U Zagrebu je 10. kolovoza u 76. godini preminuo ugledni glazbenik Neven Frangeš. Rođen 8. siječnja 1951. u Zagrebu, Frangeš je bio jedan od naših najpoznatijih pijanista, orguljaša, skladatelja, aranžera i glazbenih pedagoga. Nakon što je pohađao muzičku školu »Vatroslav Lisinski« započeo je studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no ipak se opredijelio za glazbu i 1972. upisao Muzičku akademiju u Zagrebu gdje je učio orgulje kod prof. Žarka Dropulića, klavir kod Ranka Filjaka, a teoretske predmete kod profesora Natka Devčića, Anđelka Klobučara, Mila Cipre, Bruna Bjelinskog, Igora Kuljerića, Frana Paraća i drugih. Pored interesa za klasičnu glazbu, u mladosti je pokazivao i sklonost jazzu i improvizaciji te drugim formama suvremene glazbe.

Glazba visoke estetike

Još kao klinac fasciniran jazzom, bio je vjerna publika zagrebačkih klupskih nastupa Boška Petrovića od kojeg je upijao, učio, i postupno uz njegovu podršku postajao aktivni sudionik glazbenih zbivanja. S njim je prvi put nastupio još kao četrnaestogodišnjak, dakako, tada ne još profesionalno. To je uvelike odredilo njegov daljnji put te je postalo umjetničkim i profesionalnim opredjeljenjem. Upravo zahvaljujući suradnji s Petrovićem, tijekom godina nastupao je s mnogim značajnim hrvatskim i svjetskim jazz glazbenicima, među ostalima s Damirom Dičićem, Miljenkom Prohaskom, Mariom Mavrinom, Elvisom Stanićem, Artom Farmerom, Niels-Henningom Orstedom Pedersenom, Martinom Drewom, Erniem Wilkinsom, Tootsom Thielemansom, Louom Donaldsonom, Clarkom Terryjem, Chetom Bakerom, Bobom Moverom, Jamesom Newtonom i drugima. Frangeš je snimio niz gramofonskih ploča, odnosno CD-ova, na kojima su zabilježene te suradnje. Posebice se izdvajaju dueti što ih je ostvario s Boškom Petrovićem, s kojim je snimio albume »Sarabanda«, »From Moscow to L. A.« i »Un chien Andalou« te »Zvira voda« s našom glazbenom baštinom na kojem se, uz vibrafon Boška Petrovića, čuje i glas naše proslavljene operne dive Ruže Pospiš-Baldani.

Tema tog, Frangešu iznimno dragog albuma, za koji su dobili nagradu »Josip Slavenski«, međimurske su popijevke u obradama njih dvojice. Svirajući u duu Frangeš i Petrović su ostvarili nevjerojatnu glazbenu komunikaciju s puno spontanih interakcija. Osim što je ravnopravno sudjelovao u obogaćivanju aranžmana, upravo se u toj suradnji predstavio kao izuzetan solist, improvizator, pokazavši da je spreman, brz i snalažljiv, da se može upuštati u nepredvidive situacije. Zajedno sa svojim mentorom kreirao je glazbu visoke estetike, ali i iznimnog instrumentalističkog umijeća. Ta glazba nakon četiri desetljeća ne posustaje pred novim zahtjevima glazbenog tržišta, postojano egzistira na sceni nudeći smjernice umjetnicima koji svoje djelovanje žele ostvarivati na kreativnoj razini.

