INTERVJU

Kravate Nike Usmiani postale su dio Cravaticum boutique muzeja: "Velebitska degenija me inspirirala jer je otporna"

Maja Furjan

Foto: Davor Kovačević

Foto: Davor Kovačević

Mlada dizajnerica osvojila je prvo mjesto na prestižnom međunarodnom natjecanju The International Student Textile Design Competition 2026 »Colour for Tomorrow«



Riječanka Nika Usmiani studentica 5. godine diplomskog studija na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu osvojila je ove godine prvo mjesto na prestižnom međunarodnom natjecanju The International Student Textile Design Competition 2026 »Colour for Tomorrow«, u organizaciji konzorcija Colour4CRAFTS i Sustainability Special Interest Group of The Textile Institute Manchester sa svojim dizajnom kravate s motivima inspiriranima velebitskom degenijom, oplemenjene prirodnim biljnim bojilima.


Nakon povratka s izložbe u organizaciji Sveučilišta u Leedsu, na inicijativu Igora Mladenovića, Nikine kravate postale su dio stalnog postava Cravaticum boutique muzeja.


– Jako mi je drago jer su izložene i ljudi ih mogu vidjeti, može se širiti priča o prirodnim bojilima. Želim da se nekako javnost više približi toj temi, rekla je Nika.





Inspiracija


Njezine kravate su, kao što smo već istaknuli, inspirirane velebitskom degenijom i Nika ističe da je ta biljka veliki simbol prirodne baštine.


– Inspiriralo me kako ona raste na Velebitu na kršovitom terenu, a opet je otporna i uspijeva cvjetati. Dosta mi je značajna bila njezina žuta boja jer sam je mogla postići prirodnim bojilima, rekla je. Nika je objasnila kako je izgledao proces izrade kravate uz prirodna bojila.




– Prvo je trebalo pronaći biljke i uzeli smo biljke iz hrvatske jesenske flore tako da nisam imala ciljanu paletu boja koju sam htjela postići osim te žute koja je predstavljala velebitsku degeniju. Koristili smo ono što je bilo ponuđeno u prirodi i nismo dirali zaštićene vrste i ugrožena staništa, kazala je.


Istaknula je kako joj puno znači to što je njen rad, što su njezine kravate prepoznate na međunarodnoj razini, jer se oduvijek htjela baviti dizajnom, ali privlačila ju je i znanost. Kaže da je spomenuto natjecanje od nje tražilo i jedno i drugo – kreativu i dobru priču iza rada, ali i znanstveni dio, odnosno izradu i procese.


Nika kaže da želi nastaviti istraživati prirodna bojila u sklopu diplomskog rada, a kasnije bi voljela pridonijeti bar u nekoj mjeri tome da na tržištu bude više proizvoda i tekstila koji su obrađeni prirodnim bojilima.



Nastavak istraživanja


– Treba osvijestiti javnost o nekim posebnim karakteristikama prirodnih bojila, rezultat će uvijek biti drukčiji, bez obzira koliko vi proces odradili savršeno u nekoj mjeri, jer ovisi i o toj biljci. Ista biljka može dati malo različit ton svaki put, ovisi o biljci, raznim čimbenicima. Sintetske boje uvijek daju ujednačene rezultate. Jako mi se sviđa kod prirodnih bojila kako ona zbog svoje kemijske strukture daju jako skladne tonove, harmonične međusobno i može se dobiti dosta dobar raspon boja, otkrila je.


Igor Mladenović iz Cravaticum boutique muzeja kaže da je Nika napravila nešto što je iz domene kreativnog što oni kao muzej cijene zato što je pristupila kravati kojom se mladi inače danas ne bave.


– Napravila je nešto inovativno, relevantno, moderno i zaslužuje biti u muzeju poput našega koji je sve samo ne klasični muzej kravata, kazao je Igor. Istaknuo je kako je bitno da muzeji otvaraju prostor mladim autorima i studentskim projektima, kako mladima tako i muzejima.


– Muzej koji ne otvara svoja vrata za mlade ljude, za interaktivnost je u principu muzej koji nema neku budućnost. Klasični stari muzeji poput Louvrea i ostalih velikih muzeja mogu još živjeti na konto »Mona Lise« i slično, no otvarati muzeje s nekim zbirkama gdje ljudi samo dođu i gledaju je jednostavno passe. Ovo je muzej koji živi i koji mijenja svoj postav, otvara vrata umjetnicima, ali nam je bitno i da ljudi osjećaju da mogu biti dio ove priče i da zajedno radimo nešto dobro, rekao je.


Za kraj je dodao da se baštinom trebaju baviti ljudi poput Nike, te ostali mladi ljudi, koji na to gledaju malo modernije. Objasnio je da baština nije nešto što nužno dolazi iz srednjeg vijeka i što mora imati neki arhaični prizvuk već ona može biti i jako moderno prezentirana.


– Baština se mora prezentirati na zabavan, moderan način da bi je ljudi prihvatili, zaključio je.