Da je Praputnjak mjesto kojeg jednako obilježavaju morska obala i planinski vrhovi, a koje se diči svojim prezidima, Bakarskom vodicom, štorijun o Maradoni i snažnim povijesnim identitetom, Primorci jako dobro znaju. Ali kad naselje s 200-tinjak kuća, 500-tinjak stanovnika i u tisućama brojnih zanimljivih priča dobije priliku da se pokaže i poveže skupa s ostatkom Europe, tada kolektivno sjećanje jednog zavičaja postaje dijelom šire kulturne i zavičajne mreže koja zajednicama koje to željno traže može pomoći da ponovno ožive.

Trideset ispričanih priča o životu, radu, obitelji, užancama, prošlim sjećanjima i budućim nadanjima sadržane su u multimedijalnom portretu Praputnjaka koji su praputnjarski kazivači stvorili u suradnji s vrijednim timom udruge »Praputnjak – kulturni krajolik« unutar međunarodnog projekta SAVE.

Zajedno s istraživačima i kazivačima iz još tri europska sela – Hopova u Srbiji, Blauhusa u Nizozemskoj i litavskog sela Jadagoniai – njegovi su autori ispisali isprepletenu ljudsku priču o životima ruralnih zajednica iz različitih dijelova Europe koja je brojnim gostima u ispunjenom Domu kulture Praputnjak predstavljena u obliku knjige, izložbe fotografija i digitalne platforme audiopriča.

Foto Karlo Čargonja

Mozaik ruralne Europe

Među njima, posebno je impresivno tiskano izdanje »Priča europskog seoskog arhipelaga« koje na čak 640 stranica donosi 120 priča ispisanih na šest jezika, nastojeći predstaviti život u europskim selima iz perspektive njihovih stanovnika.

Kako je navela Praputnjarka Ivona Miloš, koordinatorica i dizajnerica projekta, ponos na činjenicu da je Praputnjak va letu dve hiljade dvajset i petemu zapisan za sa vremena ne more bit veći, no baš ovaj moment daje priliku za otvaranje važnih pitanja o zajednicama u ruralnoj Europi.

– Praputnjak je pun potencijalih, a on svoju bogatu kulturnu baštinu duguje simbiozi čovika i krajolika i prije sega svojoj visoko funkcionalnoj povijesnoj zajednici. Va ovemu projektu osobne priče ljudih otvorile su i pozitivne i negative strane života na Praputnjaku, one opiraju prostor za veće razumijevanje drugih, za ča se nadan da more pokrenut kritičko razmišljanje i svijest o temu da smo si mi člani te zajednice. Va vremenu va kemu se bliskost zajednice se više gubi, sentiment tih priča govori o vrednostima dijeljenja, razumijevanja i snage zajednice, govori Miloš.

Foto Karlo Čargonja

Ona ističe kako je projekt SAVE (»Stories of the Archipelago of Villages in Europe«) ove udaljene seoske zajednice spojio ljudskim vezama i poznanstvima koje su u međuvremenu stvorile zajedničku i inovativnu ideju.

Njeni korijeni u Praputnjaku položeni su još za vrijeme održavanja programa »27 susjedstava« u sklopu projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture. Tada je Miloš inicirala suradnju s nizozemskim timom koji je tijekom EPK-a programa u Leeuwardenu prikupio osobne priče stanovnika male zajednice u regiji Friesland te ih medijski obradio i predstavio.

– Cela priča počela je va praputnjarskom domu pred osan let, tada smo počeli delat ko udruga i teli smo napravit se ča moremo da se mesto na neki način opet ujedini. Celi svoj život slušan o nekadašnjemu Praputnjaku kade su se si zalagali za mesto, si su si pomagali i zajedno delali da bolje živeju, ča je postala jedna urbana legenda. Danas živimo va vremenu kade zajednica više ni ono ča ju veže za neko mesto, ali zato moremo ostvarivat nekakove druge zajednice i ovin projekton smo pokazali da takva jedna zajednica more storit puno, kazala je Miloš.

Foto Karlo Čargonja

Digitalne seoske priče

Priče koje vjerno prikazuju detalje svakodnevnog života na Praputnjaku na terenu su prikupljali novinarka i autorica Franka Blažić i fotograf Karlo Čargonja.

Kako navodi Blažić, autorima je bilo najvažnije da u 18 mjeseci koliko je trajao projekt uspiju uhvatiti pravu, iskrenu priču koju će potom objediniti zajedno s ostalim materijalom prikupljenim u Litvi, Nizozemskoj i Srbiji.

