Plavo gospodarstvo posljednjih se godina sve snažnije pozicionira kao jedan od strateških razvojnih pravaca Europske unije. More, luke, prometni koridori, energetika, turizam i upravljanje vodnim resursima sve se više promatraju ne samo kroz pitanje zaštite okoliša, nego i kao prostor za ulaganja, jačanje konkurentnosti i razvoj novih gospodarskih modela.

Hrvatska u toj priči ima posebnu poziciju. Prema strateškom izvješću PBZ-a i SRM-a, plavo gospodarstvo u Hrvatskoj čini više od sedam posto bruto dodane vrijednosti, a uz sektore povezane s morem vezano je više od 150.000 zaposlenih. Kvarner je pritom jedno od područja u kojima se pitanje budućnosti plavog gospodarstva vrlo konkretno prelama – od razvoja riječke luke i prometnog pravca do budućnosti otoka, pomorske povezanosti i kvalitete života obalnih zajednica. O tome može li Hrvatska svoj geostrateški položaj i izlaz na more pretvoriti u snažniju razvojnu prednost, i što Bruxelles pritom očekuje od nje, razgovarali smo sa Zrinkom Ujević, voditeljicom Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Plavo gospodarstvo u Europi danas obuhvaća daleko širi krug djelatnosti nego što bi se na prvu pomislilo – ribarstvo i akvakulturu, obalni i pomorski turizam, pomorski promet, brodogradnju, lučke djelatnosti i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na moru. Zajedno ti sektori u Europi zapošljavaju gotovo pet milijuna ljudi, generiraju gotovo 900 milijardi eura prometa i preko 250 milijardi eura bruto dodane vrijednosti.

– Kad je riječ o plavom gospodarstvu u Europi, ne mislimo samo o gospodarskom rastu, već i o održivom upravljanju morskim resursima, zaštiti morskih ekosustava i jačanju otpornosti obalnih zajednica, naglasila je Ujević. Za Europsku uniju, dodaje, plavo gospodarstvo predstavlja čvrstu poveznicu između konkurentnosti, inovacija i zapošljavanja s jedne strane te ciljeva održivosti i klimatske neutralnosti s druge.

Novi industrijski okvir

Prema posljednjem izvješću Europske komisije, udio plavog gospodarstva u hrvatskoj bruto dodanoj vrijednosti iznosi 7,3 posto, najviše u cijeloj Europskoj uniji. No, ta brojka nosi i svoju sjenu: obalni turizam i dalje čini vrlo velik dio te vrijednosti, dok potencijal plavog gospodarstva seže daleko šire – od pomorskog prometa, luka, brodogradnje i akvakulture do obnovljive energije na moru, plave biotehnologije i novih pomorskih tehnologija.

Kroz Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu za razdoblje 2021. do 2027., EU doprinos hrvatskim ulaganjima iznosi 243,7 milijuna eura, namijenjenih održivom ribarstvu, preradi, inovacijama te zelenoj i digitalnoj tranziciji. Tome se ove godine pridružio i novi industrijski okvir. Komisija je u ožujku donijela Industrijsku pomorsku strategiju i Strategiju za luke, s fokusom na modernizaciju europskih brodogradilišta, čišće i digitalne brodove te razvoj luka kao energetskih, industrijskih i logističkih čvorišta. U rujnu je pokrenut i Savez za industrijske pomorske lance vrijednosti, a kroz program Obzor Europa slijedi inicijativa »Shipyards of the Future«.

– Europski smjer je vrlo jasan: plavo gospodarstvo ne znači samo turizam i ribarstvo. Ono je sve više i industrijska, energetska i tehnološka politika – i upravo tu vidimo najveći prostor za njegov daljnji razvoj, poručila je Ujević.

Najveće prepreke razvoju plavog gospodarstva, navodi ona, nisu specifične samo za Hrvatsku. Riječ je o složenim administrativnim postupcima, otežanom pristupu financiranju, nedostatku vještina te potrebi za znatnim ulaganjima u čistu i digitalnu tranziciju – problemima s kojima se u različitoj mjeri susreću sve pomorske države članice. Poseban je izazov to što se na relativno ograničenom morskom prostoru susreće sve više aktivnosti: pomorski promet, ribarstvo, energetika, turizam, zaštita prirode, zbog čega dobro prostorno planiranje, koordinacija i predvidivi postupci izdavanja dozvola postaju ključni za privlačenje investicija.

Financiranje inovativnih projekata, brodogradnje, modernizacije luka, čiste plovidbe, energije na moru, zahtijeva značajna početna ulaganja, pa Komisija europskim instrumentima nastoji povezati javni i privatni kapital. Jednako važno pitanje su ljudi i znanje: čista i digitalna tranzicija mijenjaju tradicionalna zanimanja u brodogradnji, pomorstvu i ribarstvu, dok istodobno stvaraju potražnju za novim tehnološkim vještinama, zbog čega ulaganje u obrazovanje i prekvalifikacije postaje jednako važno kao ulaganje u samu infrastrukturu. Komisija pritom radi i na pojednostavnjenju europskog okvira – prijedlog europske uredbe o oceanima, koji će biti predstavljen do kraja 2026. godine, trebao bi smanjiti administrativno opterećenje i modernizirati pomorsko prostorno planiranje, dok se razmatra i pojednostavnjenje samog Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu.

