TRANZIT

Otvoren sedmi europski festival suvremenih kazališnih praksi u Rijeci

Ervin Pavleković

Foto MARIN ĆUK VURNEK

Foto MARIN ĆUK VURNEK

Od pitanja smrti, sjećanja, identiteta i represije do odnosa pojedinca i društvenih sustava, TranziT istražuje prijelaze između ljudskog i animalnog, osobnog i političkog te stvarnosti i izvedbe



RIJEKA – Iako posve različita, tri izvrsna plesna komada, »Lešinar« Ching-Ying Chieng, »Bunker« Rebecce Margolick i »Kiša, žal, bijes« Charlesa Brecarda, koja propituju tijelo kao mjesto (na)dopisivanja tragova društva, sjećanja, represije, traume te gubitka, dostojno su otvorila ovogodišnji 7. TranziT – europski festival suvremenih kazališnih praksi, koji će se održavati do 21. studenoga, a još jednom će publici donijeti ono ponajbolje od suvremenih kazališnih praksi.


Nakon prošlogodišnje izvrsne selekcije TranziTa koja je dala presjek suvremenih kazališnih praksi i ukazala na različite tendencije i autorske poetike, ako je suditi i po trima spomenutim predstavama, ne očekuje nas ništa manje kvalitetno izdanje ovoga festivala koji svakako valja popratiti. Na ovogodišnji javni poziv za festival, kazala je na samome otvorenju umjetnička direktorica festivala Ivana Peranić, pristiglo je više od 225 prijava iz 38 zemalja Europe i svijeta, a one odabrane predstave »povezuju snažni autorski rukopisi koji tijelo, glas, zvuk i pokret koriste kao prostor propitivanja osobnih i društvenih granica«.


Plesni triptih


– Od pitanja smrti, sjećanja, identiteta i represije do odnosa pojedinca i društvenih sustava, TranziT istražuje prijelaze između ljudskog i animalnog, osobnog i političkog te stvarnosti i izvedbe. Posebno mjesto pritom zauzima publika – ne samo kao promatrač, nego kao sudionik umjetničkog i istraživačkog procesa. TranziT je festival suvremenih kazališnih praksi i obuhvaća široki dijapazon izvedbenih radova koji uključuju fizičko i vizualno kazalište, plesno kazalište, suvremeni ples, participativne radove koji uključuju publiku u kreativni proces i/ili izvedbu, izvedbene radove u galerijskim prostorima, izvedbe na specifičnim lokacijama, radove za mlađu publiku i druge interdisciplinarne umjetničke prakse, ističe Peranić.




I ovo izdanje TranziTa podijeljeno u tri bloka – rujanski, listopadski i onaj u studenome – donosi aktualne autorske predstave domaćih i međunarodnih kazališnih i plesnih umjetnika i umjetnica, filmski program, istraživačke labove, moderirane razgovore, kao i radionice za publiku. Plesni triptih, koji čine dva plesna sola i duet, »Bunker« Rebecce Margolick, »Kiša, žal, bijes« Charlesa Brecarda i »Lešinar« Ching-Ying Chieng, dio su programa nastalog u produkciji Zavoda En-Knap iz Slovenije, kojem je naš grad prva stanica međunarodne turneje u ovome dijelu Europe, nakon čega slijede izvedbe u Mariboru, Ljubljani te Zagrebu.


Tajvanska plesna umjetnica i koreografkinja Ching-Ying Chieng, koje je ranije surađivala s međunarodno priznatom Akram Khan Company, predstavila se riječkoj publici upečatljivom predstavom »Lešinar«, u kojoj nastupa uz glazbu uživo virtuoznoga gitarista Giuliana Modarellija. Njezin duet, koji je inspiriran tibetanskim mitom o lešinaru, osobnim iskustvima gubitka bliskih ljudi i poznatom fotografijom Kevina Cartera, propituje slobodu i ograničenja ljudskog tijela, život i smrt te transformaciju između ljudskog i animalnog. I bi takva transformacija.


Tijelo kao prostor otpora


Pritisci koji se generacijama rade na žensko tijelo te s time povezane granice represije, otpora i otpornosti, u fokusu su predstave »Bunker«, kanadske koreografkinje i plesačice Rebecce Margolick, koja polazeći od arhivskih zapisa o životima židovskih imigrantica iz Istočne Europe, povezuje njihova sjećanja s vlastitim iskustvima. Izvrsno je to izveden višeznačni rad koji je osvojio nagrade za najbolju koreografiju na trima festivalima, uključujući i Festival Quartiers Danses u Montrealu.


U spektru negativnoemotivnog što ga na pojedinca projicira društvo, svojom predstavom »Kiša, žal, bijes« autor Charles Brecard sugestivno je ukazao na bijes i nemoć pojedinca suočenog s izazovima suvremenog sivila svijeta opresivnih društvenih struktura, u kojemu upravo tijelo postaje prostor otpora i oslobađanja. Za ovu predstavu autor je 2023. godine osvojio nagradu za najbolju koreografiju na festivalu Internationales Solo Tanz Theater Stuttgart, pa i ne čudi što je gostovanje imala diljem Europe i svijeta. Dakle, prava smo tranzitna kazališna/plesna luka!