Na jednom kraju terena košarkaši u kolicima odmjeravaju snage u turniru 3×3, a na drugom djeca i mladi s teškoćama u razvoju igraju inkluzivnu košarku. Netko se priprema za šut, netko prati loptu, netko bodri suigrača.

Ali nema labavo; ide se pravo sportski – svom snagom do kraja. Između akcija ima i zadirkivanja, smijeha i dogovora, a kada lopta prođe kroz obruč, veselje je zajedničko.

U dvorani se toga dana igraju dva turnira, ali zapravo je najvažnije ono što se događa između koševa; susreti ljudi koji su zajedno već godinama, poznaju se, druže i na terenu se, baš kao i u svakoj drugoj ekipi, bore za pobjedu.

Članovi Košarkaškog kluba osoba s invaliditetom Kostrena jednom godišnje okupljaju se na zajedničkom turniru kojim obilježavaju aktivnosti svojih različitih programa.

Ovoga puta na terenu je petnaestero polaznika inkluzivne košarke te devetero košarkaša u kolicima. Nakon utakmica slijedi podjela medalja, ali prije svega dan proveden u društvu ljudi s kojima dijele ljubav prema sportu.

– Danas je konkretno turnir u košarci u kolicima 3×3 i inkluzivna košarka za djecu i mlade s teškoćama u razvoju. Uglavnom, ovo su naši članovi i članice. Možemo reći da je riječ o poluinternom natjecanju na kojem svake godine okupimo sve programe koje provodimo. Igramo, družimo se i poslije podijelimo medalje, govori Siniša Kuharić, trener i voditelj aktivnosti kluba.

Osmijeh na licu

Košarka u kolicima u Kostreni se razvija gotovo deset godina, a klub se posljednje dvije sezone natječe u Prvoj hrvatskoj ligi. Program inkluzivne košarke, međutim, ima znatno dulju povijest i provodi se već dva desetljeća. Neki od današnjih polaznika u njemu su praktički od samih početaka.

Kuharić je među ljudima koji su godinama pokušavali okupiti zainteresirane i stvoriti uvjete za razvoj košarke u kolicima na riječkom području. Danas uz njega treninge vode Loris Čech i Josipa Tuftan, a pomaže im i nekoliko volontera. U radu s pojedincima važna je i pomoć osobnih asistenata koji se uključuju u vježbe i prilagođavaju ih mogućnostima igrača.

Foto Marko Gracin

– Plan inkluzivne košarke jest da uključi praktički sve i da nema ograničenja u smislu invaliditeta. Ovdje imamo djecu i mlade s intelektualnim teškoćama i teškoćama u razvoju, ali i igrače koji imaju određene zdravstvene poteškoće.

Njima se pomaže, ali u igri su ravnopravni sa svima ostalima. I njihov koš vrijedi, iako pucaju na niže koševe. Poanta je da su svi uključeni, da zajedno igraju i da su svi dio ekipe, objašnjava Kuharić.

Upravo je uključivanje svih, bez obzira na njihove mogućnosti, ideja iz koje se razvija i Baskin, prilagođeni oblik košarke koji se iz Italije širi u druge europske zemlje. U Kostreni se nadaju da će njihova ekipa već ove sezone odigrati i prvo neslužbeno hrvatsko natjecanje u tom sportu.

Kuharić o svom angažmanu govori jednostavno, bez velikih riječi, ali s velikom pozitivnom enrgijom da se pruži više u životu onima, prema kojima je život možda bio malo nepravedan.

Ali Sinišin konstantni osmjeh na licu odiše stavom da svima život može biti lijep, prošlosti unatoč, ali s radošću i optimizmom usmjeren ka budućnosti. Dugogodišnji je sportski djelatnik i vodi školu košarke, a rad s članovima kluba doživljava kao nešto što nadilazi uobičajene trenerske zadatke.

Foto Marko Gracin

– Meni je to čista ljubav, nepatvorena. Njihova sreća kada zabiju koš nešto je iskonsko i najčišće moguće. A što se tiče košarke u kolicima, tu mi je velika motivacija pomoći u toj priči.

Njihova volja i želja da se, unatoč tjelesnim poteškoćama, natječu, dolaze na treninge, rade na sebi i bave sportom; to su stvari koje su esencija sporta, zaključuje Kuharić.

Borba na terenu

Da je na terenu važno i nadmetanje, jasno daje do znanja Lukrecija Tomušić, igračica i tajnica kluba. I njen osmjeh pršti optimizmom, a i poprilično je uspuhana, jer prije nego nam je dala izajvu se pošteno sportski »potukla« na terenu, jedino kako i treba jer sport tada i vrati najviše – kada si ti na terenu »ostavio sebe«.

U košarci u kolicima sudjeluje već gotovo deset godina, a jedna je od inicijatorica osnivanja ovog kluba. Sve je započelo spontanim razgovorom o košarci na plaži, gdje se rodila želja za treniranjem.

Foto Marko Gracin

– Nazvali smo Sinišu i doveli sedam ili osam ljudi na utakmicu. Bilo je i nekoliko zdravih igrača. Kada je došao, prvo što je rekao bilo je: ‘’Gdje ste vi svih ovih godina?’’. I tako se cijela priča zakotrljala. Prije toga pokušavalo se nekoliko puta, ali nije bilo dovoljno ljudi, prisjeća se Lukrecija.

Košarka joj danas znači mnogo više od samog igranja. Riječ je o intenzivnom sportu koji traži brzinu, okretnost i koncentraciju, a istodobno pruža priliku za druženje, putovanja i stvaranje prijateljstava.