Jačanje konkurentnosti luka

Europski fondovi, istaknula je Ujević, imaju ključnu ulogu u modernizaciji pomorskog prometa i luka, koje Komisija danas promatra ne samo kao prometna čvorišta, nego i kao energetska, industrijska i digitalna središta – poruka koja je u srži nove Strategije EU-a za luke i Industrijske pomorske strategije. Glavni instrument financiranja prometne infrastrukture ostaje Instrument za povezivanje Europe (CEF), kojim se financiraju luke, njihove željezničke veze, povezanost s mrežom TEN-T te infrastruktura za alternativna goriva i elektrifikaciju, uz kohezijske fondove, InvestEU, Inovacijski fond, Obzor Europa i Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu.

Povezanost hrvatskih luka sa željeznicom i europskim prometnim koridorima Ujević opisuje kao ključnu za njihovu konkurentnost.

– Luka je konkurentna onoliko koliko je dobro povezana sa svojim zaleđem i europskim tržištem. Hrvatska ima vrlo zanimljiv geografski položaj – jadranske luke predstavljaju jednu od ulaznih točaka prema srednjoj Europi, a Rijeka je dio europske osnovne TEN-T mreže i Mediteranskog koridora. Nova Strategija EU-a za luke iz 2026. ide korak dalje, promatrajući luke kao strateška logistička, energetska i industrijska čvorišta Europe. Bolja željeznička veza prema srednjoj Europi znači da više robe može ulaziti u EU preko jadranskih luka i brže stizati do europskog tržišta, čime se jača konkurentnost luka, rasterećuju ceste i diversificiraju europski logistički pravci, navela je Ujević.

Usklađivanje razvoja obale s očuvanjem Jadranskog mora, dodala je, prije svega ovisi o dugoročnom i integriranom planiranju. Europski pakt za oceane zato predviđa reviziju Direktive o pomorskom prostornom planiranju i Okvirne direktive o morskoj strategiji, uz poticaj državama članicama na uspostavu i učinkovito upravljanje zaštićenim morskim područjima. Uz okvir planiranja, EU je postavio i konkretne okolišne ciljeve – obvezu da se prepolovi onečišćenje plastikom i hranjivim tvarima te da se do 2030. obnovi 20 posto europskih morskih ekosustava, dok je Mediteran određen kao europsko prioritetno područje za smanjenje onečišćenja.

Obnovljiva energija na moru

Među najvećim rizicima Komisija ističe klimatske promjene, nedovoljnu otpornost obalnih područja te veliku gospodarsku ovisnost o obalnom turizmu.

– Plavo gospodarstvo u Europi zbog snažne povezanosti s obalnim turizmom u razdobljima rasta može napredovati brže, ali je i osjetljivije na krize. U hrvatskom je slučaju ta osjetljivost još izraženija jer obalni turizam čini vrlo velik dio plavog gospodarstva, upozorila je Ujević, naglašavajući važnost dugoročnog planiranja i veće diversifikacije gospodarskih aktivnosti uz jadransku obalu.

Obnovljiva energija na moru, dodala je, važan je dio europske energetske tranzicije. Države članice dogovorile su zajedničku ambiciju od oko 88 GW odobalnih obnovljivih izvora do 2030. i oko 360 GW do 2050., a Jadran je dio tog planiranja kroz regiju južnih i istočnih mora. Za razvoj vjetroelektrana na moru ključne su tri stvari: dovoljno razvijena elektroenergetska mreža, brzi i predvidivi postupci te dobro pomorsko prostorno planiranje, uz vođenje računa o zaštiti morskih ekosustava i drugih korisnika mora – ribarstva, pomorskog prometa i turizma.

Za Jadran, smatra Ujević, riječ je o prilici koja nadilazi samu proizvodnju električne energije. Ona može potaknuti razvoj luka, brodogradnje, specijaliziranih plovila i održavanja, odnosno cijelog novog industrijskog lanca vrijednosti.

Kao jednu od najvećih prilika plavog gospodarstva vidi upravo stvaranje kvalitetnih radnih mjesta tijekom cijele godine, posebno na otocima i u obalnim zajednicama, te ističe kako »more nije samo turizam«.

– Tu su akvakultura i prerada, pomorski promet, brodogradnja i održavanje, čiste pomorske tehnologije, obnovljiva energija, plava biotehnologija te istraživačke i digitalne usluge. Komisija je zato ove godine predstavila prvu Strategiju Europske unije za otporne i prosperitetne obalne zajednice, usmjerenu na to da ljudi na obali i otocima mogu ne samo raditi, nego i kvalitetno živjeti tijekom cijele godine – uz dostupno stanovanje, obrazovanje, zdravstvene usluge, bolju povezanost i nova radna mjesta, s posebnim naglaskom na mlade. Instrumenti poput Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu, kohezijske politike, Obzora Europa i InvestEU-a, u kombinaciji s Europskim paktom za oceane i prijedlogom novog proračuna za razdoblje 2028.-2034., dodatno povezuju plavo gospodarstvo s konkurentnošću i razvojem regija, ispričala je Ujević.

