Postoje oni odmori s kojih se vratite punih baterija, i oni s kojih se vratite punog srca. Za Andreu i Haralda, Lošinj već dvadeset godina nudi oboje. Sve je počelo na preporuku poznanika, a preraslo je u tradiciju duboko utkanu u obiteljsku povijest. Zanimljivo je, naime, da je Andrein otac nekada davno dolazio u Veli Lošinj na liječenje dišnih puteva. Generacijama kasnije, kći i njezin suprug nastavljaju tu neraskidivu nit s otokom vitalnosti, najčešće u smirujućim danima nakon glavne turističke sezone.

Miris pinija

Njihov ritual dolaska godinama je isti. Automobilom stižu preko trajektne linije Brestova – Porozina, no onog trenutka kada parkiraju ispred kuće obitelji Kučić, ključevi idu u ladicu. Sve do dana povratka, auto se ne pali.

– Ovdje je sve chic i super, sažimaju Andrea i Harald svoje oduševljenje jednostavnim riječima.

Otokom krstare isključivo pješice ili na dva kotača. Dane provode biciklirajući i plivajući, bez užurbanog rasporeda i stresa. Najveći luksuz im je, kažu, onaj prepoznatljivi, opojni miris lošinjskih pinija koji ih zapljusne čim kroče na otočno tlo i koji ih vjerno prati na svakoj biciklističkoj ruti.

Tijekom dvaju desetljeća, Beuchelovi su postali dio lokalne zajednice. U kući svoje domaćice Ankice stekli su brojna prijateljstva, a s domaćinima nerijetko odlaze i na selo. Tamo se bez oklijevanja primaju posla – pomaganje u svakodnevnim seoskim aktivnostima za njih je prirodan dio odmora, a ne usputna atrakcija.

Foto TZG Mali Lošinj

Kao vjerni kroničari Lošinja, primjećuju i kako otok raste i mijenja se nabolje. Posebno ih raduje ekološka svijest domaćina. Sjećaju se vremena kada je na plažama bilo plastike, dok danas s ponosom ističu kako je okoliš neusporedivo čišći. Ove su godine osobno svjedočili i akciji čišćenja jedne uvale, što ih je oduševilo, baš kao i obnovljena cesta koja im olakšava dolazak.

Priznanje za vjernost

Ova predivna priča o vjernosti dobila je i svoju službenu potvrdu. Povodom okrugle 20. obljetnice dolazaka, direktor Turističke zajednice grada Malog Lošinja, Dalibor Cvitković, uručio je Andrei i Haraldu posebnu zahvalnicu.

– Gosti poput Andree i Haralda najbolji su pokazatelj koliko je važno graditi destinaciju u kojoj se ljudi osjećaju dobrodošlo. Njihova priča podsjeća nas da turizam nisu samo dolasci i noćenja, nego prije svega ljudi, povjerenje i odnosi koji traju godinama, poručio je Cvitković.

Dok su pakirali kofere za povratak u Njemačku, Andrea i Harald već su kovali planove za iduću godinu. Jer s Lošinja se zapravo nikada ne odlazi zauvijek – uvijek mu se vraća.