Dvije osobe s istim obrazovanjem, jednakim iskustvom i istim ambicijama ne ulaze nužno na tržište rada s jednakim mogućnostima. Iako se razlike između muškaraca i žena posljednjih godina smanjuju, statistika i dalje pokazuje da spol može utjecati na visinu plaće, mogućnosti napredovanja i razvoj karijere.

Do tog je zaključka došla Ivona Žilić, studentica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koja je u završnom radu »Statistička analiza položaja žena na tržištu rada u Republici Hrvatskoj u periodu od 2015. do 2025.« analizirala deset godina kretanja ključnih pokazatelja povezanih s položajem žena u svijetu rada.

Rad je nedavno obranila, čime je stekla titulu prvostupnice ekonomije, no rezultati njezina istraživanja otvaraju pitanja koja nadilaze akademski okvir. Za temu je odabrala statističku analizu jer joj je omogućila objektivan prikaz položaja žena na tržištu rada kroz podatke.

Prostor za promjene

– Fokusirala sam se na posljednje desetljeće jer ono najbolje pokazuje trenutno stanje, ali i omogućuje usporedbu s ranijim razdobljima. Kroz teorijski i statistički dio rada željela sam prikazati koliko je napretka ostvareno, ali i koliko prostora za promjene još postoji, objasnila je Žilić.

Istraživanje se ne temelji samo na brojkama, već povezuje teorijski pregled rodne neravnopravnosti sa statističkom analizom razlika između muškaraca i žena u zaposlenosti, plaćama, obrazovanju i zastupljenosti u pojedinim djelatnostima. Uspoređujući podatke od 2015. do 2025. godine, Žilić je pratila promjene u rodnom jazu i područja u kojima razlike i dalje ostaju izražene. Iako je napredak vidljiv, najveće prepreke danas, smatra, nisu samo zakonske prirode, već proizlaze iz društvenih očekivanja i ukorijenjenih obrazaca.

– Premda smo napredovali u usporedbi s prošlošću, i dalje postoji prostor za promjene. Zakonodavno, žene su zaštićene od diskriminacije na tržištu rada, ali najveći izazov predstavljaju društveni stereotipi i način razmišljanja, istaknula je.

Društvena očekivanja prema ženama i muškarcima, smatra Žilić, i dalje snažno utječu na njihove poslovne izbore. Iako se diskriminacija danas rjeđe pojavljuje u otvorenom obliku, često djeluje kroz pretpostavke i obrasce koji se podrazumijevaju. Tradicionalna podjela obiteljskih uloga još uvijek često znači da se od žene očekuje veća odgovornost za brigu o djeci i kućanstvu, dok se muškarca češće promatra kroz ulogu financijskog oslonca obitelji. Takvi obrasci mogu utjecati i na odluke poslodavaca, ali i na same izbore zaposlenih.

– Ponekad će poslodavci nesvjesno razmišljati o tome da se mladu ženu ne isplati zaposliti prije muškarca jer postoji mogućnost da ode na rodiljni dopust i ne posveti se karijeri. Od žena se često očekuje da prilagode ili žrtvuju svoju karijeru zbog obiteljskih obveza, dok se kod muškaraca posvećenost poslu često promatra kao način da osiguraju obitelj, objasnila je Žilić.

Pritom je naglasila da cilj rasprave o ravnopravnosti nije stvaranje prednosti za jednu skupinu, već uklanjanje prepreka koje ograničavaju izbore i žena i muškaraca.

– Kao što postoje stereotipi o ženama, postoje i stereotipi o muškarcima. I danas postoje obitelji u kojima je otac više posvećen kućanstvu i odgoju djece, dok majka ostvaruje glavninu prihoda. Društvo bi trebalo prihvatiti različite obiteljske uloge bez predrasuda, jer sposobnost za određenu ulogu ne određuje spol, nego pojedinac i njegove životne okolnosti, navela je.

Zasnivanje obitelji

Iako se udio zaposlenih žena posljednjih godina povećava, one i dalje čine veći udio nezaposlenih u odnosu na muškarce. Razlozi za takvu razliku pritom nisu samo vezani uz tržište rada, već i uz okolnosti koje ženama otežavaju dugoročnu povezanost s poslovnim svijetom.

Najveće promjene u karijeri žena često se događaju nakon zasnivanja obitelji. Nakon rodiljnog ili roditeljskog dopusta žene znatno češće nego muškarci privremeno prekidaju karijeru ili se teže vraćaju na tržište rada, što može utjecati na njihov profesionalni razvoj, mogućnosti napredovanja i buduća primanja. Dodatne prepreke mogu predstavljati i financijska ili organizacijska ovisnost o partneru, osobito u manjim sredinama gdje nedostatak dostupnog prijevoza ili drugih uvjeta može otežati pronalazak i zadržavanje zaposlenja.

Jedno od važnijih pitanja koje istraživanje otvara jest priroda razlike u plaćama između muškaraca i žena. Podaci pokazuju da žene i dalje u prosjeku zarađuju manje, iako se rodni jaz u plaćama postupno smanjuje. No, uzroci te razlike složeniji su od same nejednake plaće za isti posao.