Na pitanje koliko su hrvatske institucije i poduzetnici uspješni u korištenju europskih sredstava za projekte povezane s morem, Ujević ne govori o propuštenim prilikama, nego o novoj generaciji mogućnosti koje tek dolaze. Samo kroz Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu za razdoblje 2021. – 2027. Hrvatskoj je osigurano gotovo 244 milijuna eura, a hrvatski znanstvenici i poduzeća sudjeluju i u programu Obzor Europa. Prostor za nove projekte, ističe, posebno postoji u čistim pomorskim tehnologijama, digitalizaciji, modernizaciji luka i brodogradnje, održivoj akvakulturi, energiji na moru i plavoj biotehnologiji – upravo područjima koja Komisija sada stavlja u fokus kroz Europski pakt za oceane, novu Strategiju EU-a za luke i Industrijsku pomorsku strategiju.

Manje fragmentiran sustav financiranja

– Istraživanje, inovacije i suradnja sveučilišta, znanstvenih institucija i privatnog sektora ostaju ključni za konkurentnost – no sve manje je dovoljno imati dobru ideju ili uspješan pilot-projekt. Kroz Obzor Europa Komisija već financira više od 80 projekata na stotinama demonstracijskih lokacija, uz pomak fokusa s istraživanja na širenje i komercijalizaciju rješenja; u 2026. posebno je financiran razvoj europske mreže lokacija za testiranje oceanskih tehnologija, kako bi poduzeća brže prešla put od laboratorija do tržišta. Uz Obzor Europa, tu je i program BlueInvest, kojim se inovativnim start-upovima i malim poduzećima pomaže da postanu spremni za ulaganja investitora, navela je Ujević.

Za novi višegodišnji proračun Unije, za razdoblje od 2028. do 2034., Komisija predlaže gotovo dva bilijuna eura i jednostavniji, manje fragmentiran sustav financiranja. Kroz nove nacionalne i regionalne partnerske planove, vrijedne 865 milijardi eura prema Komisijinu prijedlogu, žele se povezati kohezija, ribarstvo, pomorska politika, energetska tranzicija i regionalni razvoj, uz mogućnost bolje prilagodbe ulaganja potrebama pojedinih regija, uključujući otoke i obalna područja.

Predlaže se i snažno povećanje ulaganja u infrastrukturu – 51,5 milijardi eura za CEF Transport te gotovo 30 milijardi eura za CEF Energy, otprilike pet puta više nego danas, namijenjenih lukama, željezničkim i prometnim vezama te energetskoj infrastrukturi. Novi predloženi Europski fond za konkurentnost, zajedno s programom Obzor Europa, trebao bi puno bolje povezati istraživanje, inovacije i industrijsku primjenu – što je važno za čiste pomorske tehnologije, dekarbonizaciju brodarstva, brodogradnju, energiju na moru i plavu biotehnologiju.

– Sad je na državama članicama da dogovore finalni okvir za novi proračun koji će onda potvrditi i Europski parlament, napomenula je Ujević.

Na pitanje koje bi konkretne korake Hrvatska trebala poduzeti u idućih pet do deset godina kako bi bolje iskoristila potencijal Jadrana, a istodobno očuvala njegove prirodne resurse, Ujević se vraća na temeljnu poruku Europskog pakta za oceane: zdravo more, konkurentno plavo gospodarstvo i kvalitetan život obalnih zajednica moraju ići ruku pod ruku. Najveći prostor za razvoj vidi u obnovljivoj energiji na moru, održivoj akvakulturi, pomorskim tehnologijama, plavoj biotehnologiji te modernizaciji luka, brodarstva i brodogradnje, uz istodobnu zaštitu morskog ekosustava i bolje upravljanje prostorom u kojem se susreću turizam, promet, energetika, ribarstvo i zaštita prirode – pitanje kojim će se baviti i najavljena europska uredba o oceanima.

Jednako je važno, zaključuje Ujević, da taj razvoj donosi stvarnu korist ljudima koji na obali i otocima žive tijekom cijele godine, a ne samo tijekom turističke sezone – zato je u središtu nove Strategije EU-a za obalne zajednice briga o kvalitetnim radnim mjestima, dostupnosti stanovanja i usluga, klimatskoj otpornosti te očuvanju lokalnog identiteta.

– Naš je cilj, dakle, vrlo jasan: više inovacija i održivih ulaganja u plavo gospodarstvo, ali uz zdravo more i snažne obalne zajednice. To nije izbor između gospodarstva i okoliša – dugoročno jedno bez drugog nije moguće, zaključila je Ujević.