Međunarodno pravo je neprikosnoveno, UN je postao nefunkcionalan, a Hrvatska je čvrsto u europskom taboru. To je, prema ocjenama analitičara, osnovni sažetak govora koji je hrvatski premijer Andrej Plenković održao tijekom prvog dana zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.

– Kao što je Tolstoj svojedobno rekao, ljudi su skromni u gomili. Plenković je tijekom nastupa u New Yorku pokazao svoje diplomatsko, uljuđeno lice, bio je skroman, slao je dobre i ispravne poruke. Jedina greška koju sam ja vidio bila je njegova tvrdnja kako je Hrvatska nastala ratom. Nije, Hrvatska je nastala referendumom i voljom njenih građana, i zato danas slavimo 30. svibnja kao Dan državnosti, kaže za naš list politički analitičar dr. Žarko Puhovski.

Nosiva rečenica

Međunarodno pravo granica je između poretka i tiranije, između suverene jednakosti i vladavine sile. Bila je to nosiva rečenica govora u kojem je jasno poslana poruka kako u svijetu koji ponovo funkcionira po logici sile, male i srednje države imaju apsolutni prioritet očuvanja međunarodnog prava i multilateralnog sustava. Ali i da taj sustav mora funkcionirati.

Hrvatsku je predstavio kao malu europsku državu koja je i sama prošla iskustvo agresije, baš kao što agresiju danas prolazi Ukrajina. I iz hrvatskog iskustva izveden je argument da ako pravila prestanu vrijediti, velike sile imaju daleko više prostora za djelovanje nego male zemlje, zemlje veličine Hrvatske. Ili srednje zemlje, poput Ukrajine.

Pozivanjem na poštovanje međunarodnog prava, potrebu da se mir u Ukrajini postigne na taj način da osvajanje ne bude nagrađeno te u skladu s Poveljom UN-a, Plenković je u stvari potvrdio usklađenost hrvatske vanjske politike s politikom Europske unije.

Zeljko Hladika/PIXSELL

– Govor je u potpunosti slijedio vanjsku politiku Europske unije i to je, u diplomatskom smislu, odlično izvedeno. Znatno je oštrije Plenković govorio kada se doticao »našeg dvorišta«, odnosno pitanja koja su nama znatno bliže, odnosima sa Srbijom. I to je potpuno opravdano kada je kritizirao Beograd zbog stava oko pokopa Ratka Mladića, i nepoštovanja odluke međunarodnog suda. No, tu postoji jedan drugi problem. Samo sat prije Plenkovićeva govora, s te je iste pozornice američki predsjednik Trump taj isti međunarodni sud nazvao odmetničkim sudom. I na to nitko u dvorani nije reagirao. E sad, ako SAD ne poštuje Međunarodni sud, zašto bi ga Srbija morala poštovati? No, razumljivo je zašto Plenković nije reagirao na Trumpov istup, kaže Puhovski.

Promašeni stavovi

Da su neki od stavova iz govora premijera Plenkovića promašeni drži pak politička analitičarka dr. Jadranka Polović s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

– Plenković je počeo podržavati rješenje s dvije države na Bliskom istoku, no pitanje je sada koliko je to realno i izvedivo. Nakon svih zločina koji su tamo počinjeni, nakon doslovno genocida koji je Izrael počeo provoditi, takva rješenja više nemaju realne šanse, kaže dr. Polović. No najveći problem tijekom nastupa ne samo hrvatskog premijera Plenkovića, već i gotovo svih ostalih svjetskih čelnika, dogodio se tijekom govora američkog predsjednika Trumpa.

– Tijekom svog govora Trump je zaprijetio uništenjem Irana, cijele jedne nacije. Poslat ću ih u pakao, bile su njegove riječi. I strašno je što su u dvorani svi to mirno slušali, bez ikakve reakcije. Naravno, delegacija Irana izašla je iz dvorane, potom i delegacija Kube. Ali neprihvatljivo je za normalan, civilizirani svijet da takve poruke kakve je uputio Trump ostanu bez reakcije. I to je nešto što definitivno zamjeram, ali ne samo Plenkoviću, već svim čelnicima koji su se nalazili u dvorani, a nisu se usudili proturječiti Trumpu, kaže dr. Polović.

Ivo Cagalj/PIXSELL

Upravo je u tome i najveći paradoks ovogodišnjeg zasjedanja Opće skupštine. Dok su Plenković i brojni drugi svjetski čelnici s govornice UN-a pozivali na poštovanje međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih naroda, postalo je jasno koliko je sustav koji bi ta pravila trebao štititi danas nemoćan pred politikom velikih sila. Za Hrvatsku, kao malu državu koja svoju sigurnost temelji upravo na međunarodnom poretku i savezništvima, obrana takvog sustava stoga nije samo pitanje političkih načela. Ona je prije svega pitanje vlastitog nacionalnog interesa.