Opatijski šarm, riječki mentalitet i naviknutost na kišu aduti su s kojima su poznati kreator sadržaja Pino Kovačević, na društvenim mrežama poznat kao Pino Pingvino, i sportska nutricionistica Maja Gržinčić ušli u najluđu avanturu života.

Za Novi list otkrivaju kako preživjeti bez novca i mobitela, zašto im ne smetaju šuškanja da su par te što će se dogoditi ako Maja odluči prestati slušati inženjerske planove svog suputnika. Kao natjecateljski par novog RTL-ova šoua »Asia Express: Zmajeva ruta« ovaj kvarnerski dvojac prolazi kroz Kambodžu, Laos i Tajland bez prebijene pare u džepu, žicajući prijevoz, hranu i smještaj od potpunih stranaca. Dok je Pino, bivši kontrolor plovidbe, u projekt ušao s nadom da će mu inženjerska preciznost pomoći savladati strah od odbijanja, Maja u azijski kaos donosi diplomu sportske nutricionistice, ali i šarm za koji oboje vjeruju da otvara sva vrata.

Pino Kovačević (Pino Pingvino) i Maja Gržinčić, Foto: Maja Bota Štrbe/ RTL

Druga pravila

Pino, po struci ste inženjer pomorskog prometa i radite kao kontrolor plovidbe. Koliko vam je ta inženjerska preciznost i navika da držite stvari pod kontrolom stvarno pomogla na ulicama Azije, a koliko vas plaši trenutak kad nastupi potpuni kaos?

Pino: Ta neka nautička preciznost i savjesnost koju sam imao na sada već bivšem poslu ne može puno pomoći zato što u Kambodži, Laosu i Tajlandu vrijede neka druga pravila. Tako da ostaje na nama da vidimo kako ćemo se snaći – nikad prije nismo bili u takvoj situaciji. S Dorijanom Nižićem imao sam slično natjecanje, išli smo iz Zagreba pa što dalje, u bilo kojem smjeru, bez novca i mobitela – isto samo stopiranjem. Tako da možda imam iskustva iz toga. Sigurno primjenjujemo neke taktike od tamo, a sigurno pomaže što sam s Majom, a ne Dorijanom – prije će netko uzeti u auto Maju i mene, nego Dorijana i mene.

Izjavili ste da kroz »Asia Express« želite pobijediti strah od neuspjeha i odbijanja. Koji vam dio tog izazova teže pada – žicanje besplatnog prijevoza i smještaja od potpunih stranaca ili pomisao da ispadnete iz natjecanja?

Pino: Puno bi nam teže palo ispadanje iz natjecanja rano u natjecanju, nego to što nećemo dobiti prijevoz ili smještaj kod potpunih stranaca – tako da idemo pobijediti strah od toga i dokazati da možemo ostati do kraja. Spremni smo na odbijanje prijevoza i smještaja, znamo da to nije najjednostavnija stvar na svijetu, ali opet, idemo se boriti. Kako bismo odraditi taj prvi cilj, moramo ovih nekoliko drugih poraza prihvatiti kao muškarci, iako smo cura i muškarac.

Pratitelji vas već dugo pokušavaju spajati s Majom, no vi ste bliski prijatelji. Kako komentirate te navode i mislite li da će vas zajedničkih 24 sata dnevno u ekstremnim uvjetima još više zbližiti ili dovesti do prvih pravih iskri?

Pino: Jako puno vremena smo u Zagrebu provodili skupa – ne baš 24 sata dnevno, ali jako puno, ali ni blizu ovakvim situacijama bez novca, mobitela, gdje ne znamo jezik, gdje se vozi drugom stranom ceste, gdje je volan na drugoj strani… Tako da je to za nas potpuno novo iskustvo, neusporedivo s druženjem u Zagrebu uz društvene igre, teretanu, ručak, večeru, Jarun, bicikle itd. Potpuno novo iskustvo.

Pino i Maja odlično funkcioniraju zajedno, Foto: Maja Bota Štrbe/ RTL

Tajno oružje

Rekli ste da je Maja »ključ koji otvara sva vrata«. Koja je njezina osobina zbog koje ste sigurni da ćete preživjeti, a zbog koje bi vam strategija mogla potpuno propasti ako vas prestane slušati?

Pino: Maja će sigurno, u koje god društvo ili zajednicu dođe, promijeniti njihovo raspoloženje – atmosfera se mijenja čim se Maja i njezin osmijeh pojave. Bitno je samo da je ona dobre volje, to je moj glavni zadatak, da pazim da je uvijek dobre volje i da se smije, jer će nam to sigurno otvoriti sva vrata. Sve će biti lakše dok je ona sretna, vrckava – tu njezinu energiju, entuzijazam i šarm rijetko tko može zaobići. To je naše tajno oružje.

Što vaš rodni kraj i specifičan humor donose na Zmajevu rutu – mislite li da azijska publika i lokalci shvaćaju kvarnerski mentalitet i šarm?

