RIJEKA  Spomen Radomira Đalovića automatski izaziva asocijacije na slavlje, razgale se srca navijača Bijelih na pomisao kada je ovaj nekada sjajni strijelac kao trener prošle godine s Rijekom osvojio dvostruku krunu, prvenstvo i Hrvatski kup. Đalović, sudionik trsatske večeri zvijezda, zajedno s Matjažom Kekom, Zoranom Rojom i Damirom Glavanom, skromno je zahvaljivao što je gost na takvom skupu.

– Ovo je jako lijepa manifestacija – rekao je Radomir Đalović zadovoljan događanjem na Kampusu, isto tako i činjenicom što je bio u uskom krugu onih koji su se obraćali okupljenima. Redao je pohvale u razgovoru nakon službenog dijela ovog skupa. – Jako sam sretan i ponosan, počašćen sam što sam bio pozvan. Trebao sam biti tu i prošle godine, ali tada nisam uspio doći. Srećom, ove godine sam došao i zadovoljan sam. Priredba je sjajna, organizacija je bila izuzetna, sve što se događalo bilo je fenomenalno. Za svaku pohvalu je već činjenica da se na jednom mjestu našlo toliko velikih trenera. Lijepa je i činjenica kako je ovdje naglašen i ostvarivan taj spoj sporta i kulture, smatram kako jer to prava stvar. Mislim da treba, kao što smo o tome i pričali, samo nastaviti na taj način. Lijepo bi bilo da se organizira i više ovakvih manifestacija, sve kako bismo ostvarili pozitivan cilj, a to je da se ljudi što više okrenu prema sportu.

Sjajni ljudi

Rijeka je dom u kojem se ugodno osjećaju ljudi koji su na Rječinu stigli s raznih strana. Ovdje su brzo prigrljeni, svatko se brzo osjeća prihvaćenim, nitko tu nije stranac. I Radomir je jedan od tolikih koji svjedoči te činjenice. Crnogorac iz Bijelog Polja, koji je u bogatoj karijeri promijenio tolike adrese, jednostavno se u Rijeci osjeća kao kod kuće.

– I ranije sam govorio kako je Rijeka nevjerojatan grad, ljudi su sjajni. Osjeti se tu jedna posebna energija. Nije stoga čudo da svi koji su došli sa strane ostaju ovdje, da se dobro osjećaju u ovom okruženju. Samim tome daju daju i još bolje, izvanredne rezultate. Vrijedi to za igrače kao pojedince te za sportske ekipe, recimo one nogometne, vaterpolske. To je velika stvar što postoji tolika energija i da toliki ljudi žive za svaki klub i za svaki uspjeh.

Đalović je u bogatoj karijeri imao tolikih razloga za feštanje raznih uspjeha, ali svi su prelagani na vagi ako se na drugu stranu stavi ona osvojena titula hrvatskog prvaka. Njegova je momčad u pravom smislu riječi grad digla na noge. Na Korzo su je došli dočekati svi, od unučića do nonica, dolazak autobusa s Rujevice s prvacima asocirao je na povratak u grad rimskih legija s nekog pobjedonosnog pohoda. Tko tada ne bi bio u koži Đalovića i njegovih igrača.

– Ono s dočeka je neponovljiv osjećaj, to je jednostavno bilo toliko nemoguće dobro. U sve se uklopio cijelo to razdoblje, pogotovo one posljednje utakmice, posljednje kolo prvenstva i zatim uzvrat finala Hrvatskog kupa. Recimo, uoči posljednjeg prvenstvenog susreta protiv Slaven Belupa vladala je posebna atmosfera. Čim izađeš ujutro, vidiš da cijeli grad živi za tu odlučnu utakmicu, za klub. Naročito je raspoloženje bilo posebno vidljivo prije te utakmice kada se znalo da ćemo, ako pobijedimo, biti prvaci. Vrte se i sada slike u glavi, helikoper koji je donosio pehar, utrčavanje ljudi na teren, slavlje nakon svega. Sve su to neopisive stvari koje zauvijek ostaju u svim sjećanjima. Pogotovo što smo uzeli naslov, a u prognozama nas nitko nije vidio kao prvake.

Sinonim za uspjehe

Rijeka je dobila rat živaca u utrci s Dinamom i Hajdukom, tako je njoj uspjeh bio tim slađi što je utrka bila teža.

– Bilo je teško, a uspjeli smo iako smo tijekom sezone ostali bez četiri, pet najboljih igrača. Time je radost bila još veća. Posebna priča su ljudi koji su živjeli za te pobjede i za taj uspjeh.

Nema priče o nogometu bez spominjanja Damira Miškovića, prvog čovjeka Rijeke. Tako je i u ovoj ćakuli.

– Možemo pričati o puno stvari, ali Damir Mišković je sinonim za sve ove uspjehe koje Rijeka ima posljednjih godina. Sigurno da on za to ima jednu od najvećih zasluga. Napravio je jedan ozbiljan europski klub. Bilo je dosta priča da će otići, prodati Rijeku, ali sretan sam što je ostao i volio bih da ostane i dalje. Rijeka bez njega ne bila ono što jest.

Radomir Đalović je trenutno bez kluba, kada se spomene novi tabor, odgovor je »o tom potom«.

– Trenutno sam na odmoru. Posljednji angažman imao sam u Turskoj i sada malo odmaram od nogometa. Pratim Rijeku, sve utakmice, u razgovorima sam i pripremam se za novi posao. Za sada je to što će biti dalje još uvijek tajna.