Tek oko 1,5 posto hrvatskih studenata iskoristi priliku da tijekom studija u okviru programa Erasmus+ provede nekoliko mjeseci na sveučilištu neke druge europske države.

Dragocjeno iskustvo koje ne mijenja samo studentske dane, već utječe na osobni i akademski razvoj, kod nas je limitirano birokratskim i financijskim razlozima.

Sve je manje onih obitelji koje, unatoč stipendijama koje Erasmus+ nudi, svojem studentu mogu osigurati sredstva za takav boravak.

S druge strane, iskustva studenata koji su po povratku na svoj fakultet imali problema s priznavanjem ECTS bodova stečenih u inozemstvu, odbijaju druge od takve razmjene.

Priznavanje ispita

Prema podacima Agencije za mobilnost i programe EU-a, ukupno su 2.604 studenta, od njih ukupno 147 tisuća u Hrvatskoj, u razdoblju od 2022. do 2024. otputovala u drugu zemlju u okviru poziva Erasmus+.

Od tog broja, 74 posto sudjelovalo je u mobilnosti u svrhu studija, a 26 posto otišlo je na stručnu praksu. Na razmjenu u većoj mjeri idu studentice (69 posto), dok je studenata 31 posto.

Većinu su činili studenti diplomskih studija (58 posto), slijedili su ih studenti preddiplomskih studija (39 posto) dok je studenata doktorskih studija bilo tri posto.

Gotovo trećina studenata na mobilnosti sudjelovala je u tzv. kombiniranoj mobilnosti, koja uključuje fizički i virtualni dio, a trećina ih je boravila u inozemstvu manje od mjesec dana.

Na inozemna se sveučilišta najčešće odlazilo na studije ekonomije, administracije i prava (30 posto), zatim zdravstva i socijalne skrbi (13 posto) te umjetnosti i humanističkih znanosti (12 posto).

Na razmjenu u području inženjerstva, proizvodnje i građevinarstva otišao je tek svaki deseti student na razmjeni, a studenata prirodnih i društvenih znanosti još i manje.

Više od polovice naših studenata erasmusovaca otišlo je na razmjenu u sveučilišta u pet zemalja: Španjolska je najpopularnije odredište u koje ide svaki peti student na razmjeni, a slijede je Portugal, Italija, Njemačka i Slovenija, što govori o popularnosti odredišta u južnoj i srednjoj Europi.

Cilj je Bolonjskog procesa da barem 20 posto diplomanata tijekom svog visokog obrazovanja ostvari neki oblik mobilnosti u inozemstvu.

Slovenija je, s tri do četiri posto studenata u Erasmusu godišnje, među uspješnijim zemljama koja se približava tom cilju na kraju studija.

Države poput Italije, Njemačke ili Španjolske, godišnje bilježe od 40.000 do 60.000 studenata na razmjeni, što je u prosjeku oko dva posto ukupnog broja studenata, no računa se da je na kraju studija od 10 do 15 posto onih koji su barem jednom za vrijeme studija sudjelovali u takvoj razmjeni.

Stručnjaci upozoravaju da su nam brojke u odnosu na cjelokupnu studentsku populaciju u Hrvatskoj i dalje niske, a ključni razlozi su u administrativnom otporu na fakultetima i platežnoj moći naših građana.

Mnogi su se studenti proteklih godina suočili s problemima priznavanja ispita položenih na inozemnim sveučilištima i ECTS bodova koje su tamo ostvarili, kaže Ninoslav Šćukanec Schmidt, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja (IRO). Taj proces zna ovisiti o subjektivnoj procjeni pojedinih profesora, iako bi trebao biti automatski.

Ekonomski status

– Imali smo nažalost slučajeva u kojima je to priznavanje bilo otežano. Nikome ispit nije bio potpuno osporen, jer imamo pravne mehanizme koji osiguravaju takvu razmjenu i da netko doista ne prizna položeni ispit mogli bi ga tužiti.

Ali u određenom broju slučajeva studentima se to ne priznaje automatski, profesori propituju broj ECTS bodova koje su stekli. Toga je sve manje, ali nažalost, još uvijek postoji, veli Šćukanec Schmidt.

Drugi je problem financijske prirode. Iako studenti na Erasmusu mogu računati sa stipendijama, one ne uspijevaju u potpunosti pokriti troškove života u drugoj zemlji, što utječe na pristupačnost ovog programa studentima.

Direktor IRO-a očekuje da će stanje u narednim godinama biti sve lošije, jer inflacija uzima danak našim kućnim budžetima.

Stipendije se, ovisno o državi, kreću od 500 do 600 eura mjesečno, a za studente slabijeg socioekonomskog statusa predviđen je dodatak od 250 eura, no to često ne pokrije stvarni trošak.

Koliko je za sudjelovanje u Erasmusu važan ekonomski status, govori podatak da je u istom razdoblju u Hrvatsku došlo 3.187 studenata, najviše iz Francuske (14 posto), Španjolske (13 posto) i Njemačke (11 posto), a slijedile su ih Poljska, Portugal i Italija. Svaki treći studira poslovanje, administraciju ili pravo, a inženjera i građevinara je tek oko 10 posto.

Ipak raste broj odlazaka u inozemstvo

U Agenciji za mobilnost ističu kako se od 2021. godine bilježi kontinuirani porast odlazaka, a studenti postaju sve zainteresiraniji za kombinirani tip mobilnosti koji uključuje i virtualnu.

Isto tako, prevladava interes za kratkoročne mobilnosti na kombinirane intenzivne programe, za koje se u zadnjih nekoliko godina interes udvostručio.

Vidljiv je, kažu, i snažan trend povećanja sudjelovanja studenata s manje mogućnosti, na primjer slabijeg socioekonomskog statusa ili rada uz studij, jer se njihov broj s 1.216 u 2021. povećao na 2.263 u 2023.