HMT

Goran Vojković u Opatiji predaje o studiji pravnikaUliksa Stangera o morskoj obali

Aleksandra Kućel Ilić

Uliks Stanger 1900. godine

Uliks Stanger 1900. godine



OPATIJA – Iz Hrvatskog muzeja turizma pozvali su na stručno predavanje “Morska obala u teoriji i praksi” prema studiji opatijskog pravnika Uliksa Stangera, koje će održati prof. dr. sc. Goran Vojković u utorak, 27. listopada u 18 sati u vili Angiolini.


– U sklopu programa vezanog uz aktualnu izložbu “Ante Mandić – pravo, politika, nasljeđe” prof. dr.sc. Goran Vojković održat će predavanje o prijatelju i kolegi dr. Ante Mandića, dr. Uliksu Stangeru (1882. – 1973.) pravniku, političaru i prvom direktoru Jadranskog instituta u Sušaku.


Obojica sušački maturanti i bečki studenti prava Stanger i Mandić bili su vršnjaci, ali i poslovni partneri. Stanger je nakon stjecanja diplome iz prava započeo raditi u Trstu te se posebice bavio pomorskim pravom.




Nakon prijedloga dr. Đure Červara da Ante Mandić pređe iz Trsta u Opatiju obojica rade u njegovom odvjetničkom uredu te dolazi do partnerstva Mandić – Stanger koje se realiziralo 1911. osnivanjem zajedničkog odvjetničkog ureda u Opatiji.


Povezivalo ih je mnogo više od profesije: hrvatsko domoljublje te otpor talijanizaciji i fašističkim vlastima, zbog kojih su obojica naposljetku morali napustiti zavičaj pod talijanskom vlašću.


Osim veza između dvojice istaknutih pravnika i političara predavanje će staviti poseban naglasak na Stangerovo bavljenje pomorskim pravom.


Još kao mladi odvjetnik u Trstu 1909. godine je objavio vizionarsku studiju Morska obala u teoriji i praksi.


Raspravljao je o granici obale, pravu pristupa moru, prisvajanju plaža i koncesijama te postavio pitanje koje zvuči kao da je preuzeto iz današnjih vijesti: smije li koncesionar potjerati stanovnike koji su se ondje od pamtivijeka kupali i ribarili? Njegov politički put bio je jednako neobičan.


Kao zastupnik istarskih Hrvata i Slovenaca u talijanskom parlamentu suprotstavljao se fašističkom nasilju i zatvaranju hrvatskih škola.


Talijanske su ga vlasti označile politički opasnim, pa je 1929. morao pobjeći u Kraljevinu Jugoslaviju. U Splitu se vratio odvjetništvu i pomorskom pravu, a 1945. postao ministar u prvoj poslijeratnoj Vladi Hrvatske.


Nezadovoljan politikom, okrenuo se znanosti i postao prvi direktor Jadranskog instituta u Sušaku. Bio je znanstvenik, odvjetnik, zastupnik, ministar i graditelj institucija.


U jednom je životu odradio dovoljno za tri. A ipak nema ni poštansku marku, ni ulicu, ni bistu. Čini se da čovjek koji je smetao različitim vlastima na kraju nije bio po volji nijednoj.


E pa upravo ćemo zato govoriti o Uliksu Stangeru – jer se o njemu predugo šutjelo – naveli su iz HMT-a, te dodali da će se zbog radova na obnovi poda svečane dvorane vile Angioline, predavanje održati u prostoriji bivše muzejske trgovine.