Sakupljanje sjemena jedan je od najstarijih i najljepših vrtlarskih običaja. Proces u kojem se iz sićušne točkice razvija bujna biljka nosi u sebi posebnu čaroliju, a sačuvano sjeme povezuje generacije vrtlara i omogućuje očuvanje provjerenih sorti kroz godine.

Iako je sakupljanje sjemena besplatno i jednostavano, potrebno je razumjeti nekoliko osnovnih pravila. Za početak, sjeme se sakuplja s jednogodišnjih biljaka koje se otvoreno oprašuju, a ne s hibrida.

Razlika je vrlo jednostavna: vrste koje se otvoreno oprašuju obično su stare, tradicijske sorte koje se generacijama prenose s vrtlara na vrtlara. To su starinske sorte koje daju biljke po svemu istovjetne matičnoj biljci od koje je sjeme uzeto.

S druge strane, hibridi nastaju križanjem dviju različitih sorti kako bi se stvorila nova biljka s poboljšanim svojstvima, poput veće otpornosti na bolesti ili obilnijeg roda. Sjeme prikupljeno s hibrida neće zadržati te osobine u sljedećoj generaciji, što znači da biljka koja iz njega izraste neće izgledati niti imati okus kao original. Takvi proizvodi obično imaju oznaku hibrid ili F1 na svojoj ambalaži.

Iako hibridi imaju svoje mjesto u vrtu zbog bolje otpornosti, sakupljanje sjemena s njih predstavlja uzaludan trud.

Foto: iStock

Koje je sjeme najlakše sačuvati?

Postoje cvjetovi, začinsko bilje i povrće s kojima je iznimno jednostavno raditi, čak i za potpune početnike. Biljke s kojih je najlakše sačuvati sjeme za sljedeću sezonu uključuju korijander, kopar, vlasac, grah, grašak, rajčicu, kadificu, neven, dragoljub, slak i ciniju.

Postupak sakupljanja sjemena prema vrsti biljke

Postupak sakupljanja je jednostavan, no tehnike se razlikuju ovisno o samoj biljci.

Kod cvijeća se nakon cvatnje cvjetna glava ostavi da se osuši na samoj biljci, ili se cvjetovi poberu i objese naopako na hladnom i tamnom mjestu. Kada se u potpunosti osuše, sjemenke se jednostavno odvoje od cvjetne glave.

Kod rajčica postupak zahtijeva nekoliko dodatnih koraka. Sjemenke se najprije stave u staklenku napunjenu vodom, poklope i svakodnevno protresu. Ostave se da fermentiraju u vodi oko pet do sedam dana. Smjesa će poprimiti neprijatan miris, što je potpuno prirodan dio procesa.

Foto: iStock

Fermentacija uklanja želatinastu tvar koja okružuje sjemenke i sprječava klijanje, a ujedno uništava i patogene na površini sjemena. Nakon toga sjemenke se procijede, isperu i rasporede po papirnatim ručnicima kako bi se osušile.

Kod graška i graha mahune se ostave da se osuše na biljci, ili se uberu pa osuše u zatvorenom prostoru. Čim mahune postanu smeđe i krhke, sjemenke se jednostavno izvade iz njih.

Kod začinskog bilja pusti se da biljke procvjetaju i da se cvjetne glave pretvore u sjeme na samoj stabljici. Zatim se ubere cijela glava i uklone sjemenke čim se u potpunosti osuše.

Pravilno pohranjivanje sačuvanog sjemena

Nakon uklanjanja sjemena iz biljaka ili mahuna, ključno je provjeriti je li ono u potpunosti suho prije pohranjivanja. I najmanji trag vlage uzrokovat će pojavu plijesni koja može uništiti cijelu zalihi. Radi sigurnosti, sjemenke je najbolje raširiti po papirnatom ručniku u limu za pečenje i ostaviti u kući nekoliko tjedana.

Sjeme se čuva u staklenkama s poklopcem ili u papirnatim kuvertama i vrećicama koje su praktične za pohranu. Plastične vrećice treba izbjegavati jer potiču razvoj gljivica.

Na samom kraju, svako pakiranje sjemena treba označiti nazivom sorte i godinom berbe. Ako se pravilno čuva na suhom i tamnom mjestu, mnoge vrste sjemena ostat će klijave i spremne za sadnju godinama.

Foto: iStock