VIŠKOVO – Izložba “Ruke koje su gradile Viškovo – stara zanimanja i obrti” otvorena je u Kući halubajskega zvončara (KHZ) na Viškovu te su predstavljeni predmeti iz tradicionalnih zanimanja i obrta koji su oblikovali svakodnevni život viškovskog kraja, od polovice 19. do polovice 20. stoljeća.

Petra Maštrović Kušić, stručna suradnica u KHZ-u, kaže nam da je cilj izložbe pokazati povezanost rada i identiteta Viškova te približiti mlađim generacijama kako je nekad izgledala svakodnevica.

Nadahnuće za izložbu našla je u citatu Ive Jardasa “Stari su tako živeli i delali, mlaji se domisle, a najmlaji neka znaju” iz njegove “Kastavštine”.

– Cilj je i interpretirati nestala zanimanja i valorizirati predmete iz fundusa KHZ-a, a koji inače nisu izloženi. Željeli smo da se predmeti ne promatraju samo kao etnografski artefakti, već i kao tragovi ljudi, vještina i znanja koja su se prenosila generacijama, kaže Petra Maštrović Kušić.

Intervju s Rajkom Srokom

Uz predmete, na izložbi je se može pogledati i intervju s Rajkom Srokom iz Delavske katedre Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov« u kojem Srok opisuje za što su pojedini predmeti bili namijenjeni, pa će tako posjetitelji doznati što su klanfa, koser, plankača, henduk, plašćanica i drugo.

Oko 60 posto predmeta na izložbi potječe iz velike zbirke Rajka Sroka, koju je on donirao KHZ-u, a izložba je podijeljena u četiri tematske cjeline: zemlja i kruh, obrt i vještina ruku, kuća i svakodnevni život te prijevoz i povezanost.

Dominik Damiš, ravnatelj KHZ-a ističe važnost muzejske interpretacije.

– Vjerujemo da je jedna od važnih uloga KHZ-a čuvati ne samo predmete, već i znanja i sjećanja koja uz njih vezujemo. Ovom izložbom želimo otvoriti prostor za povezivanje prošlosti, lokalne zajednice i suvremenog razumijevanja baštine, kazao je Damiš.

Liljana Host iz Delavske katedre pozdravila je sve i u ime Rajka Sroka, koji je nažalost bolestan pa nije mogao doći na otvaranje te predstavila rad Delavske katedre.

– Delavska Katedra je jušto to ča je va samen nazive: delamo, a s katedri se poučava i prenose znanja i vještini. Kad san Rajkota pitala kako je se počelo, nasmel se je i rekal: “Pred 20 let pul mane va konobe:” Kad se spomene konoba ne pade nan, baš, napamet ni delo, a još manje katedra, reći će se Liljana Host.

Kako je sve počelo

Podsjetit će kako je sve počelo upoznavanjem Rajka i ljudi iz Viškovu prijateljske općine Ernestinovo, koja je poznata po kiparskoj koloniji.

– Čelni judi naše Općini su znali da Rajko voli i ume delat z drvon, pripejali su k njemu na druženje va konobu kipari z Ernestinova i pal je dogovor da se va Viškove osnuje Kiparska škola.

Rajko je okupil grupu judi, starejeh, srednjeh i mlajeh, ki vole delat va dreve ili bi radi navadili neč novo, podsjeća Host, na kiparsku školu koja se u novije vrijeme održava u Liscu, kaže.

Dodala je i kako se uključuju u značajne manifestacije u Viškovu, povodom Dana Općine u travnju održavaju tradicionalno natjecanje u starinskom načinu kopanja i sadnje, u svibnju za Majevicu prirede štand s tradicijskim predmetima, kuhaju kafe, palentu kompiricu ili slatko, a povodom Matejne kose i žanju po starinski na Nuntarovu. A zašto sve to rade?

– Saken mahon z rogi, rožići, s kosun, saki put kad mastimo konpir za palentu, režemo kapuz, frigamo ulenjaki….. oživljavamo uspomenu, izražavamo poštovanje, zahvalnost i jubav za saku našu mamu i nonu, za sakega našega tatu i nonota.

Ča je najvažneje čuvamo ovo naslijeđe za našu decu i naši vnuki, rekla je Host i zahvalila svima koji im pomažu, od Općine, TZ-a, KHZ-a, škole i svih drugih.

Vještine koje su prehranjivale generacije

Sanja Udović, načelnica Viškova, zadovoljna je izložbom jer je, kaže, u vremenu kada tehnologija i brz način života preuzimaju svakodnevicu važno zastati i prisjetiti se vještina koje su stoljećima prehranjivale generacije.

– Ruke koje su gradile Viškovo znale su kako od kamena i drva stvarati uvjete za život, kako prehraniti obitelj i kako izgraditi zajednicu koja je danas najveća hrvatska općina.

Čuvanjem uspomena na njihova zanimanja, mi čuvamo korijene iz kojih smo izrasli. Zato je obveza svih nas koji ovdje živimo da ove vrijednosti prenesemo na mlađe naraštaje – kako bi znali cijeniti rad, trud i povijest svog zavičaja, kako bi znali tko su i odakle su, rekla je Udović te zahvalila svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi izložbe.

Izložba je postavljena u suvenirnici KHZ-a te se može razgledati besplatno u radnom vremenu Kuće halubajskega zvončara, od 10 do 21 sat, svakoga dana osim ponedjeljka kada je Kuća zatvorena.