Od nasukavanja, sudara i požara do prodora mora i tragičnih pogibija članova posade, pomorske kronike čuvaju niz gotovo zaboravljenih priča s Jadrana i iz europskih luka
povezane vijesti
Kronike o brodovima često nisu potpune bez »svemogućeg« interneta: ne zabilježe se svi događaji u detalje – neke havarije ostaju vječito zapisane samo u brodskim dnevnicima, zapisima osiguravateljskih društava ili u kronikama tvrtki za spašavanje. Ovo su samo neke neispričane priče…
HAVARIJE JUGOLINIJE
U studenome 1953. više brodova riječke Jugolinije doživjelo je havarije. »Bihać« se u Kardeljevu, pri završetku ukrcaja, nagnuo na bok i dotaknuo dno. Nakon isplovljenja, zbog prodora mora, morao je skrenuti prema Splitu, gdje je obavljen privremeni popravak: oštećeni dio trupa saniran je podvodnim varenjem. Potom – tragedija: vođa palube Lučin i kadet Domijan ušli su u tank i ugušili se.
»Durmitor« se sudario s francuskim brodom »Bruay« dok se u balastu, bez stroja i pare, uz pomoć tegljača premještao prema plutačama u Rotterdamu. Pritom mu je teško oštećen pramac. Isti je parobrod tijekom manevriranja u Antwerpenu udario u parobrod »Arnewood«.

»Prenj« je pri isplovljavanju iz Ravenne, u magli, potopio talijanski jedrenjak, iako je posada sidrenjem i manevriranjem strojem pokušala izbjeći sudar. Struja je potom zanijela »Prenj«, koji je krmom udario u obalu. Posljedice: djelomični lom vijka i oštećenje prenapregnutoga sidrenog vitla.
»Split« se u gustoj magli, pri dolasku na sidrište Hook of Holland, sudario s japanskim tankerom »Eicho Maru«. Pramčana statva pretrpjela je znatna oštećenja.
»Vojvodina« je, pokušavajući izbjeći sudar, zavozila krmom i doživjela havariju na sidrištu Verdon-sur-Mer: pukla je košuljica glavnoga motora. Zbog oranja sidara i jakog vjetra brod je otegljen u Bordeaux, gdje je čekao novu košuljicu iz Rijeke.

Teretni parobrod »Balkan D.«, u vlasništvu dubrovačke tvrtke Salomone Mondolfo & C., izgrađen je 1881. u Willington Quayu kao »Napier«. Na siku kod Vrsara nasukao se 25. svibnja 1907. Odsukao ga je tegljač »Belrorie«, kojim je zapovijedao kapetan Malabotich, i oteglio u tršćansko brodogradilište San Rocco, gdje je parobrod izrezan.
BURNE SUDBINE
Putničko-teretni parobrod »Petka« izgrađen je 1896. u Kielu za dubrovačku tvrtku Societa di Navigazione a Vapore Ragusea, a imao je nadasve buran život. U Puli se 30. svibnja 1915. sudario s tegljačem »Cyclop«, koji je potonuo. U Gružu se 6. siječnja 1916. sudario s brodom »Audace«, koji je također potonuo, a 16. travnja 1918. u Kvarneru s razaračem »Streiter«, koji je doživio istu sudbinu.
»Petka« se 10. siječnja 1936. nasukala u Boki, a 26. kolovoza 1937. puknula joj je osovina vijka. U Zatonu je u travnju 1941. bombardirana i teško oštećena. Talijanska vlada potom ju je rekvirirala i oteglila u Rijeku, gdje je u bombardiranju potonula u srpnju 1943. Izvađena je 1952. i izrezana.
Nakon bombardiranja u Zatonu ugovor o spašavanju potpisao je 26. srpnja 1941. Marin Ferić, agent spasilačke kompanije D. Tripcovich. Dubrovačka plovidba a. d., međutim, platila je samo dio računa: Ferić je od traženih 850 tisuća dobio 300 tisuća dinara.
Parobrod »Resurrectio«, izgrađen 1894. u Dumbartonu kao »Valencia«, u gustoj se magli nasukao kod Savudrije, ploveći iz Raškog kanala prema Trstu. Sa svjetionika su obaviještene lučke vlasti u Trstu, pa je upućen tegljač »Belrorie«. Motornim čamcima najprije je iskrcano 20, a potom još 60 tona ugljena. Nakon odsukavanja parobrod je otegljen u Portorož, gdje se sudario s tegljačem. Po dolasku u Trst provedena je istraga: krivim je proglašen zapovjednik tegljača.
Teretno-putnički parobrod »Epiro«, u vlasništvu tvrtke Puglia S. A. di Navigazione a Vapore iz Barija, izgrađen je 1901. u Livornu. Noću 19. studenoga 1908. godine, pri slabijoj vidljivosti zbog kiše, nasukao se na plićak kod Punta Margarina na otoku Susku. Odsukan je uz pomoć tegljača, ali uz veliku štetu na trupu.
