POREČ Austrijanka Valerie Rupitsch nije uspjela obraniti titulu pobjednice utrke Istria300 na najdužoj dionici. Platila je cijenu probušene gume, tom je prilikom oštećen i kotač pa nije bilo druge nego zaključiti utrku prije cilja. Valerie Rupitsch je jedina sudionica koja je spojila pobjede na svim dionicama utrke. Godine 2023. slavila je na srednjoj dionici od 209 kilometara, a godinu kasnije na najkraćoj trasi od 125 kilometara. Sada je opet vozila najdužu dionicu, ali nije bilo sreće.

– Razočarana sam, ali nisam imala izbora. Kotač je bio oštećen i nisam mogla voziti dalje – rekla je 32-godišnja Valerie Rupitsch poslije jedinstvene amaterske utrke koja je doživjela šesto izdanje i nastavila rasti. Poreč i cijela Istra bili su u znaku biciklizma, u kojem su mnogi testirali vlastite mogućnosti bez obzira na dužinu staze, dob i spol.

– Puno je 300 kilometara, to je gotovo deset sati pedaliranja. Puno se stvari može dogoditi, što je upravo i bio slučaj kod mene. No, u tih 300 kilometara dolaziš do točke kada vlastite misli pokušavaju raditi trikove s tobom. U tim trenucima moraš gurati dalje i pozitivno razmišljati. Ima teških dijelova, Skitača je, recimo, teška i moraš ostati uz skupinu. Najteže je kad si odradio 200 kilometara, kod Dolenje Vasi, a još te čeka puno uspona, a više nema toliko biciklista kao na početku. Tada ostaneš sam ili u maloj skupini i stvari zaista postanu teške.

Ples

Kada netko krene u avanturu od 300 kilometara, iza toga stoji puno treninga. Valerie Rupitsch je ove godine napravila oko 17 tisuća kilometara na dva kotača.

– Naravno. Moraš poznavati sebe, koliko jako možeš ići, koliko ti treba za oporavak. Moraš imati i dobru strategiju unosa ugljikohidrata da bi stigao do cilja. Obično vikendom imam duže vožnje, od pet pa do čak deset sati. Tijekom tjedna obično imam treninge od po dva do tri sata.

Biciklizam je ljubav, ali Valerie nije profesionalka. Završila je pravo, ali ne radi u struci.

– Radim u jednom projektnom uredu u Klagenfurtu koji financira Europska Unija. Kasno sam se počela baviti biciklizmom, tek prije četiri godine. Naravno, često pomislim da bi se stvari drugačije razvijale da sam počela ranije, možda bih bila profesionalka. No, s druge strane, uživam u svojem životu, nema tog pritiska koji bih imala kao profesionalka. Biciklizam je moja velika strast, ali ne moram zarađivati novac od njega. Kada sam imala tri ili četiri godine sam plesala, ujedno sam i skijala. No, bila sam bolja u plesu nego na skijama. Plesom sam se bavila do 15. godine, nastupala sam i na Svjetskom prvenstvu, osvojila dvije titule, prvu baš u Poreču. Od 16. do 23. godine nije baš bilo sporta, a onda sam krenula s triatlonom. No, nisam bila toliko fokusirana kao što sam sada na biciklizam, kojim sam se počela ozbiljnije baviti nakon drugog Mastera prava.

Istra u srcu

Njezin brat Julius je direktor utrke Istria300, idejni začetnik uz Vladimira Miholjevića, sve na inicijativu Valamara. Ujedno, Valerie je kapetanica ženske ekipe, čiji je cilj promocija biciklizma kod pripadnica ljepšeg spola kako bi ih se što više uključilo u ovu utrku.

– Zaista volim Istru, ona mi je u srcu i tu se zaista osjećam kao kod kuće, to mi je drugi dom. Volim more, imam neku posebnu povezanost s Porečom i Valamarom, koji mi je partner. Oni sve čine mogućim, tu se ne osjećam kao gost. Imaju zaista sjajan Bike centar, biciklistima nude sjajne mogućnosti. A meni je biciklizam način života.

S tim bi se vjerojatno složilo više za 4.500 sudionika posljednjeg izdanja.

– Ovaj koncept nudi priliku svima s različitim interesima. Istria300 utrka mnogima je kojom zaključuju sezonu, ujedno i najdraža utrka sezone. Ona smanjuje razliku između završnice sezone i opuštanja. U Austriji je već hladno, dok je u Istri bilo ugodno, kao da još traje ljeto.