I dok se mediji i javnost, uključujući političke elite, zabavljaju s izgledom novog stadiona Dinama, validnosti žirija koji je birao između pristiglih projekata s raznih internacionalnih adresa, za što će se dakako utrošiti naši novci, Rijeka – šuti. Ona je tradicionalno “opuštena”. I dok se kotrlja priča o plohama budućeg zagrebačkog stadiona, na koji golema većina, ma više od 95 posto Riječana nikad neće kročiti, Kantrida se – raspada. A da se ni danas pojma nema, osim načelno, onako usputno, hoće li se i po točno kojim uvjetima ikad obnoviti. Novu se Kantridu uspješno u kombinaciji nekadašnje lokalne politike i nezavisnih inicijativa eskiviralo dulje od desetljeća. Svi napori i uvjeravanja o potrebi preoblikovanja najvrjednijeg prostora koji Grad Rijeka ima, uspješno su se na taj način “minirali” od bilo kakve realizacije. Privatni kapital – ni u ludilu, a ni najavljeni model – ma koliko još bio “u zraku” – ne nalazi na pretjerane simpatije dijela političke scene.

A krene li Maksimir, odmah će se raditi i na ravnovjesju sa Splitom. I da, naravno, učinit će se to prije seta izbora koji počinju 2028. godine. Što znači da predizborna kampanja kreće već dogodine. Rijeka će, a tako je već dugo za što si je godinama i sama kriva, ostati bez ičeg.

Mada, čitava ta priča dobila je i neočekivani remetilački faktor. Bjelovar. Brojem stanovnika tri puta manji od Rijeke, bez problema je izgradio komercijalni bazenski kompleks vrijedan više od 40 milijuna eura. Vlastitim sredstvima od kojih je 17 milijuna sredstava EU fondova za koje se, svojom pameti i sposobnosti, sam izborio.

Zagreb čiji je broj stanovnika 23 puta, a proračun 35 puta veći od bjelovarskog, sam sebi ne može izgraditi stadion. Za svoj klub. Kad smo već kod brojki – Zagreb zahvaljujući istaknutim proporcijama –  novi stadion je samo 4 puta skuplji od bjelovarskih bazena – sa samo 5 posto vlastitog godišnjeg proračuna može izgraditi novi stadion. Rijeka, koja zbog dugogodišnjeg srozavanja gospodarstva ima “per capita” jedan od najmanjih proračuna od svih hrvatskih gradova, znatno manji od Bjelovara, u svemu tome ne može – ništa. Ima istina bazen koji je prije 15 godina zabilježio dvadeset posto veću cijenu od današnje bjelovarske. Stadiona nema, a kad će ga dobiti – nitko decidirano ne može reći. Postoje istina najave da će se s radovima na rušenju Kantride krenuti – prije lokalnih izbora. Bilo bi dobro, no nekako ne vidimo pripremne, infrastrukturne radove koji bi tome govorili u prilog. Uostalom riječka inicijativa je u tom smislu, odmah nakon najave dualnog gradsko-državnog modela financiranja nove Kantride naišla na negativne – riječke komentare. Pojavi li se nekim čudom kompjuterska simulacija njenog novog izgleda, kanonada negativizma jače će zapljusnut obalu ispred nje i od najjačeg juga.

Kantrida – kao zajednički pojam što obuhvaća prostor od brodogradilišta do dječje bolnice – uskoro će biti jedan od najzapuštenijih na Kvarneru, pa i mnogo šire. Stadion je već dugo zabranjen za korištenje u zoni ispod stijena, u ex Dječjoj bolnici je sve prepušteno bujanju zelenila koje će s vremenom pojesti građevine, a bojimo se da će i brodogradilište sličnim putem, onim kojim uostalom već desetljećima prolazi i susjed s istočne strane, “Industrijska ulica”.

A mi se zabavljamo s Maksimirom, s tupim kutovima njegovih ploha, i političkim igrokazima. Gdje je novac za Rijeku i njezin stadion? Kako se čini, trenutno je Bjelovar jedan od rijetkih ozbiljnih i odgovornih hrvatskih gradova. Da, vidiš, to nitko ne pita – a tko je arhitekt koji potpisuje bjelovarske bazene?