Teretno-putnički parobrod »Lusitania«, u vlasništvu hamburške tvrtke A. C. de Freitas & Co., izgrađen je 1889. u Hebburnu kao »Gulf of Martaban«. Ploveći iz Trsta prema Rijeci, 2. travnja 1909. nasukao se na siku otočića Porera. Šteta je bila tolika da je brod poslan u rezalište u Monfalconeu.

BORBA S MOREM
Teretno-putnički parobrod »Gallipoli«, u vlasništvu tvrtke Puglia S. A. di Navigazione a Vapore iz Barija, izgrađen je 1898. u Livornu. Pri jakom se jugu 12. ožujka 1914. nasukao kod otočića Sestrice u Pelješkom kanalu, zapadno od istoimenog svjetionika. Putnici i pošta prebačeni su oko osam sati ujutro na parobrod »Lussin«, dok je posada čekala tegljače koji su krenuli iz Trsta i Messine…
Putničko-teretni parobrod »Amphitrite«, u vlasništvu tršćanske tvrtke Lloyd Triestino di Navigazione a Vapore, izgrađen je 1884. u Trstu. Ploveći iz Kotora prema Rijeci s vojnicima i teretom, 25. studenoga 1918. nasukao se na školj Galun kod Stare Baške, a navodno se i zapalio. Teret je potpuno uništen, kao i paluba, most i lijevi bok. Strojarnica je ostala čitava pa su pumpe mogle održavati razinu vode pod nadzorom. Tegljač »Cyclops« odsukao je brod i oteglio ga u Trst. Procijenjena je vrijednost svega što bi se moglo prodati prije njegova odlaska u rezalište, ali – brod je kupio Domenico Saglimbene iz Catanije i dao mu ime »Dedenne«. Popravljen je u La Speziji, a potom je promijenio još dva vlasnika: Cantiere Miglietta, gdje je popravljan, te Giuseppea Vitullija Montarullija iz Genove. Izrezan je tek 1926. godine.
Teretno-putnički parobrod »Lovrjenac«, u vlasništvu dubrovačke tvrtke Navigazione a Vapore Ragusea S. A., izgrađen je 1909. u Monfalconeu. U lipnju 1913. nasukao se na školj Kamičac kod Zlarina. Odsukala su ga dva tegljača iz Trsta, a spašavanje je stajalo 80 tisuća kruna. Uzrok nasukanja: pogreška u navigaciji.
Teretno-putnički parobrod »Primo«, u vlasništvu riječke tvrtke Mercantile Trading & Industrial Co. Ltd., izgrađen je 1879. u Dumbartonu kao »Dubrovnik« za dubrovačku tvrtku Ragusa S. S. Co., a poslije je nosio ime »Biokovo«. Ploveći od Pirana prema Poreču, potonuo je 20. veljače 1923. kod rta Savudrije. Kao uzroci navode se loše vrijeme i puknuće osovine propelera, nakon čega je došlo do prodora mora.
U pomoć su priskočili parobrodi »San Giorgio« i »Istria«. Istražna komisija utvrdila je tešku odgovornost zapovjednika i upravitelja stroja zbog pogrešaka u navigaciji, napuštanja broda i propuštenog pregleda stanja osovine…

SPAŠAVANJE BRODOVA
Motorni jedrenjak »Triestino«, u vlasništvu tršćanske tvrtke Paola Roth & C., izgrađen je 1919. u Martenshoeku kao »Gebroeder Fikkers n. 7«. Pri jakom se jugu u listopadu 1924. nasukao na školj Komorica, južno od Zlarina. U pomoć je poslan tegljač »Belrorie«, kojim je zapovijedao kapetan D. Bassich. Odsukao je jedrenjak i oteglio ga na popravak u Monfalcone. Brod je prodan 1934. i preimenovan u »Maria Giovanna«.
Motorni brod »Mariska«, u vlasništvu riječke tvrtke Societa di Navigazione Giovanni Riboli, izgrađen je 1921. u Kopenhagenu kao »Virginia«. U veljači 1936. nasukao se kod Vieste na poluotoku Garganu. Odsukao ga je tegljač »Cyclops«, kojim je zapovijedao kapetan Debelli. Od 1940. nosio je oznaku »F-109« i plovio u sastavu talijanske ratne mornarice. U Napulju je potopljen 29. rujna 1943., a 1948. pretvoren je u ribarski brod »Genepesca VI«. Mauretaniji je prodan 1966. i dobio ime »Africa I«. Izrezan je 1976. u Italiji.
Tegljač »Cyclops« sudjelovao je 1936. u spašavanju parobroda »Rita Garcia« u luci Porto Nuovo di Ancona. Njegov zapovjednik, kapetan Corrado Schinko iz Rijeke, dobio je nagradu od 1.131 lire kao naknadu za izvanredan rad pri spašavanju.
