Foto Ana Križanec
“Jesi li snimio ovo?” knjiga je epistolarnog tipa koja među svojim koricama drži osobne razgovore o filmu, prijateljstvu, politici, starenju i sjećanjima
povezane vijesti
U sklopu programa Specijalne filmske knjižnice Art-kino Film izvan okvira, dvojica poznatih redatelja – Rajko Grlić i Goran Marković – predstavili su novo, zajedničko djelo, a ono se ne gleda, nego – čita.
“Jesi li snimio ovo?” knjiga je epistolarnog tipa koja među svojim koricama drži osobne razgovore o filmu, prijateljstvu, politici, starenju i sjećanjima. U njima se prepoznaje i kronika vremena u kojem su živjeli i stvarali.
Svjedočanstvo jednog vremena
Razgovor je vodila Marina Baničević, koja je primijetila da kroz knjigu dobivamo svjedočanstvo jednog vremena.
“Govoreći filmskim jezikom, to je svojevrsna knjiga snimanja jednog cjeloživotnog prijateljstva i kolegijalnosti. Imamo priliku vidjeti iza kulisa filmskog svjetonazora i filmskih svjetova, međutim, ovog puta ne kroz ekran, već kroz pisanu riječ”.
Odluka da njihova privatna prepiska postane knjiga nije, kako je objasnio Marković, bila posve spontana – prijedlog je došao od urednika novine Nedeljnik. Autori su tako počeli razmišljati o tome može li njihova komunikacija biti zanimljiva i široj publici.
“Nešto što je privatno, suviše privatno, postaje javno i čovjek mora razmisliti gdje su granice toga”, rekao je Marković.
Bliski i kritički
Njihova prepiska pokazuje koliko dugogodišnje prijateljstvo može biti istodobno blisko i kritičko. Iako se poznaju desetljećima, autori su kroz pisma ipak otkrivali nove nijanse jedan o drugome – naprimjer, poglede na studentske prosvjede i mogućnost društvenih promjena.
Dok je Marković zadržao vjeru da studenti mogu promijeniti svijet, Grlić je prema takvim očekivanjima bio skeptičniji.
Politika zauzima važno mjesto u knjizi, a razgovor u Art-kinu otvorio je i pitanje društvenih mehanizama koji oblikuju javni život. Goran Marković govorio je o dugotrajnoj izloženosti lažima i propagandi, kao i o posljedicama gubitka povjerenja u mogućnost promjene.
“Mi živimo u ovom svijetu laži, surove propagande i ispiranja mozgova već jako dugo” rekao je Marković, podsjetivši na misao Hannah Arendt o tome da stalno laganje ne dovodi nužno do toga da ljudi povjeruju u laži, nego do toga da prestanu vjerovati u bilo što.
Nadovezujući se na stanje u Srbiji, Grlić je povukao paralelu između različitih, a istih društvenih sustava, govoreći o načinima na koje se politička stvarnost prikazuje javnosti.
“Hrvatska je tako duboko korumpirana da je vrlo teško u njoj bilo što više promijeniti – pesimističan je Grlić.
Budućnost filma
Razgovor se dotaknuo i budućnosti filmske umjetnosti, osobito u vremenu u kojem se količina sadržaja i brzina njegova konzumiranja neprestano povećavaju, a Grlić je govorio o promjenama pažnje publike i o tome kako se klasična filmska forma sve teže probija kroz suvremeni medijski prostor.
Prepiska dvojice redatelja tako se može čitati i kao pokušaj da se zabilježi ono što bi u svakodnevnom kaosu moglo nestati. U njoj nema samo filmskih priča, nego i osobnih razmišljanja, sjećanja na prijatelje, studentske dane, ratove i države koje više ne postoje.
Nakon predstavljanja knjige publika je imala priliku pogledati “Trgovinu na korzu“, film koji su Grlić i Marković odabrali kao završetak večeri posvećene prijateljstvu, filmu i svemu između.