– Jaz u plaćama nije posljedica isključivo diskriminacije, već kombinacije više čimbenika. Žene su češće zaposlene u djelatnostima koje su tradicionalno slabije plaćene, poput obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Osim toga, češće koriste roditeljski dopust, što može utjecati na razvoj karijere, mogućnosti napredovanja i rast plaće, pojasnila je Žilić.

Jedan od rezultata koji je Žilić tijekom istraživanja posebno izdvojila odnosi se na složenost uzroka rodnog jaza u plaćama. Razlika, ističe, nije posljedica samo nejednakog vrednovanja muškaraca i žena na istim radnim mjestima, već i činjenice da su zanimanja u kojima prevladavaju žene često slabije plaćena.

– Niže prosječne plaće žena nisu rezultat samo toga što su žene na istim radnim mjestima manje plaćene od muškaraca, već i toga što se određena zanimanja koja se tradicionalno smatraju »ženskima« društveno vrednuju niže. To se posebno odnosi na područja poput obrazovanja i njege, gdje se često podrazumijevaju osobine poput brige za druge. Problem nije samo u pojedinim radnim mjestima, već i u načinu na koji se cijele djelatnosti u kojima dominiraju žene vrednuju u društvu, istaknula je autorica.

Patrijarhalno društvo

Podaci iz istraživanja pokazuju i izraženu podjelu prema područjima zaposlenja. Žene su najzastupljenije u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, dok su u znatno manjem broju prisutne u sektorima poput građevinarstva, energetike i prometa. Takva raspodjela, prema Žilić, rezultat je kombinacije osobnih interesa i društvenih obrazaca koji se usvajaju tijekom odrastanja.

– Danas žene imaju mogućnost odabrati zanimanje koje žele, no tijekom odrastanja često usvajamo određene obrasce koji nas usmjeravaju prema »tipično ženskim« ili »tipično muškim« zanimanjima. Takve podjele proizlaze iz tradicionalno patrijarhalne organizacije društva, objasnila je.

Dodaje da žene češće biraju poslove u javnom sektoru i djelatnostima koje nude veću sigurnost, stabilnije uvjete rada i fleksibilnije radno vrijeme. No, upravo su ta područja često slabije plaćena i pružaju manje mogućnosti za napredovanje, što se s vremenom može odraziti na razvoj karijere i visinu primanja.

Kao jedan od najvažnijih čimbenika koji oblikuju položaj žena u poslovnom svijetu Žilić izdvaja očekivanja povezana s majčinstvom i raspodjelom obiteljskih obveza. Iako se uloga muškaraca u brizi za djecu i kućanstvo posljednjih godina mijenja, najveći dio tih odgovornosti i dalje se u praksi češće povezuje sa ženama.

– Zbog toga žene češće koriste roditeljske dopuste, rade skraćeno radno vrijeme ili privremeno odustaju od razvoja karijere. Sve to može utjecati na njihove mogućnosti zapošljavanja, napredovanja i ostvarivanja viših primanja, istaknula je.

Jedan od nalaza koji na prvi pogled djeluje paradoksalno jest činjenica da žene danas u prosjeku postižu višu razinu obrazovanja od muškaraca, ali se taj napredak još uvijek ne odražava u potpunosti na njihov položaj na tržištu rada.

– Viša razina obrazovanja sama po sebi ne jamči jednak položaj. Na zaposlenost žena utječu brojni čimbenici poput društvenih očekivanja, obiteljskih obveza i prekida karijere zbog majčinstva, pojasnila je Žilić.

Ipak, smatra da bi za potpuniju sliku bilo potrebno u buduća istraživanja uključiti osobna iskustva zaposlenih žena i muškaraca na različitim pozicijama i u različitim sektorima. Takav bi pristup mogao jasnije pokazati kako se statističke razlike u plaćama, zaposlenosti i mogućnostima napredovanja odražavaju u stvarnim životnim iskustvima te koliko na njih utječu diskriminacija, osobni izbori, obiteljske okolnosti i širi društveni obrasci.

Kao važan korak prema promjeni vidi ravnopravniju podjelu obiteljskih obveza i oslobađanje od uvjerenja da su pojedina zanimanja ili životni izbori unaprijed određeni spolom.

– Važno je osigurati jednake mogućnosti za napredovanje i zapošljavanje, pri čemu spol ne bi trebao biti čimbenik koji utječe na poslovne odluke. Takve bi promjene koristile i ženama i muškarcima te pridonijele pravednijem i učinkovitijem tržištu rada, istaknula je Žilić.

Ovo istraživanje pokazuje da se ravnopravnost na tržištu rada ne mjeri samo brojem zaposlenih žena, već i mogućnošću da žene i muškarci bez prepreka donose vlastite profesionalne izbore, a otkriva i novi pogled na problem – potrebu da se, osim statistike, promijene uvjeti i očekivanja koja još uvijek utječu na te izbore.