Tankoćutan glazbenik

O suradnji s Frangešom u svojoj autobiografiji »Život kao jam session« pisao je Boško Petrović. Između ostalog, zabilježio je ovo: »S Nevenom Frangešom upoznao me njegov stariji brat Ognjen, ‘Ogi’, odvjetnik koji je sa svojim društvom redovito dolazio na naše jam sessione utorkom u klub ‘Kulušić’. Pričao mi je o mlađem bratu, studentu Muzičke akademije, koji je lud za jazzom. Jedne je večeri u ‘Kulušić’ došao i tata, akademik Ivo Frangeš, prijateljski me zamolio da poslušam Nevena i kažem ima li smisla da se mladi čovjek bavi jazz glazbom. Neven je jedne večeri došao u klub, sjeo za klavir i… otprve položio ispit. Mislim da je tada imao četrnaest godina. Sve češće sam ga ‘koristio’, naročito na snimanjima glazbe koju sam tih godina vrlo često pisao za film, TV ili direktno za komercijalne reklame, tzv. jingleove. Malo-pomalo Neven i ja počeli smo nastupati na zagrebačkoj sceni kao duo. Od samog početka rada Neven je uzeo stvar vrlo ozbiljno. Otprilike dva puta tjedno imali bismo probe na koje je dolazio tako spreman da sam i ja, prvi put poslije Zagrebačkog jazz kvarteta, počeo ozbiljno vježbati. Sve češće smo putovali po festivalima i klubovima, svirali koncerte i snimali za radio i TV-programe. Jedne smo godine Neven i ja dobili pozive za koncerte ili festivale u čak dvanaest zemalja, geografski od Rusije do Amerike. Turneja je, s prekidima, trajala cijelu godinu, a na svu sreću, snimljena su čak dva koncerta. Nakon što smo odsvirali i na kalifornijskom Monterey jazz festivalu, duo se ugasio, a uz početak rada BP Cluba Neven i ja smo redovito, uz Damira Dičića, Marija Mavrina i Hrvoja Rupčića, nastupali kao B. P. Club All Stars. Vremena s Nevenom uvijek ću se sjećati s veseljem i s puno emocije. Možda je to bilo moje najzrelije doba.«

Neven Frangeš je ostvario osobitu kreativnu duo suradnju i s gitaristom Elvisom Stanićem, iako su se rijetko nalazili u toj formaciji i zato nisu bili poznati i cijenjeni koliko su to zasluživali. Uz njega je svirao opušteno, profinjeno, uvjerljivo, demonstrirajući sjajnu instrumentalističku vještinu i osjećajan pristup. I u toj suradnji predstavio se kao vrhunski, tankoćutan glazbenik.

Brojna priznanja i nagrade

Osim u jazzu, Frangeš je bio aktivan i u drugim stilovima. Uz to što je surađivao s hrvatskim glazbenicima iz područja klasične glazbe, kao aranžer i instrumentalist sudjelovao je na snimanjima brojnih albuma hrvatskih rock glazbenika i sastava. Između ostalih, zapažene je suradnje ostvario s Dragom Mlinarcom i Parnim valjkom.

Posebice je uspješan bio kao autor glazbe za kazalište. Skladao je djela za više od 100 kazališnih predstava, ali i za mnogobrojne igrane, dokumentarne i animirane filmove te televizijske drame. Osim što je ostvario iznimnu suradnju s Ivicom Kunčevićem, surađivao je i s drugim uglednim kazališnim redateljima kao što su Vlado Habunek, Georgij Paro, Božidar Violić, Dino Radojević, Joško Juvančić i Ivica Boban.

Kao instrumentalist Frangeš je nastupao u gotovo svim zemljama Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Skladao je i glazbu za film, a za svoje glazbeno djelovanje više je puta nagrađivan.

Djelovao je i kao organizator umjetničkih manifestacija. Među ostalim, jedan je od osnivača kazališno-glazbene scene Amadeo u Zagrebu, a bio je voditelj Ljetne jazz škole u Grožnjanu te umjetnički ravnatelj festivala Jazz is Back! u Grožnjanu. Više od 30 godina bio je aktivan na Dubrovačkim ljetnim igrama, ne samo kao skladatelj, izvođač i producent, nego i kao ravnatelj glazbenog programa od 2004. do 2009. Godine 1972., još kao student sudjelovao je kao izvođač scenske glazbe Pere Gotovca u Krležinu »Kristoforu Kolumbu« u režiji Georgija Para. Među svojim kazališnim radovima posebno je izdvajao glazbu za predstave »Držićev san« u režiji Ivice Boban, »Romeo i Julija« Ivice Kunčevića te Kunčevićevu »Tužnu Jele«. Od 2002. bio je docent na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao teorijske glazbene predmete.

Frangeš je dao doprinos i sudjelujući u radu raznih udruga. Primjerice, bio je predsjednik te član Upravnog odbora glazbene nagrade Porin, predsjednik Hrvatske udruge istaknutih glazbenika, predsjednik jazz komisije Nagrade Status, član glavnog odbora i Predsjedništva Hrvatske glazbene unije te Upravnog odbora Unisona i Ureda za izvoz glazbe. Bio je i član glazbenih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH te član žirija najvažnijih nacionalnih glazbenih nagrada.

Za svoj doprinos hrvatskoj glazbi primio je niz priznanja, među ostalima 3 nagrade Porin, višestruke Nagrade Status za najboljeg jazz pijanista te nagradu »Josip Slavenski«.