– Izuzetno je lijepo. Košarka je sport u kojem možemo zamijeniti trčanje. To je intenzivan, okretan i brz sport, u kojem dobivamo pokret koji smo izgubili. Zbog toga smo aktivniji, zdraviji i jači. Putujemo, zabavljamo se, a ekipa je stvarno odlična. Međusobno si pomažemo, dodaje Lukrecija.

Foto Marko Gracin

Kostrenjani se natječu u Prvoj hrvatskoj ligi, u kojoj su trenutačno četiri ekipe. Zbog utakmica putuju u Zadar, Zagreb, Varaždin i Slavonski Brod, a susreti su prilika za druženje s igračima koje poznaju godinama. No čim utakmica počne, prijateljstva nakratko ustupaju mjesto sportskom nadmetanju.

– Intenzivno se zabavljamo. Jako se dugo poznajemo, ali kada smo na terenu, onda se borimo, zaključuje Lukrecija.

Dobar plasman

Predsjednik kluba Dino Brozan dobro zna što takva ekipa može značiti pojedincu. Nakon prometne nesreće prije sedam godina, u kojoj je stradao nedaleko od svojeg doma, proveo je godinu dana u bolnici i na rehabilitaciji. Prvi vikend nakon povratka u Kostrenu došao je pogledati trening košarkaša u kolicima.

– Svidjelo mi se i počeo sam igrati s njima. Tako sam se uključio u rad kluba, a danas sam njegov predsjednik, kaže Brozan.

Klub je, ističe, prošle sezone osvojio treće mjesto u Prvoj hrvatskoj ligi, na što je ponosan. U novu sezonu ulaze s ambicijama za novi dobar rezultat, ali i s problemima koji prate njihov rad.

Foto Marko Gracin

Nedostaje im igrača, sportskih kolica i opreme, a velik dio djelovanja oslanja se na prijatelje kluba i ljude koji pomažu humanitarnim akcijama. Treninzi se održavaju zahvaljujući terminu koji im osigurava Sportska zajednica Općine Kostrena, a klub je od prošle godine uključen i u program financiranja.

– Odlična smo ekipa. Prošle smo sezone osvojili treće mjesto i ponosan sam na sve igrače i sve koji su nam pomogli. I ove sezone idemo jako, nadam se opet dobrom plasmanu. Nedostaje nam igrača, nedostaju nam kolica i oprema, ali ne damo se, govori Brozan.

Njegova je poruka jednostavna, osobito ljudima koji se nakon ozljede ili nekih drugih životnih okolnosti teško odlučuju ponovno uključiti u aktivnosti izvan kuće.

– Mene je sport izvukao iz kuće, iz stana, iz kreveta. Preporučujem svima da izađu van i dođu k nama. Vrata su svima otvorena, informacije o treninzima i kontakte imate na našim Facebook i Instagram stranicama. Neka dođu odigrati jedan trening, nemaju što izgubiti. Sport sigurno pomaže, nikome ne odmaže, poručuje predsjednik kluba.

Foto Marko Gracin

Koliko takav program znači obiteljima, svjedoči i Irena Galogazda, čiji sin Goran u inkluzivnoj košarci sudjeluje već dvadeset godina. Ima Downov sindrom, a uz košarku se bavi i nogometom.

Irena kaže da joj je najvažnije što je aktivan i što ga sport veseli. Komuniciraju na različite načine, a košarka je dio njegova života u kojem ima svoje mjesto, ekipu i aktivnosti kojima se redovito vraća.

Kretanje i druženje

Slične razloge za dolazak na trening navodi i Dejan Nišandžić, hrvatski reprezentativac u košarci u kolicima. Nakon prometne nesreće prije devet godina, u kojoj je bio suvozač, ostao je u kolicima.

Budući da tada košarka u kolicima još nije bila dostupna, okušao se u atletici, stolnom tenisu i streljaštvu. U Kostreni je, kaže, pronašao sport i društvo koji mu odgovaraju.

Dejan Nišandžić

– Ovo mi pruža mogućnost da budem aktivniji i smireniji. Nakon treninga psiha mi je opuštenija. Kretanje i druženje, sve je to intenzivno i za mene od velike koristi. Probao sam različite sportove, ali ovdje sam se baš pronašao. Ekipa je dobra, treneri su dobri i jako sam zadovoljan, govori Nišandžić.

Na treninge dolazi iz Čepić polja u Istri, a putovanje usklađuje s poslom administratora u riječkoj Poliklinici Medico. Kada radi jutarnju smjenu, ostaje u Rijeci još nekoliko sati kako bi stigao na trening, umjesto da se vraća kući pa ponovno dolazi u Kostrenu. Nije uvijek jednostavno, ali druženje i sport očito su vrijedni dodatnog planiranja.

Kapetan ekipe Jasmin Zukanović o tome što mu klub znači ne treba dugo razmišljati.

Siniša Kuharić i Jasmin Zukanović / Foto Relja Paškvan

– Meni ovo znači sve. Košarka za sve. Sa Sinišom Kuharićem i ovom ekipom, kojoj sam kapetan, idemo jako!, kaže Jasmin.

U Kostreni će se, nakon zajedničkog turnira i podjele medalja, nastaviti trenirati i pripremati za nove utakmice. A na sljedećem okupljanju ponovno će se na istom terenu naći igrači koji se godinama poznaju, oni koji su tek počeli i oni koji su se nakon životnih promjena odlučili vratiti sportu.

Lopta će opet krenuti prema košu, a na terenu će vrijediti isto pravilo: svatko igra, svatko sudjeluje i svaki koš vrijedi. I nema labavo!