Nama u Srbiji najteže je kada u našem okruženju gledamo ponovno uzdizanje nacizma na pijedestalu društvenih vrijednosti, posebno u Republici Hrvatskoj. Hrvatska se ponosi i svojom nacističkom prošlošću te uporabom nacističkih simbola… Okosnica je to govora koji je srbijanski predsjednik održao pred Općom skupštinom UN-a, optuživši pri tome neizravno Republiku Hrvatsku za stradanja Srba, Židova i Roma tijekom Drugog svjetskog rata.

Neizvjesni izgledi

Ovo je bio svojevrsni Vučićev odgovor na govor hrvatskog premijera Plenkovića koji je u ponedjeljak tijekom svog govora vrlo oštro prozvao Srbiju radi veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića. Ovim je istupom srbijanskog predsjednika retorički rat između Zagreba i Beograda koji se vodi već mjesecima prenesen na potpuno novu pozornicu, govornicu Opće skupštine UN-a. S tim da su argumenti potpuno različiti. Plenković proziva aktualnu srpsku vlast zbog onoga što ovoga trenutka čini, dok Vučić pokušava parirati prozivanjem za neosporne zločine, ali zločine koji su počinjeni prije više od osamdeset godina, zločine za koje nitko iz aktualne hrvatske vlasti ni hrvatskog društva nije odgovoran.

No Vučićevo prozivanje Hrvatske ima još jedan razlog. Za točno mjesec dana u Srbiji će biti održani ključni parlamentarni izbori s vrlo neizvjesnim izgledom. Izbori na kojima bi Vučićeva vlast doista mogla biti ugrožena u posljednjih 14 godina. I srpski predsjednik, koji je najavio kako će u nedjelju dati ostavku i početi s formalnom kampanjom, sada izvlači svaku verbalnu »artiljeriju« koju može izvući.

– Već mjesecima članove studentskog pokreta vlast u Srbiji i prorežimski mediji nazivaju »blokaderima koje financiraju ustaše«, iako to, naravno, nema nikakve veze sa zdravim razumom. Vučić sada pokušava oslabiti položaj Studentske liste na izborima, posebice među ruralnim stanovništvom Srbije i starijim generacijama glasača koji, osim prorežimskih medija, novina i televizije, nemaju gotovo niti jedan drugi izvor informacija. A kada se kaže da studenti na izbore idu s potporom Hrvatske, a u isto vrijeme Vučić sa govornice UN-a proziva Hrvatsku za nacizam, potpuno je jasno kako se u očima birača izjednačavaju studenti i nacisti, kaže povjesničar dr. Petar Bašić.

Viđenje svijeta

I ostali dio Vučićeva nastupa bio je prvenstveno građen za domaću publiku u Srbiji, a ne za čelnike koji su se okupili u velikoj dvorani UN-a u New Yorku. Prozivao je države koje su do sada priznale Kosovo optužujući ih za dvostruke standarde jer, kako je rekao, upravo one danas inzistiraju na teritorijalnoj cjelovitosti i integritetu Ukrajine. Pozivao se na Povelju UN-a, zahvaljivao državama koje Kosovo ni danas ne priznaju. A potom je prešao na svoje viđenje svijeta. Koje, istini za volju, i nije pogrešno.

Poručio je naime da je stari međunarodni poredak propao. Poredak zasnovan na Povelji UN-a u stvarnosti više ne postoji, dok se već neko vrijeme gradi novi sustav zasnovan oko dvaju centara moći. Washingtona i Pekinga, uz snažne regionalne sile.

I tu je ponovo vratio priču na Srbiju koja se pod njegovim vodstvom umjesto jasnog svrstavanja postavlja između dvaju blokova. Srbiju koja treba biti, kako je rekao, slobodna i neovisna, uz što je moguće manje moćnih protivnika. I upravo je to glazba za uši njegovim biračima.

I zato ni Vučićevo prozivanje Hrvatske s govornice UN-a vjerojatno nije bilo namijenjeno samo Zagrebu, niti je predstavljalo samo odgovor na Plenkovićevo prozivanje. Govoreći o nacizmu, Jasenovcu i stradanju Srba, srbijanski predsjednik posegnuo je za temama koje već desetljećima imaju vrlo snažan emotivni naboj u srpskom društvu. Plenkovićevo prozivanje zbog veličanja Ratka Mladića tako je dobilo srpski odgovor iz sasvim drugog povijesnog razdoblja, a govornica Ujedinjenih naroda pretvorena je u pozornicu hrvatsko-srpskog sukoba oko prošlosti. Sukoba koji se, mjesec dana prije izbora u Srbiji, itekako vodi zbog sadašnjosti. I vrlo bliske budućnosti.