– Bila je to neobična situacija u kojoj smo se s kazivačima prvi put u životu vidjeli, a došli smo pričati o njihovim najosobnijim razmišljanjima, strahovima, gubitku, familiji, životu, Praputnjaku i svemu onome o čemu možda nismo navikli svakodnevno tek tako pričati, a kamoli podijeliti ne samo sa svojim susjedima, nego i cijelom Europom. Sada je na svakom od čitatelja da promisli zašto su upravo te priče odabrane, da između njih pronađe poveznice i zapita se ono što smo se mi pitali dok smo na knjizi radili: mora li baš svaka priča nužno potvrđivati onaj unaprijed postavljeni narativ o nekom mjestu ili ona može i ima pravo biti zasebna. Naše je mišljenje da se na kraju uvijek ispostavi kako su ljudi i ta mjesta sličnija nego što mislimo da jesu, naglašava Franka Blažić.

Foto Karlo Čargonja

Karlo Čargonja, čije su kartuline zajedno s primjercima knjiga podijeljene praputnjarskim kazivačima, istaknuo je kako svaka fotografija funkcionira kao opis jedne audio, odnosno u knjizi zapisane priče.

– Na početku je ideja bila da priče snimamo kako bi se one mogle slušati na web stranici, a da knjiga više sliči na katalog koji će sadržati deset fotografija uz citat iz svakog sela. Ali tu je bilo jako puno razgovora i fotografija čije izostavljanje ne bi prezentiralo naš projekt u pravom smislu, a bili smo i svjesni da je puno ljudi s Praputnjaka starije dobi i da bi im bilo draže da uz sebe imaju knjigu koju mogu čitati svojim tempom. Tako smo, kako bismo ispričali priču o tim selima, odlučili da ćemo u knjigu staviti sve audiopriče iz četiri sela koje smo uredili, a njih smo ispremiješali na način da se vide njihove sličnosti i različitosti, rekao je Čargonja.

Foto Karlo Čargonja

Povezivanje ljudi

Svaka se od ukupno 120 priča koje su pronašle svoje mjesto u knjizi može poslušati na izvornom jeziku, a uz titlovanje, na internet stranici savestories.eu. Priče traju od tri do pet minuta, a Ivona Miloš ističe kako one u sebi sadrže brojne različitosti između sela, ali i značajne sličnosti.

Naposljetku, i različitosti i sličnosti utjelovljene su kroz provoditelje projekta, njih ukupno 16 iz pet europskih zemalja, koji su kroz njega zajednički stvarali čvrste poveznice između Europe »malih ljudi«.

– Uz to ča smo skupili priče i na njimi delali, ko tim smo jedan od drugoga puno naučili. Puno smo morda pretpostavljali kakov će ki bit, a dogodilo se drugačije, jer koliko god se mi međusobno poznavali i super smo si, dohajamo z različitih kultura i saki ima neke svoje navike i svoj ritam. Ali važno je reć, jer je to na kraju neč ča vavik ispliva i kroz priče i kroz naš rad, da su si jako ponosni na tu svoju sredinu, napominje Miloš.

Foto Karlo Čargonja

Sudjelovanje u ovakvim inicijativama mijenja i samu lokalnu dinamiku jer otvara prostore za dublje međusobno razumijevanje susjeda i mještana, ističe.

– Neki od nas se va Praputnjaku se znamo generacijami, i onda mislimo da se poznamo i pretpostavljamo neke stvari, pa se i jadimo na nekega kada ne rabi. Kroz projekt su se ljudi ki se poznaju, ali morda samo tu i tamo sreću, jednostavno približili, razvili zajednički moment kadi će se pogovorit, pa prepoznat da imaju slični interesi i razmišljanja. Moran reći da se nakon ovega doma osjećan još bolje jer smo stvarno više povezani. I to treba daje razvijat, ne smimo stat na tome da ne bi opet mesto zamrlo. Videli smo i da ljudimi moraš dati malo pozornice, moraš im dati malo svitla, jer ako se oni onda osjećaju da su važni, onda će vjerojatno i sve poteze ke će dalje delat moć delat malo odvažnije, dodaje Miloš.

Dosadašnje su aktivnosti projekta financijski i organizacijski poduprli Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija, Grad Bakar i EU program Kreativna Europa, no njegova dugoročna ambicija nije stati samo na četiri partnerske zajednice. Ivona i njezini suradnici postojeće kontakte žele postupno proširivati i povezivati s novim europskim selima kako bi stvorili širu mrežu ruralnih zajednica koje će međusobno razmjenjivati iskustva, znanja i autentične ljudske priče.

Foto Karlo Čargonja

– Moramo videt ča smo napravili i postigli i kako ćemo poć dalje, va čemu će sudjelovat i dosadašnji sudionici projekta ki će nan odgovorit na pitanja oko tega. Ideja je da napravimo neku vrstu digitalnog seoskog trga kadi se različita sela moru okupljat i da kroz njega mapiramo Europu i pokažemo taj seoski arhipelag ki sadrži bogatstvo kultura, ali i univerzalne teme i zajednički problemi ruralnih zajednica, zaključuje Ivona Miloš.