RIJEKA Rijeka već neko vrijeme nije imala mladog igrača čije se ime toliko često spominje u košarkaškim krugovima. Fran Strahija je u kratkom razdoblju od talenta Zameta i CEBA akademije stigao do nastupa na kadetskom EuroBasketu B divizije, zlatne medalje s Hrvatskom, a na kraju i debija za Kvarner u seniorskoj Premijer ligi.

Bilo je to ljeto iz snova u Sjevernoj Makedoniji za mladog Riječanina i ostatak momčadi izbornika Roka Ukića. Hrvatska je dominantno projurila do finala u kojem je svladala Island 69:67 i tako proslavila zlato i povratak u A diviziju.

– Iskreno, očekivali smo zlato i prije početka natjecanja jer smo znali svoju kvalitetu i da smo bolji od B divizije. Trebali smo to samo pokazati na terenu. Imamo odlične igrače, kao i stručni stožer, te je atmosfera među nama bila sjajna. Znam da možemo igrati i s elitnim reprezentacijama, poput Francuske, Španjolske i Njemačke – govori Fran Strahija, 16-godišnji igrač Kvarnera i mlade reprezentacije, koji je na EuroBasketu B divizije u prosjeku zabijao 15.5 poena po utakmici uz 6.3 skoka i 1.3 asistencije.

Duh i karakter

Riječanin nije pretjerao u svojim procjenama. Ovoj generaciji hrvatskih košarkaša definitivno je mjesto u elitnom društvu. Do finala su sve pobjeđivali s minimalno 25 poena razlike, a onda im je riječki trener Dino Stipčić, inače izbornik Islanđana, malo »zapaprio«.

– Nakon prve utakmice s Islandom u grupnoj fazi znali smo da smo bolji. Malo su nas iznenadili, ali nismo ih podcijenili. Uglavnom smo u finalu bili sami sebi najveći protivnici. No, izvukli smo se, pokazali duh i karakter. Svi su odradili svoju ulogu i na kraju nas je Luka Leni Ukić spasio tricom. Znao sam da će to zabiti jer to čini uvijek na treningu – govori Fran, čija je akcija s Ukićem u zadnjim sekundama susreta donijela erupciju slavlja na klupi Hrvatske.

Dojam je da riječki košarkaš nije imao niti malo treme.

– Tremu sam imao samo na početku priprema jer mi je to bilo prvo okupljanje, a svi su se već duže poznavali. Nisam znao kako ću se uklopiti, ali dečki su me odmah odlično primili. Brzo smo se uigrali, odmah smo kliknuli. Roko Ukić? On je stvarno košarkaška legenda. Nevjerojatno je koliko nam pomaže i koliko voli s nama raditi. Na treninzima se posebno jako osjetila njegova želja da budemo bolji i ta njegova strast bila mi je najveća motivacija.

Foto FIBA

Fran primarno igra na poziciji trojke, odnosno niskog krila, a dobro zna koje su mu najveće prednosti na terenu, kao i u kojim segmentima igre još ima prostora za napredak.

– Moja najveća prednost je što imam jako veliku energiju, želim komunicirati i igrati timski. Jako puno radim na šutu i dosta sam atletičan pa volim napadati obruč. Ono na čemu još moram dosta raditi su dribling i razigravanje. Jesam li atletičnost naslijedio od tate? Ne bih rekao, nije on nešto previše atletičan, ha, ha. Ali on mi je veliki uzor. Genetika mi je sigurno pomogla, ali isto tako jako puno radim u teretani i na kondiciji.

Tatini savjeti

Fran u obitelji ne može imati bolji sportski uzor. Otac Marko je bivši plivač, koji je tri puta nastupao na Olimpijskim igrama, osvojio je srebro na svjetskom i broncu na europskom prvenstvu u kratkom bazenu, a danas je sportski direktor u Plivačkom klubu Primorje.

– Tatu najviše slušam za savjete oko sporta, odnosno oko bontona i mentalnog dijela jer je on ipak dosta toga prošao i ostvario. Kada sam igrao protiv ABA-ligaša na pripremama, znao sam da moram pokazati da me nije strah. Da mi dođe i najbolji igrač, uvijek moram biti jak, imati poštovanja prema protivniku, ali ujedno biti »drzak«. Od savjeta iz kluba bih istaknuo onaj Nikole Vujčića da se nikada ne brinemo zbog košarke jer je na kraju dana to samo gumena lopta i metalni obruč.

Strahija je trenutno najmlađi igrač prve ekipe Kvarnera, ali i jedan od najmlađih u Premijer ligi. Učenik je drugog razreda sportskog smjera Salezijanske klasične gimnazije.

– U školi je super, profesori mi puno pomažu i dosta izlaze ususret pa da mogu ići na što više treninga, što mi puno znači.

A u budućnosti bi obrazovanje mogao nastaviti na jednom od koledža u SAD-u. Danas je to sve popularnija odluka za mlade košarkaše.

– Nadam se koledžu i NCAA ligi. I da u budućnosti igram košarku i od nje zarađujem za život. Iako mi to sada nije primarno. Znam da sam još premlad da budem nositelj ekipe, ali znam da i tu mogu nešto napraviti. Samo moram odigrati svoju ulogu i slušati trenera Slavena Rimca – zaključio je Strahija.

Početak u Zametu

Fran Strahija je košarku počeo trenirati u Zametu te je ona još od vrtićkih dana njegova jedina sportska ljubav.

– Vladimir Matošević i Milan Vukajlović su mi puno pomogli u Zametu i ljubav prema košarci je samo rasla. Prije dvije godine sam prešao u CEBA akademiju, gdje su prepoznali moj talent i jako mi puno pomogli. Zahvalan sam svim trenerima, od Nikole Vujčića, Jakova Kalca pa do ostalih. Plivanje? Nikada nisam išao tim smjerom, tata mi je rekao da radim što volim i da sam odaberem čime ću se baviti – kaže Fran, koji se posebno ugleda u jednu NBA zvijezdu.

– Giannis Antetokounmpo mi je oduvijek bio čudo, pogotovo kada sam ga gledao kako »leti« ili kada napravi tri koraka s centra i zakuca. Puno gledam i Kevina Duranta, ali mi je na kraju cilj da budem što raznovrsniji igrač. Nema smisla zatvoriti se u jednu dimenziju, treba uvijek ciljati svoj maksimum.