Radi se na sanaciji

Kod Meje je vlak izletio i prije tri godine. Stručnjak uvjeren: 'Problem je u kočnicama uvedenima za smanjenje buke'

Marinko Glavan

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Kompozitne kočnice su uvedene zbog smanjenja buke, ali nisu pogodne za dugotrajna konstantna kočenja, kaže Brkić



Na dionici željezničke pruge kod kolodvora Meja i u samom kolodvoru, oštećenom u subotnjoj nesreći kada su s tračnica izletjeli vagoni teretnog vlaka tvrtke Transagent rail, već u noći sa subote na nedjelju započeli su radovi na uklanjanju uništene kompozicije vlaka, kao i željezničke pruge te kontaktne električne mreže.


Radnici i strojevi


Iz HŽ Infrastrukture potvrdili su kako su na mjestu nesreće, na uklanjanju oštećenog vlaka i pruge angažirani radnici i strojevi te tvrtke, kao i tvrtke Cenoza te je dopremljen dobar dio potrebnih materijala za obnovu, a službene procjene koliko bi radovi mogli potrajati još nema. Neslužbeno ipak saznajemo kako bi prvi vlakovi prugom mogli početi voziti u četvrtak ili petak, ne bude li neočekivanih poteškoća.


Foto Marko Gracin


Iako je pruga dijelom uništena, kao i potporni zid nasipa kojim prolazi, na toj dionici postoji više kolosijeka od kojih će se jedan moći početi koristiti u navedenom roku, uz smanjenu brzinu prometovanja vlakova na svega 20 kilometara na sat, i koji će jedini biti u funkciji dok se ne završi popravak potpornog zida nasipa koji će potrajati još neko vrijeme. Jedan od složenijih zadataka u kratkom vremenu predviđenom za osposobljavanje pruge za promet bit će, kako saznajemo, postavljanje stupova kontaktne električne mreže koji su prilikom havarije vlaka doslovno iščupani iz svojih temelja. U nesreći su srećom izbjegnute ljudske žrtve, materijalna šteta tek će se utvrditi, ali sigurno je velika, a velike su i neizravne štete koje trpi riječka luka i cijeli prometni pravac, zbog nemogućnosti dopreme i otpreme tereta željeznicom dok traje popravak.





Odmah u subotu bilo je objavljeno kako je strojovođa javio kako je ostao bez mogućnosti kočenja, a što je tome uzrok, budući da je riječ o kompoziciji u kojoj su lokomotiva i vagoni opremljeni relativno suvremenim kočionim sustavom tek treba utvrditi.


Već sada u oči upadaju podudarnosti sa sličnom nesrećom, koja se dogodila blizu Meje prije tri godine, kada su s tračnica također izletjeli vagoni vlaka prijevozničke tvrtke RCC nakrcani kukuruzom. Posebno se ističe činjenica da su i tada vagoni bili opremljeni sustavom s kompozitnim kočionim umecima, kakvi se danas koriste na većini vagona, umjesto nekadašnjih čeličnih, radi smanjenja buke, posebno pri prolasku vlaka kroz urbane sredine.


Dvosjekli mač


Milan Brkić, umirovljeni stručnjak za željezničke kompozicije, koji je 2023. godine bio član uprave RCC-a, ističe da je i prije nesreće RCC-ovog vlaka kroz svoj stručni rad upozoravao da kočnice s kompozitnim umecima nisu pogodne za duga kočenja, poput onih na prilazu Rijeci, jer može doći do njihova otkazivanja.


Foto Marko Gracin


– Na dionici od kolodvora Drivenik do Rijeke imate praktički oko 50 minuta kočenja. Kompozitne kočnice su dvosjekli mač. Uvedene su zbog smanjenja buke, ali nisu, pokazalo se u praksi, pogodne za dugotrajna konstantna kočenja, već se na velikim nagibima kod takvih vlakova mora primjenjivati takozvano pilasto kočenje, odnosno kočenje s prekidima, uz smanjenu brzinu. Nakon izlijetanja vlaka 2023. godine iz HŽ-a i Sindikata strojovođa govorilo se kako su uzrok neispravni vagoni, no to je sramotno. HŽ Cargo je prvi imao slučaj s izlijetanjem vagona s tom vrstom kočnica, ali nije o uzrocima obavijestio nikoga od ostalih prijevoznika u Hrvatskoj, što je i po zakonu bio dužan učiniti, ističe Brkić.


Foto Marko Gracin


Kaže kako je za dionicu pruge prema Rijeci s velikim nagibom od 28 promila potrebno uvesti poseban propisani režim kočenja i svi strojovođe koji njome voze vlakove trebaju proći posebnu obuku.



– Kod nesreće vlaka iz 2023. godine svi nalazi vještačenja ukazuju da je vlaku iznenadno otkazao sustav kočenja na većini vagona. Sada imamo izjavu strojovođe da su mu otkazale kočnice. Stvar je u tome da netko mora propisati uvjete vožnje i kočenja na tom dijelu pruge. Brzina bi trebala biti smanjena na najviše 50 kilometara na sat, pri čemu se ne smije konstantno dugotrajno kočiti, već primjenjivati pilasto kočenje, uz sve ostale mjere koje je potrebno precizno propisati. Iznimno je važno obučiti strojovođe kako koristiti ovakav tip kočnica na ovakvim nagibima. Zemlje koje imaju pruge s velikim nagibima, poput Švicarske i Austrije, imaju već odavno propisane režime kočenja na takvim dionicama, a treba ih uvesti i Hrvatska, što bi zasigurno smanjilo rizike od sličnih nesreća u budućnosti, zaključuje Brkić.