Kraj ljeta nije samo vrijeme berbe i uklanjanja ocvalih cvjetova. Kolovoz je pogodan i za razmnožavanje brojnih mediteranskih biljaka reznicama. Od jednoga zdravog grma lavande, ružmarina, kadulje ili smilja moguće je dobiti nekoliko novih biljaka, bez kupnje sadnica i posebne vrtlarske opreme.

U ovom dijelu godine uzimaju se takozvane poluzrele reznice. Riječ je o ovogodišnjim izbojima čiji je donji dio već postao čvršći, dok je vrh još zelen i savitljiv.

Takve stabljike imaju dovoljno energije za stvaranje korijena, ali više nisu toliko nježne da bi brzo uvenule. Britansko Kraljevsko hortikulturno društvo, RHS, navodi da se poluzrele reznice većine prikladnih grmova i začinskog bilja uzimaju od srpnja do rujna. Među vrstama koje se na taj način uspješno razmnožavaju izrijekom navodi lavandu, ružmarin i kadulju. Smilje se također može razmnožavati reznicama, osobito mladim izdancima zdravih, dobro razvijenih biljaka.

Zdrav izboj

Za uspjeh je najvažnije odabrati odgovarajuću matičnu biljku. Ona mora biti zdrava, bez vidljivih štetnika, mrlja, truleži i osušenih dijelova. Ne treba uzimati izboje koji su oštećeni, pretjerano tanki ili izrazito bujni jer se takav materijal teže ukorjenjuje.

Reznice je najbolje rezati rano ujutro, dok biljka još nije izgubila mnogo vode zbog ljetne vrućine. Potrebne su čiste i oštre škare, kako se stabljika ne bi zgnječila. Ako se ne sade odmah, reznice treba privremeno staviti u vrećicu i držati u hladu. Ipak, najbolje ih je pripremiti i posaditi što prije.

Za većinu navedenih vrsta može se uzeti izboj dug približno od 8 do 15 centimetara. Rez se radi neposredno ispod koljenca, odnosno mjesta na kojem iz stabljike izlaze listovi. Upravo se na tom području najlakše razvija novo korijenje. Donje listove treba ukloniti, a na vrhu ostaviti nekoliko zdravih listova. Ako reznica ima cvijet ili pup, i njega treba odstraniti jer bi biljka energiju usmjeravala na cvatnju umjesto na stvaranje korijena.

Foto: Unsplash

Propustan supstrat

Mediteranske biljke ne podnose dugotrajno zadržavanje vode oko stabljike i korijena. Zbog toga obična teška vrtna zemlja nije dobar izbor. Prikladnija je lagana i propusna mješavina supstrata za uzgoj biljaka i krupnijeg pijeska, perlita ili sitnog šljunka. RHS preporučuje približno jednake dijelove supstrata bez treseta i oštrog hortikulturnog pijeska. Posuda obvezno mora imati otvore za otjecanje viška vode. Reznica se utisne dovoljno duboko da barem jedno prethodno ogoljeno koljence bude u supstratu, a zemlja se oko stabljike lagano pritisne.

Hormon za ukorjenjivanje može ubrzati postupak kod vrsta koje sporije razvijaju korijen, ali nije nužan. Lavanda, ružmarin i kadulja često se uspješno ukorijene i bez njega ako su izboj, supstrat i uvjeti pravilno odabrani.

Nakon sadnje reznice treba zaliti i pustiti da višak vode isteče. Posude se drže na toplom i svijetlom mjestu, ali zaštićene od jakoga podnevnog sunca. Izravno sunce može isušiti stabljike prije nego što uspiju razviti korijenje.

Vlaga bez truleži

Reznice još nemaju korijen kojim bi nadoknađivale izgubljenu vodu, pa im odgovara nešto veća vlažnost zraka. Posuda se može prekriti prozirnom vrećicom, pri čemu plastika ne smije dodirivati listove. Pokrov je potrebno redovito podizati radi prozračivanja jer pretjerana vlaga pogoduje plijesni i truljenju.

Supstrat treba održavati blago vlažnim, ali nikada natopljenim. To je osobito važno kod smilja i lavande, koji su prilagođeni suhim, dobro dreniranim položajima. Česta pogreška nije premalo, nego previše vode. Reznica bez korijena ne može iskoristiti veliku količinu vlage, a stalno mokra baza stabljike brzo propada.

Prvi znak uspješnog ukorjenjivanja može biti pojava novih listova. Još je sigurnija provjera vrlo lagano povlačenje stabljike: ako se osjeti otpor, korijen se vjerojatno počeo razvijati. Reznicu pritom ne treba čupati iz posude kako bi se provjerilo stanje jer je mlado korijenje izuzetno osjetljivo.

Foto: Pexels

Različiti ritam

Sve četiri vrste ne ukorjenjuju se jednakom brzinom. Ružmarin se dobro razmnožava poluzrelim reznicama potkraj ljeta, a može se razmnožiti i povaljenicama – savijanjem niske grane prema tlu dok ne razvije vlastito korijenje.

Lavanda se razmnožava mekanim reznicama početkom ljeta, poluzrelim potkraj ljeta ili odrvenjelim nakon završetka vegetacije. Prednost razmnožavanja reznicama jest to što će nova biljka imati ista svojstva kao matični grm, što nije uvijek slučaj s biljkama dobivenima iz sjemena.

Kadulja se lako razmnožava ljetnim reznicama, iako stručni izvori za mekane reznice prednost daju početku ljeta. Kolovoz je prikladan za čvršće, poluzrele izboje. Redovito stvaranje novih biljaka posebno je korisno jer stariji grmovi kadulje nakon nekoliko godina postaju jako odrvenjeli, razbarušeni i daju manje kvalitetnih mladih listova.

Smilju treba najpropusniji supstrat i vrlo oprezno zalijevanje. Njegovi sivkasti listovi prilagođeni su suši, pa zadržavanje vode povećava opasnost od gljivičnih bolesti.

Mlade biljke ne treba odmah izlagati punom suncu ni presađivati u vrt. Nakon što razviju čvrsto korijenje, postupno se privikavaju na otvorene uvjete. U hladnijim krajevima prvu bi zimu trebale provesti na zaklonjenom, svijetlom mjestu zaštićenom od jačeg mraza. Uz malo strpljenja, jedan postojeći grm tako do proljeća može postati početak cijele mirisne mediteranske gredice.