Okruglih 30 godina umjetničkog djelovanja obilježit će Riccardo Staraj uz glazbeno-scenski happening »Od poezije do bluesa« u Centru »Gervais« u Opatiji, 2. listopada. Večer koja će početi u 20 sati bit će posvećena njegovom stvaralaštvu, a uz nastup Riccarda Staraja & Midnight Blues Banda, nastupit će i brojni gosti, i to Edi Maružin, Joe Kaplowitz, Zvjezdan Ružić, Mauro Staraj, Adriano Fliper Staraj, Mia Staraj, Jure Černeha, Damir Halilić Hal, Jed Becker, Nikola Petković, Marko Žele, Sanjin Štanc i Marin Aničić te prema najavi – gosti iznenađenja. Poezija, glazba i blues ispunit će tijekom obljetničke večeri »Gervais«, a ulaznice se putem sustava Festivala Opatija u pretprodaji mogu nabaviti po cijeni od 15 eura, dok će na dan koncerta koštati 20 eura. Uoči nesvakidašnjeg događaja kratko smo porazgovarali sa slavljenikom…

Bogata suradnja

Postoje koncerti i zbivanja koja uključuju koncerte, a jedan takav događaj će biti u opatijskom »Gervaisu« 2. listopada, kada ćete obilježiti 30 godina umjetničkog djelovanja… Molimo da nam najavite ovaj »glazbeno-scenski happening«, o kakvom će događaju biti riječ?

– Mnogi će nastupiti, mnogi neće. Imao sam suradnju s mnogo glazbenika i književnika u trideset godina na sceni i kad bih sve rezimirao i pokušao udovoljiti svakome, ovaj bi događaj trajao četiri sata. Surađivao sam neko vrijeme s glazbenicima koji sviraju klasiku, s piscima, pjesnicima, rokerima, bluzerima, jazzerima, glumcima, kazalištem općenito. Ja sam zapravo počeo vrlo rano pisati, od svoje 15. godine, no recimo objavom moje prve knjige »Grad bez Krista« 1995. godine sve je počelo. Tada sam napravio promociju u Brseču, a 1996. godine sam stupio na scenu s koje se nisam »skidao« i tu me vidite i danas. Koncept happeniga u Opatiji je književno-glazbeni, bit će sjajnih izvedbi, recitala, pjesama, videa, slika i odličnih glazbenika… Prvi dio je poezija i književnost, drugi dio glazba. Pozvao sam zapravo prijatelje i umjetnike s kojima surađujem zadnjih 20 godina, ne sve naravno, ali mnoge. Neka publika dođe u što većem broju i osjeti o čemu je riječ. Jedan od gostiju iznenađenja je, hajde da otkrijem, Zoran Majstorović. Zoran i Hal su, uz Elvisa Stanića, po mom sudu najbolji gitaristi ovog, a i šireg područja, ljudi koji su me inspirirali itekako. Ima i mnogo drugih čiji su me životi dotakli i s kojima sam slagao stihove i glazbu. Program će trajati nekih dva sata (ako ne pretjeramo, naravno, ha, ha, ha), ali bit će spoj svega: glazbe, poezije, videoarta, recitala, gostiju sa svojim originalnim točkama, no važno je reći da neće biti moderatora ni voditelja, neka publika to doživi kao kazališnu predstavu kada se zastor diže i na kraju spušta. Jedan poetsko-glazbeni trip kroz moj umjetnički svijet…

Kakav je bio Riccardo Staraj prije 30 godina, a kakav je danas?

– Kakav sam bio prije 30 godina? Kreativan, nezasitan, znatiželjan, putnik i pustolov, umjetnik kao i danas, ali uvijek na zemlji, blizu realnosti, ogovornosti, obaveza. Isto kao i danas… Vjeran sebi i svojoj viziji, ali slobodan i neopterećen. Takav sam i sad, nikakava bitna razlika osim godina. Ok, zreliji, iskusniji, u glavi mirniji, ali nepristran i neuhvatljiv.

Smisao za organizaciju

Neobična ste pojava na širem liburnijskom području jer ste istovremeno i paralelno, uz uspješnu umjetničku karijeru, vrlo angažirani i kao dugogodišnji načelnik Općine Mošćenička Draga, zatim predsjednik TZ-a i privremeno čak i direktor TZ-a do izbora nove osobe koja će ju u Mošćeničkoj Dragi voditi, angažirani ste u Zajednici Talijana Mošćeničke Drage, u društvenom životu zajednice te usko surađujete i sa župnikom Petrom Belanićem, dolazite na različite crkvene i svjetovne svečanosti… Uz svoj obiteljski život i privatne obaveze, javnost zanima kada sve to stignete i gdje prestaje Riccardo Staraj poeta i glazbenik, umjetnička duša, a počinje Riccardo Staraj koji drži »sve konce Općine Mošćenička Draga«?

– Imam samodisciplinu i smisao za organizaciju oduvijek. Stoga i sve stižem. Po prirodi sam svestran, mogu djelovati i u politici i u umjetnosti, a politiku gledam i poimam kao pružanje pomoći ljudima, razvoj zajednice i progres. Takva mi je i umjetnost, odnosno moj karakter. Mislim da je odgovornost najveća odlika ako je u sebi nosimo. Moramo biti odgovorni prema sebi i drugima i završiti započeto, bez obzira što radili u životu. Glupo možda zvuči, no kad bih sutra nestao s ovog svijeta otišao bih punih pluća i sa smiješkom na licu jer sam zapravo ostvario sve ono što sam zamislio i vidio u svojim vizijama. Ok, ne baš sve jer puno je toga još ispred mene, ali recimo da bih zaspao zadovoljan i ispunjen jer život valja živjeti, iskusiti, isprobati sve, vidjeti što je moguće više i slijediti svoje snove. Život je sjajna pustolovina, tko to ne isproba, ne zna. Ova obljetnica nije kompliment sebi, već samo primjer drugima da slijede ono što vole, bez obzira na cijenu. Meni se puno toga nije vratilo, puno sam uložio, pomagali su mi i drugi, no uglavnom, na kraju sve najbitnije učinite sami. Vjerujte sebi i Bog će vjerovati vama. Vidimo se u Opatiji 2. listopada u 20 sati. Bit ćemo spremni!