su iste, ali glas je nov, a i mi smo danas malo drukčiji ljudi nego prije deset ili petnaest godina. I srećom, ne moramo više svirati baš onako kako smo svirali kad smo imali dvadeset godina i mislili da smo besmrtni.

Novi album nosi naslov »Memento Mori«, a najavili su ga »Čuvaj suze« i »Sjećanja«. Što je povezalo pjesme na albumu i zašto vam je upravo taj naslov najbolje opisao ono čime se bavite?

– Mislim da je »Memento Mori« savršena posveta razdoblju u kojem bend nije bio aktivan i svemu što smo u tom vremenu prošli.

Nakon Ivekova gubitka susretali smo se s različitim osjećajima – od tuge i ljutnje do sjete, preispitivanja i, na kraju, prihvaćanja činjenice da se život mijenja i da moramo pronaći način kako nastaviti dalje.

Teško je takva iskustva svesti na jednu temu ili poruku, ali ona su se prirodno prelila u pjesme. Zato bih rekao da je novi album na neki način naša ispovijed.

Ne pokušavamo nikome govoriti kako bi trebao živjeti ili što bi trebao osjećati, nego kroz vlastita iskustva izbacujemo ono što nam se nakupilo.

Ako se netko u tim pjesmama prepozna, tim bolje. Onda one više nisu samo naše. Naslov »Memento Mori« podsjeća nas na prolaznost života, ali ne gledamo na njega isključivo kao na nešto mračno ili depresivno.

Dapače, mislim da je svijest o tome koliko je sve prolazno dobar razlog da više cijenimo ljude oko sebe, trenutke koje imamo i stvari koje nas vesele.

U našem slučaju to uključuje i glasno sviranje, druženje i povremeno donošenje loših odluka nakon koncerta. »Čuvaj suze« i »Sjećanja« dobro su najavile emocionalni smjer albuma, ali na njemu ima i drugih raspoloženja, pa čak i pjesama koje će vas prije natjerati na skakanje nego na duboko promišljanje o smislu postojanja.

Ipak smo mi punk rock bend, ne grupa za kolektivnu terapiju. Iako, kad malo bolje razmislim, možda je to ponekad ista stvar.

Na dobrom putu

Kako nove pjesme funkcioniraju uživo uz »Oprosti«, »Sjeti se« i »Boju tuge«? Je li neka od njih već pronašla posebno mjesto kod publike ili vas iznenadila načinom na koji je ljudi prihvaćaju?

– »Čuvaj suze« i »Sjećanja« već neko vrijeme sviramo uživo, tako da smo imali priliku vidjeti kako publika reagira na njih i kako se uklapaju uz starije pjesme.

Drago nam je što novi materijal nije ostao nešto što ljudi slušaju samo kod kuće, nego što i na koncertima dobiva svoju energiju.

Primijetio sam da publika jako dobro reagira na »Kada vrijeme stane« i »Klinac bez avanture«. Očito ljudi vole brze pjesme, što nas zapravo uopće ne čudi.

Lijepo je vidjeti da nove pjesme polako pronalaze svoje mjesto uz stvari koje publika sluša već godinama. Starije pjesme imaju svoju povijest i emocije koje su ljudi vezali uz njih, a nove tek stvaraju takve trenutke.

Ne očekujemo da će se sve dogoditi preko noći, ali svaki put kad vidimo da netko pjeva refren koji je prvi put čuo prije nekoliko mjeseci, znamo da smo na dobrom putu.

A što se tiče kombinacije starog i novog materijala, trudimo se složiti koncert tako da bude dovoljno svega, i nostalgije i novih pjesama, i emocija i znoja.

Ne bi bilo dobro da publiku cijelu večer držimo u suzama, ipak treba netko nakon koncerta moći voziti kući.

U Palachu svirate s Mašinkom, koji također obilježava 15 godina jednog važnog izdanja. Kako pamtite scenu iz vremena svojih početaka, što vam danas daje razlog za optimizam? I što od tog starog i novog iskustva donosite na riječki koncert?

– Scena prije petnaest godina, kad smo mi počinjali svirati, bila je stvarno jaka, a drago nam je vidjeti da je i danas tako.

Tada je bilo puno bendova, a posebno nam je drago što je velik dio njih i dalje aktivan. Neki su se članovi promijenili, neki su bendovi promijenili zvuk, neki su napravili pauzu pa se vratili, ali ta potreba da se okupljaš s ekipom i sviraš svoju glazbu očito ne nestaje tako lako.

Ono što nam danas daje optimizam jest činjenica da se i dalje osnivaju novi bendovi i da postoje klubovi koji im daju priliku da stanu pred publiku.

Takvi prostori su iznimno važni jer scena ne može živjeti samo od velikih koncerata i poznatih imena. Trebaju joj mjesta na kojima će netko prvi put izaći na pozornicu, odsvirati svojih pola sata i možda pronaći publiku koja će ga pratiti sljedećih petnaest godina.

Uostalom, svi smo mi jednom bili klinci koji su se nadali da će netko doći na koncert. Što se tiče Mašinka, lijepo je što zajedno obilježavamo važnu obljetnicu, svatko sa svojom pričom i svojim iskustvom.

Takvi koncerti podsjećaju nas koliko su prijateljstva i povezanost među bendovima važni za cijelu scenu. A Rijeka nam je posebno zanimljiva jer nastupamo prvi put.

Nakon petnaest godina postojanja uspjeli smo dogurati do toga da prvi put sviramo u Rijeci, što je samo dokaz da čovjek uvijek može pronaći nove izazove.

Jedva čekamo stati na pozornicu Palacha, upoznati riječku publiku i predstaviti nove pjesme uživo. Donosimo sve što smo skupili kroz ovih petnaest godina.

Najbolje je da dođete i provjerite sami. Obećavamo da nećemo održavati predavanje o prolaznosti života između pjesama. Za to ipak imate »Memento Mori«.