Sablazan nastaje počinjenim zlom, a produbljuje se njegovim prikrivanjem, šutnjom, ušutkavanjem ili vrijeđanjem povrijeđenih i izbjegavanjem odgovornosti, poručio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić tijekom svečanog misnog slavlja na blagdan svetoga Šime, koje je predvodio pred brojnim vjernicima i hodočasnicima okupljenima u istoimenoj zadarskoj crkvi.

Izravan prijenos

U propovijedi posvećenoj vjeri, savjesti i odgovornosti posebno se osvrnuo na zlostavljanje unutar crkvene zajednice, upozorivši kako ljubav prema Crkvi ne smije biti opravdanje za prešućivanje zla ili odbacivanje svjedočanstava povrijeđenih osoba. Svečano euharistijsko slavlje, tijekom kojega su vjernici iskazali štovanje svetom Šimunu Bogoprimcu, čije se neraspadnuto tijelo čuva u Zadru, izravno je prenosila Hrvatska radiotelevizija.

Nadbiskup je, polazeći od evanđeoskoga susreta svetoga Šimuna s Isusom u jeruzalemskom Hramu, govorio o potrebi prepoznavanja Božje prisutnosti i odgovornosti prema bližnjima, a posebno se zadržao na posljedicama koje zlostavljanje i drugi oblici zla ostavljaju na osobe koje su povjerenje poklonile crkvenim službenicima.

– Posebno boli kada osoba, iskreno tražeći Boga, naiđe na zlo upravo ondje gdje je očekivala pomoć za osobno posvećenje, duhovnu pomoć, razumijevanje i sigurnost: u susretu sa svećenikom, redovnikom, redovnicom, biskupom ili drugom osobom kojoj je u Crkvi povjereno služenje. Kada umjesto svjedočanstva Božje ljubavi i pomoći osoba doživi težinu “djela tijela”, takvo iskustvo najčešće može duboko raniti njezino srce, poljuljati povjerenje u Crkvu i otežati joj put prema Bogu, upozorio je Zgrablić.

Naglasio je kako prvo pitanje u susretu s osobom koja je doživjela nasilje ili zlostavljanje mora biti je li ona sigurna te ima li nekoga tko će je saslušati, zaštititi i pružiti joj potrebnu pomoć. Pritom je istaknuo kako suosjećanje ne smije ostati samo na molitvi i riječima utjehe, nego mora uključivati konkretnu zaštitu, stručnu pomoć i odgovorno postupanje.

Zaštita povrijeđenih

Posebno snažnu poruku nadbiskup je uputio govoreći o slučajevima u kojima se sumnje na nedjela odnose na osobe koje uživaju ugled i povjerenje vjernika, upozorivši da osobna zahvalnost ili naklonost ne mogu biti razlog za zanemarivanje mogućeg zlostavljanja.

– Vijest o mogućem nedjelu ili zlostavljanju može nas duboko potresti, osobito ako se odnosi na osobu koju poznajemo, kojoj dugujemo zahvalnost. Dobro koje smo od nje primili ne treba poricati. Ali naše dobro iskustvo s nekom osobom koja služi u Crkvi ne može biti razlog da odbacimo svjedočanstvo o mogućem počinjenju zla ili mogućem zataškavanju. Ozbiljno shvatiti zlo znači omogućiti da se činjenice odgovorno i temeljito istraže, uz zaštitu povrijeđenih i pravedno postupanje prema svima uključenima, naglasio je nadbiskup.

Poručio je kako saznanja i opravdane sumnje na nasilje ili zlostavljanje koje su počinile osobe u crkvenoj službi treba prijaviti nadležnim crkvenim i državnim tijelima, uz razlikovanje osobnih saznanja od glasina i neprovjerenih optužbi. Istodobno je upozorio kako se pozivanje na zaštitu Crkve ne može koristiti kao opravdanje za prikrivanje istine.

Vraćanje zajednici

– Ljubav prema Crkvi traži da dostojanstvo i sigurnost svake osobe ima prednost pred prividom da je sve u redu i da se sablazan nije dogodila. Ljubav od nas traži da ostanemo uz povrijeđene i nakon prvoga razgovora ili prijave. Prijavom nadležnim tijelima bol povrijeđenih ne prestaje. Nekima će, zasigurno, biti teško ponovno pristupiti svećeniku ili se vratiti u zajednicu u kojoj su bili ranjeni, istaknuo je Zgrablić.

Pozivajući okupljene na osobni ispit savjesti, nadbiskup je upozorio i na opasnost idealiziranja pojedinaca do te mjere da se više ne želi čuti istina, kao i na ponižavanje mogućih žrtava ili unaprijed osuđivanje osoba protiv kojih se vodi postupak. Naglasio je kako svatko ima pravo na pravedno utvrđivanje odgovornosti, ali i kako svi članovi zajednice trebaju pridonijeti stvaranju sigurnog okruženja, osobito za djecu i ranjive osobe.

– Idealiziram li nekoga toliko da više ne želim čuti istinu i zato se nabacujem blatom na moguću žrtvu? Radujem li se tuđemu padu? Ogovaram li ili klevećem? Šutim li kada bih trebao posvjedočiti istinu, pomoći ili progovoriti?, zapitao se nadbiskup, dodavši kako je Crkva pred grijesima svojih članova pozvana priznati težinu zla, saslušati povrijeđene, zaštititi ugrožene, zahtijevati odgovornost, pokajati se i tražiti oproštenje.

Zaključujući propovijed, mons. Zgrablić vratio se liku svetoga Šimuna, koji je, vođen Duhom Svetim, u djetetu Isusu prepoznao Spasitelja, istaknuvši kako su i današnji vjernici pozvani gledati “očima srca” te prepoznati patnju i potrebe drugih. Naglasio je kako obnova povjerenja, osobito nakon sablazni koje potresaju crkvenu zajednicu, zahtijeva vrijeme, strpljivost i ustrajnost, a vjernike je pozvao da unatoč ljudskim slabostima i razočaranjima ostanu vjerni Kristu.