Minulog tjedna redovito sam pratio kretanje brodova. Ne ono što ga u emisiji Pomorska večer svakog ponedjeljka objavljuje Hrvatski radio. Posredstvom AIS-a provjeravao sam radne pozicije ribarskih brodova plivaričara. Njihovim zapovjednicima ovih dana nije lako. Pažljivo i redovito moraju pratiti zakonske propise, gdje smiju raditi, kada i gdje je dozvoljen ribolov na određenom području. I, da li će naći zadovoljavajuće količine ribe..? Iskusni zapovjednici znaju gdje tražiti ribu u ovom dijelu godine, gdje se najbolje lovi, ali… Važnije je znati gdje se smije loviti.

Nekoliko noći bilo je gužve u akvatoriju zapadne obale Istre.

Radili su tamo lokalni istarski brodovi, veći dio kvarnerske flote, te mnogi dalmatinski, uglavnom sa zadarskog područja. Sve skupa nije dugo trajalo. Nedavno smo o tome pisali, ali ne smeta ponoviti. Propisana su nova prostorno vremenska ograničenja za rad okružujućom mrežom plivaricom srdelarom.

Od početka rujna, ne baš od prvoga dana, do kraja godine u velikom dijelu akvatorija zapadne obale Istre, svaki brod s tom mrežom smije radit pet dana mjesečno. Pa sada pogodi kada se najbolje lovi, kada iskoristiti te dane. A pitajte ribare. Svaki će ponuditi identičan odgovor o koncentraciji srdele u jesenskim mjesecima.

Srdelu moramo zaštititi, ona je drastično ugrožena, glasilo je obrazloženje nove drastične mjere. I nema druge, ribari joj se moraju povinovati, seliti na druga lovišta, bez obzira na to koliko ribe trenutno daju.

Drugačiji lovostaj

Na ribarnicama, nadajmo se, nećemo osjeti ta zakonska ograničenja, ni količinom ponude, a ni cijenom srdele. Eventualno smanjenje ulova prvenstveno bi mogli osjetiti pogoni za preradu ribe, teško će osigurati dovoljne zalihe za zimski lovostaj.

Ako uopće uspiju nešto spremiti u hladnjače? Smanjene količine ribe – hrane mogle bi dobiti i farme tuna. Na izvozno tržište posljednjih godina ionako se otpremaju skromne količine srdele. Ulovi su nedovoljni i za sve domaće potrebe.

Nezadovoljni su ribari plivaričari, a ništa bolje raspoloženje ne vlada ovih dana ni među dijelom koćara. I mnogi od njih za koji dan moraju na jednomjesečni prisilni vez, ili mijenjati uobičajena lovišta. Imaju i koćari svoj lovostaj! Istina, znatno drugačiji od plivaričarskog. Njime nije obuhvaćeno kompletno ribolovno more. Lovostajem su obuhvaćene tri ribolovne zone, i to ne u cjelini.

»Plovilima koja obavljaju ribolov pridnenom povlačnom mrežom – koćom zabranjen je ribolov u ribolovnim zonama C, D i E u razdoblju od 15. rujna 2026. godine u 00:00 sati do 14. listopada 2026. godine u 24:00 sata«, stoji u nedavno objavljenom Pravilniku o prostornom i vremenskom ograničenju obavljanja gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom u 2026. godini. Koćarski lovostaj, također, nije novost u hrvatskom morskom ribarstvu.

Primjenjuje se više godine, redovito početkom jeseni, i uvijek su njime obuhvaćene iste ribolovne zone. One su i najvažnije za naš koćarski ribolov, komentirati će takvu odluku većina ribara.

Za ovdašnje ribare koćare, s područja Primorsko goranske županije, najvažnija je ribolovna zona E.

Osim onih koji imaju velike brodove i rade na otvorenom moru srednjeg Jadrana. Da, i njih će pogoditi predstojeći lovostaj.

Zona E obuhvaća unutarnji sjeverni Jadran, područje u kojemu radi glavnina lokalne flote, a koja opskrbljuje naše ribarnice. U njoj su od zabrane koćarenja izuzeta dva manja područja – dio podzone E1 i podzona E2.

Većini čitatelja i potrošača ribe ove oznake ništa ne znače, njih jedino zanima da li će biti ribe na ribarnicama, ili neće.

Zato pojasnimo.

Podzona E1 je Riječki zaljev, a podzona E2 Kvarnerski zaljev. To znači da će većina ovdašnjih ribara raditi, te da će u ribarnicama biti svježe koćarske lovine.

Uz Riječki zaljev i Kvarner, ona također obuhvaća Kvarnerić i Velebitski kanal.

U potonjem morskom prostoru koćarenje je davno zabranjeno, a već neko vrijeme koćari ne smiju raditi ni u velikom dijelu Kvarnerića.

Od početka travnja ove godine, do kraja ožujka sljedeće, on je u posebnom režimu upravljanja radi zaštite pridnenih vrsta koje su se njemu mrijeste, nadasve škampa. U dijelu tog područja zabranjen je svaki oblik ribolova, uključujući mali obalni ribolov, te sportski i rekreacijski. U ostatku je zabranjeno samo koćarenje.

Također, treba istaknuti da je ribolovna zona E jedna od tri najviše eksploatirane u hrvatskom ribolovnom moru.

Izazovna lovišta

Zona C obuhvaća vanjski srednji Jadran, a D vanjski južni Jadran. Mnogi ribarski brodovi upravo tamo provode veći dio godine.

U zoni C nalaze se najbogatija koćarska lovišta – duboki srednji Jadran, veći dio Jabučke kotline, te široki akvatorij otoka Svetac, Biševo, Vis i Palagruža.

Upravo zbog Palagruže, najudaljenijeg hrvatskog otoka, zona C zadire preko sredine Jadrana.

Za Jabučku kotlinu može se reći da predstavlja najatraktivnije koćarsko lovište, privlačna je ne samo našim, nego i talijanskim ribarima.

Izuzetno je važna, ne samo kao lovište, nego i kao mrijestilište mnogih gospodarski važnih vrsta riba i ostalih morskih organizama.

Znanstvenici i ribari tvrde da je taj akvatorij glavno jadransko mrijestilište i rastilište škampa i oslića.

Prema riječima znanosti, iz Jabučke kotline obnavlja se čitav Jadran, uključujući talijansku i hrvatsku stranu.

Upravo iz tog razloga, a na prijedlog naše ribarske struke, te naših i talijanskih znanstvenika, to je područje trajno zaštićeno.

U danima lovostaja veliki dio koćarske flote ipak će raditi. Teoretski, svi mogu raditi, imaju gdje.

Iako Jadran spada među mala mora, za hrvatske ribare ono je dovoljno veliko, tim veće što se ribarska flota kontinuirano smanjuje.

Mnogi ribari odustaju od poslovanja, predaju brodove u scraping, odlaze u mirovinu, ili se opredjeljuju za druge poslove. Mnogi će reći dohodovno sigurnije, pa i lakše, s manje stresa i fizičkog naprezanja.

Redovne godišnje statistike zorno prikazuju smanjenje ribara, brodova i – ulova.