RIJEKA – Požar u skladištu reciklažnog centra tvrtke Metis na Kukuljanovu, u vlasništvu Petra Pripuza, pokazao je ponovno kako je sustav državnog nadzora nad tvrtkama koje imaju dozvole za prikupljanje i obradu otpada neučinkovit, zbog čega se požari na odlagalištima otpada u Hrvatskoj ponavljaju iz godine u godinu. O tome koliko nadležne državne institucije ne rade svoj posao, dokazuje i činjenica da je, prema javno dostupnim informacijama, ovo najmanje 15. požar na odlagalištima otpada u Hrvatskoj ove godine, poručili su iz Možemo PGŽ.

Uslijed takvog manjkavog nadzora građani Bakra, Kostrene, Čavala, Kraljevice i Sušačke Drage morali su zatvarati prozore i strahovati za vlastito zdravlje zbog dima koji se širio područjem jučer od ranog jutra. Dodatne informacije o potencijalnim prijetnjama za zdravlje ljudi nastalim zbog požara javnost nije dobila.

“Nakon šturog priopćenja Metisa o tome da je gorio glomazni otpad, drugih informacija od nadležnih javnih službi nije bilo, osim da je požar ugašen. Vrijeme je da nadležne inspekcije pokrenu postupke izvanrednog nadzora i istragama utvrde koji to propusti u internim procesima tvrtki ovlaštenih za prikupljanje i obradu otpada dovode do učestalih požara u njihovim pogonima”, istaknuo je Andrej Kljun vijećnik Možemo u županijskoj skupštini PGŽ.

Rijeka i okolica su u proteklih nekoliko godina pod pritiskom zbog niza zahvata i projekata sa značajnim utjecajem na okoliš, gdje nisu poduzete nužne predostrožnosti da bi se smanjili rizici za zdravlje ljudi, poput pretovara metalnog otpada u riječkoj luci, koji se i dalje obavlja bez zaštite od širenja čestica u zrak, kao i bez kvalitetnog i smislenog mjerenja tog širenja čestica. Taj pretovar metalnog otpada opet obavlja CE-ZA-R, tvrtka istog vlasnika – Petra Pripuza.

Potrebno je posao gospodarenja otpada, koji je očito isplativ privatnim kompanijama, vratiti u područje javne usluge, poručuju iz Možemo: “Nužno je izgraditi javnu infrastrukturu za gospodarenje otpadom, kako bi se broj ovakvih incidenata opasnih po zdravlje ljudi i okoliša sveo na najmanju moguću mjeru, kao i da se prihodi ostvareni gospodarenjem otpadom ulažu u daljnju zaštitu okoliša i zdravlja ljudi i životinja, umjesto za bogaćenje iznimno uskog kruga povlaštenih poduzetnika”.