Mons. Milan Simčić proslavio je 100. rođendan sa svojim kolegama, suradnicima i rodbinom / Foto RIJEČKA NADBISKUPIJA
Mons. Simčić, rođen u Klani, svoj je svećenički vijek, do osamostaljenja Hrvatske, proveo na službi u Vatikanu. Posebno je bio povezan sa služenjem Crkvi za pontifikata svetog Ivana Pavla II., dok je papama koji su došli poslije njega nastavio služiti svojom vjernošću i molitvom
povezane vijesti
RIJEKA – Mons. Milan Simčić, najstariji svećenik Riječke nadbiskupije, proslavio je u subotu 100. rođendan. Veliki jubilej proslavio je misom koju je u sjemenišnoj kapeli u Rijeci predvodio nadbiskup Mate Uzinić, a slavlju su se pridružili i nadbiskup u miru Ivan Devčić te brojni svećenici, javljaju iz Riječke nadbiskupije.
Mons. Simčić, koji je svoj svećenički vijek, do osamostaljenja Hrvatske, proveo na službi u Vatikanu, zahvalio je Bogu na daru svećeništva te pozvao na zajedništvo vjernika Katoličke Crkve. Rođen je 19. rujna 1926. u Klani. U malom sjemeništu bio je u Rijeci i u Udinama, gdje je i maturirao. Pred kraj rata partizani su ga mobilizirali te je sudjelovao u posljednjim ratnim operacijama. Nakon rata nastavio je teološki studij te ga je tadašnji riječki biskup Ugo Camozzo, s kolegom Josipom Uhačem poslao na studij u Rim, gdje je dugo godina služio na visokim funkcijama.
Priznanje Hrvatske
Na kraju mise prisjetio se svog djetinjstva i mladosti te rodnog kraja u vremenu kada su ovdje živjeli Hrvati, Talijani i Nijemci. Uputio je poruku zajedništva vjernika i nadilaženja nacionalnih podjela.
– Razlike u nacionalnosti ne znače ništa, pred Bogom smo svi jednaki. Biti vjeran Bogu, biti vjeran svojoj Crkvi, biti vjeran svojoj braći svećenicima, to su veliki i milosni darovi Božji, rekao je Simčić te izrazio želju da njegova stota obljetnica bude izvor i poticaj za nova svećenička zvanja.
Milan Simčić / Foto RIJEČKA NADBISKUPIJA
U Rimu je mons. Simčić završio teologiju, gdje je i zaređen za svećenika da bi kasnije specijalizirao crkveno te međunarodno diplomatsko pravo. Nakon nadbiskupa Josipa Uhača bio je drugi Hrvat primljen u Papinsku diplomatsku akademiju u njezinoj tri stoljeća dugoj povijesti. Od 1960. pa do umirovljenja 1997. radio je u središnjim ustanovama Rimske kurije, deset godina u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije u Kongregaciji za kler. Važnu ulogu odigrao je, uz Uhača, tada nuncija u Njemačkoj, prilikom priznavanja Hrvatske kao neovisne države od Vatikana, Italije i Njemačke.
Kasnije, po uspostavi slobodne Hrvatske, uključio se i u rad svoje rodne Riječke nadbiskupije kao odvjetnik Ženidbenog suda Riječke metropolije i savjetnik riječkom nadbiskupu Ivanu Devčiću. Umirovljeničke dane provodio je u rodnoj Klani, a posljednjih godina u svećeničkom domu Riječke nadbiskupije.
Riječka nadbiskupija trenutno ima samo tri bogoslova
Nadbiskup Uzinić u propovijedi je primijetio kako je iz primjera koje svjedoči autor moguće naučiti kako biti posrednici Božjeg poziva mladima koje Bog i danas zove. – To je osobito važno za našu Riječku nadbiskupiju koja trenutno ima samo tri bogoslova. Ne možemo proizvesti zvanje, darovati zvanje nekome. To je Božji dar. Ali možemo stvarati prostor u kojemu će se taj Božji glas čuti. Možemo o vjeri govoriti s radošću. Možemo mladima pokazivati da je lijepo svoj život darovati Bogu i drugima. Možemo vjerno, predano, kao i monsinjor Milan, živjeti svoje svećeništvo. Možemo moliti, rekao je nadbiskup. |
Najljepša poruka
Riječki nadbiskup Mate Uzinić zahvalio je Bogu što je mons. Simčića uključio u poslanje Crkve, kao svećenika koji je na različite načine služio općoj, ali i mjesnoj Crkvi.
– Njegov se život protegnuo kroz pontifikate brojnih papa, od Pija XII. sve do današnjega pape Lava XIV. Kao djelatnik Kongregacije za kler godinama je izravno služio Svetoj Stolici. Posebno je bio povezan sa služenjem Crkvi za pontifikata svetog Ivana Pavla II., dok je papama koji su došli poslije njega nastavio služiti svojom vjernošću i molitvom. Slično možemo reći i za našu mjesnu Crkvu. Monsinjor Milan pripada vremenu riječkih nadbiskupa Viktora Burića, Josipa Pavlišića, Antona Tamaruta i ovdje prisutnog Ivana Devčića, kojima je pomagao svojim savjetima i na druge načine. A i danas, i ja kao aktualni riječki nadbiskup mogu zahvaliti za njegovu blizinu i molitvu, rekao je nadbiskup Uzinić.
Brojni svećenici na proslavi 100. rođendana mons. Simčića / Foto RIJEČKA NADBISKUPIJA
Zaželio je slavljeniku da ga i nakon stotinu godina prati Pavlovo raspoloženje iz misnog čitanja: »’Što je za mnom, zaboravljam. Za onim što je pred mnom, prežem, cilju hitim, k nagradi višeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.«
– Možda je upravo to najljepša poruka u povodu jednog stotog rođendana: Dokle god živimo, naš poziv nije iza nas. On je i dalje pred nama, zaključio je nadbiskup Uzinić.
U slavlju su sudjelovali i kolege mons. Simčića iz doma za umirovljene svećenike, članovi kurije i katedralnog kaptola, zatim don Marko Đurin, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu, a s mons. Simčićem proslavili su i bliža rodbina te zaposlenici Svećeničkog doma.