Pino: Budući da puno ljudi i ovdje ne shvaća moj humor, tako ne vjerujem da me shvaćaju ni u Kambodži pa se na to nećemo oslanjati. Naš rodni kraj u Zmajevu rutu donosi naviku na kišne uvjete jer smo ipak iz Grada Koji Teče. Tamo je kišna sezona, tako da smo spremni što se tiče kiše, kabanica i kišobrana i nadamo se da će nas baš zbog te ljubavi prema kiši ti isti ljudi prihvatiti.

Majo, kao sportskoj nutricionistici, koliko vam teško pada činjenica da u šou ne možete birati izbalansirane obroke, nego morate jesti doslovno bilo što što usput i besplatno uspijete žicati?

Maja: Zdrave navike se ne stvaraju u jednom danu, pa se tako neće ni srušiti u jednom danu. Iskreno, balansirani obroci me uopće ne zabrinjavaju, u toj sam situaciji sretna ako uopće nešto uspijemo dobiti za jelo. Azijska kuhinja se dosta bazira na riži, povrću, juhama i različitim izvorima proteina, tako da se i tamo mogu pronaći sasvim kvalitetne opcije. Nisam toliko opterećena time da baš svaki obrok mora biti savršeno zdrav i balansiran. Nekad jednostavno pojedeš što imaš i ideš dalje. Tijelo može podnijeti malo kaosa, pogotovo ako znaš da je privremen.

Foto: Maja Bota Štrbe/ RTL

Čvrst odnos

Poručili ste da želite dokazati kako najbolja iskustva nisu rezervirana samo za one s velikim budžetima. S kojim se trikovima i pregovaračkim taktikama borite za besplatan smještaj i prijevoz?

Maja: Ljudi često griješe kada misle da putovanja moraju biti skupa i luksuzna da bi bila dobra. Meni su neka od najboljih putovanja i iskustava bila upravo na mjestima gdje nema puno turista i gdje sam više vremena provodila s lokalnim ljudima nego u turističkim centrima. Tako se zapravo i najbolje upozna neka zemlja. Što se tiče trikova i taktika, nemam baš neki razrađen plan. Svoja sam, pitat ću za pomoć bez srama i moliti se da nam se ljudi smiluju. Teško je smisliti taktiku kada zapravo ne znaš što te čeka, puno toga se rješava u hodu, a to je možda i najzabavniji dio.

Pino tvrdi da cijela vaša strategija pada u vodu i pretvara se u kaos onog trenutka kada ga prestanete slušati. Koliko slušate njegove inženjerske planove, a koliko idete na čistu intuiciju i šarm?

Maja: Ne sviđa mi se baš ta njegova rečenica da ga moram slušati. Ovo je ipak timski rad i mislim da bismo odluke trebali donositi zajedno. Naravno da ću poslušati njegov savjet jer ipak je on malo razumniji od nas dvoje, ali ako osjetim da nije u pravu, poslušat ću i sebe. Mislim da se zapravo najviše testiramo upravo u tim situacijama. Lako je imati dobro mišljenje o nečijem planu dok sjediš doma i sve promatraš sastrane. Malo je drukčije kada si umoran, gladan, izgubljen i moraš donijeti odluku u dvije minute.

Javnost vas stalno doživljava kao potencijalni ljubavni par. Smeta li vam to i što mislite, zašto je vaše prijateljstvo s Pinom toliko čvrsto da ste odlučili skupa otići na drugi kraj svijeta?

Maja: Više se stvarno ne obazirem na takve komentare. Prije su mi možda malo smetali, ali danas mi je sve to zapravo smiješno. Ljudi će uvijek pričati i donositi zaključke na temelju onoga što vide ili kako oni nešto doživljavaju, ali mislim da se jednostavno trebaš naučiti ne opterećivati time. Pino i ja smo proveli dosta vremena zajedno i prošli kroz različite situacije. Uvijek smo si bili podrška i do sada među nama stvarno nije bilo nikakvih problema. Mislim da imamo jako dobar odnos i dobro funkcioniramo zajedno, ali taj čvrst odnos je na testu kad nas staviš na drugi kraj svijeta, bez novca, gladne, umorne i pod kamerama 24 sata.

Pobjeda nije primarna

Što je za vas osobno najveća pobjeda u »Asia Expressu« – osvajanje samog šoua ili dokazivanje sebi da se u najluđim situacijama možete osloniti na vlastitu snalažljivost?

Maja: Pobjeda mi nije primarna. Naravno da ćemo se boriti za nju i sigurno nismo došli s idejom da nam je svejedno hoćemo li pobijediti, ali za mene je ovo puno veći izazov od samog natjecanja. Tu su snalaženje, preživljavanje, kamere, snimanje i cijela situacija u kojoj se još nikada nisam našla. Kod kuće imam svoju rutinu, znam kamo idem, što jedem, kako treniram i što me čeka. Ovdje toga nema. Ne znaš gdje ćeš spavati, kada ćeš jesti, hoćeš li pronaći prijevoz ni tko će ti uopće otvoriti vrata. Uzbudljivo mi je vidjeti kakva sam kada se moram osloniti samo na sebe i na osobu koja je sa mnom. Upoznajem neke svoje strane koje možda još nisam imala priliku upoznati, učim putem i, naravno, želim se dobro zabaviti. Ako na kraju svega toga, dođe i pobjeda… Super, ali mislim da ću i bez nje imati priču koju ću još dugo prepričavati.