Parobrod »Baltico«, u vlasništvu tršćanske tvrtke Navigazione Generale Austriaca Gerolimich & Ci. S. A., izgrađen je 1901. u brodogradilištu Kingston Yard u Port Glasgowu za tvrtku Eredi C. Cav. Gerolimich & Co. iz Malog Lošinja. Ploveći prema Puli, 20. siječnja 1912. namjerno je nasukan u Gospinoj uvali na Velom Brijunu. Cilj je bio što brže i sigurnije ugasiti požar koji je zahvatio teret bala pamuka – naplavljivanjem skladišta. Nakon gašenja požara voda je ispumpana i brod je spašen. Plovio je do 1933., kada je izrezan u Trstu.
Teretno-putnički parobrod »Bulgaria«, u vlasništvu rimske tvrtke Societa Italiana di Servizi Marittimi, izgrađen je 1898. u Sestri Ponente. Neutvrđene godine nasukao se na području Paklenih otoka kod Hvara, pri čemu je došlo do prodora mora na pramcu. Brod je odsukan i otegljen u zaštićenu uvalu, gdje su obavljeni privremeni popravci kako bi mogao otploviti na konačni popravak u suhom doku.
Parobrod »Marjan«, u vlasništvu šibenskog Levant Parobrodarskog društva s. o. j., izgrađen je 1895. u Sunderlandu kao »Michelangelo«. Ploveći na liniji Ancona – Rijeka – Bordeaux, 8. prosinca 1931. nasukao se na školj Sv. Marina kod Premanture, nedaleko od Pule. Spašavanje broda i tereta trajalo je do 22. prosinca i stajalo 960 tisuća lira. U veljači 1932. brod je proglašen potpunim konstruktivnim gubitkom te je izrezan u Puli.
POSLJEDNJE PLOVIDBE
Parobrod »Pavla«, u vlasništvu društva Marović parobrodarstvo d. s. o. j. sa Sušaka/Omišlja, izgrađen je 1895. u Flensburgu kao »Mercur«. Zbog oštećenja vijka kod San Catalda, nedaleko od Leccea, uzet je u tegalj 15. svibnja 1933. Teret je iskrcan u Palermu i luci Catania, nakon čega je brod otegljen na popravak u Pulu.
Parobrod »Georgios«, u vlasništvu Richarda Haynea iz Aleksandrije, nasukao se 2. lipnja 1934. kod otoka Vodnjaka u skupini Paklenih otoka. Izgrađen je 1904. u Stocktonu kao »Crane«, a od 1930. plovio je pod imenom »Kotor« u floti Slobodne bokeške plovidbe iz Tivta. Odsukan je 7. lipnja, a u ožujku 1935. izrezan je u Veneciji.
Parobrod »Cherso«, u vlasništvu riječke tvrtke Stefano Bunicci & Mario Bunicich, nasukao se 21. veljače 1933. kod Punta Stila na Malom Lošinju. Izgrađen je 1905. u brodogradilištu Strand Slipway u Monkweramouthu kao »Enterprise«. Odsukan je 25. prosinca, nakon čega je proglašen potpunim konstruktivnim gubitkom i izrezan u Italiji.
Tegljač »Wrecker« izgrađen je 1905. u brodogradilištu Ramage & Ferguson Ltd., odnosno Victoria Shipyardu u Leithu, za tvrtku The East Coast Salvage Co. Ltd. iz istoga grada. Od 1910. nosio je ime »Cyclops« i bio u vlasništvu tvrtke Diodato Tripcovich iz Trsta, a 1914. prešao je u vlasništvo tršćanske tvrtke Cyclops Steamship Co. Ltd., kojom je upravljao D. Tripcovich. Od 1948. bio je u vlasništvu grčke vlade.
Ime »Nicos« dobio je 1958., kada je prešao u vlasništvo tvrtke Angelaki Bros. iz Pireja. Od 1962. vlasnik mu je bio Antonios Petras iz Pireja, a od 1966. P. M. Michellepi & N. G. Kochitas, također iz Pireja. Godine 1968. preimenovan je u »Itea«, a 1972. prešao je u vlasništvo panamske tvrtke Tzaneco Shipping Co. S. A. Izbrisan je 1976. godine.
Tegljač »Belrorie« izgrađen je 1901. u brodogradilištu Ramage & Ferguson Ltd., odnosno Victoria Shipyardu u Leithu, za tvrtku The East Coast Salvage Co. Ltd. iz istoga grada. Od 1906. bio je u vlasništvu tvrtke Belrorie Steamship Co. Ltd., odnosno D. Tripcovicha iz Trsta. Između 1939. i 1941. nosio je oznaku »G-46« i služio u talijanskoj ratnoj mornarici. Završio je 1964. u rezalištu Servola.
SAGLIMBENEOVA FLOTA
Domenico Saglimbene iz Catanije posebno je zanimljiv. U njegovoj se floti 1924. nalazio parobrod »Fina«, koji je 1932. kupilo Parobrodarsko društvo Grgić s. o. j. iz Vranjice/Splita i preimenovalo ga u »Talas«. Saglimbene je 1913. posjedovao i parobrod »Francesco«, nekadašnji »Mostar«, a 1925. bio je vlasnik parobroda »Algeria«. Taj je brod 1932. postao »Karmen« Parobrodarskog društva Alcesu s. o. j. iz Orebića, a 1947. »Tara« riječke Jugolinije.