NOVI VINODOLSKI – Na odnos slike, brzine i disperzirane gledateljske pažnje svojim radovima okupljenim u Galeriji Turnac nedavno otvorenom izložbom »Lickety-split« upućuje umjetnik Ante Polić, a ubrzani tijek vizualnih i zvučnih podražaja njegovih radova postaje svojevrsno ogledalo današnjeg medijskog iskustva, pa se pred gledateljem rastvara svijet neprestanih impulsa, fragmentiranih prizora te nestabilnih značenja.

Postavljajući pitanje »što se događa sa slikom kada nedostaje vrijeme potrebno za njezin potpuni doživljaj«, govori kustosica izložbe i umjetnička voditeljica Galerije Turnac Katerina Jovanović, »u suvremenom vizualnom okruženju slika se sve rjeđe pojavljuje kao stabilan predmet kontemplacije, a sve češće kao prolazni impuls unutar neprekidnog tijeka informacija«.

– Ona bljesne, privuče pogled na djelić sekunde i već ustupa mjesto sljedećoj. U takvom kontekstu rad »Lickety-split« umjetnika mlađe generacije Ante Polića otvara prostor u kojem se granice percepcije počinju razotkrivati.

Umjesto da uspori ili stabilizira sliku, Polić je dovodi do ruba izdržljivosti pogleda eksperimentirajući s brzinom, zasićenjem i fragmentacijom vizualnog i zvučnog materijala.

Pritom, ne dokida princip ubrzane cirkulacije sadržaja koji obilježava suvremeni medijski prostor, već ga intenzivira do točke u kojoj postaje vidljiva krhkost naše sposobnosti zadržavanja pažnje, ističe.

Perceptivna neizvjesnost

»Formalno«, govori dalje, »rad je strukturiran kao zbir različitih vizualnih i zvučnih materijala nastalih tijekom umjetnikova studijskog procesa«.

– Crteži, slike, fotografije, videozapisi i zvučni fragmenti u završnoj montaži gube svoju prvotnu stabilnost, stapajući se u ubrzanu audiovizualnu strukturu.

Kronologija njihova nastanka pritom se raspada: prošlost i sadašnjost pojavljuju se istovremeno, u obliku titraja koji izranjaju i nestaju u kontinuiranom tijeku slike i zvuka.

Umjesto sporog promatranja, »Lickety-split« proizvodi stanje perceptivne neizvjesnosti u kojem se značenja pojavljuju tek kao kratki i nestabilni tragovi unutar niza vizualnih i auditivnih impulsa, tumači Jovanović.

»U takvom sustavu vizualne produkcije«, nastavlja, »pojavljuje se i određeni paradoks suvremenog iskustva slike«.

– Iako smo okruženi većim brojem vizualnih informacija nego ikada prije, iskustvo slike postaje fragmentirano. Ono što se gubi nije sama slika, nego vrijeme potrebno da ona postane iskustvo.

Filozof i kulturni teoretičar Paul Virilio u tom je ubrzanju prepoznao jednu od ključnih promjena suvremene percepcije: brzina više nije samo tehnička karakteristika slike, nego sila koja preoblikuje način na koji svijet opažamo.

U Polićevu radu ta se promjena očituje kao tijek podražaja koji stalno izmiče mogućnosti potpunog razumijevanja, kazuje kustosica.

»Vrijeme gubi linearnu strukturu, ono se pojavljuje kao pulsiranje između ubrzanja i zastoja, između intenzivnih sekvenci i kratkih trenutaka smirivanja«, pojašnjava muzejska savjetnica iz riječkog MMSU-a Sabina Salamon, koja je i otvorila izložbu, a u »toj izmjeni ritmova moguće je prepoznati šire iskustvo suvremenog života obilježenog stalnom stimulacijom, ali i osjećajem iscrpljenosti koji iz takvog režima proizlazi«.

– U tom kontekstu umjetnik poseže i za ikonografijom cirkusa, povijesnog prostora spektakla u kojem su fascinacija, opasnost i zabava nerazdvojno povezane.

Cirkus je bio mjesto u kojem se pažnja publike organizirala kao niz atrakcija koje su morale neprestano nadilaziti jedna drugu.

Takva dramaturgija pogleda podsjeća na način na koji funkcionira suvremeni vizualni okoliš: slike se pojavljuju u brzom slijedu, svaka nastojeći privući pogled snažnije od prethodne.

No, »Lickety-split« ne pokušava jednostavno kritizirati takvu logiku. On je istodobno reproducira i destabilizira.

Vizualna prezasićenost, stroboskopski ritam i fragmentirana zvučna struktura postupno potkopavaju dinamiku spektakla zamjenjujući fascinaciju osjećajem dezorijentacije u kojem promatrač postaje svjestan vlastitog položaja unutar ubrzanog režima percepcije, naglašava.

Kompozicija materijala

»U konačnici«, napominje kustosica Jovanović, »riječ je o kompoziciji heterogenih vizualnih i zvučnih materijala koja istodobno otkriva uvjete njihove proizvodnje i cirkulacije«.

– Fragmenti prikupljeni tijekom umjetnikova procesa ulaze u strukturu koja pokazuje kako se taj materijal raspoređuje i organizira u vremenu.

Ne formira se jedinstvena naracija. Otvara se polje promjenjivih odnosa u kojem se vizualni elementi međusobno presijecaju i nadovezuju. U toj napetosti između procesa, vremena i percepcije oblikuje se iskustvo samog rada, zaključuje kustosica.

Izložba je otvorena do 6. rujna, a može se pogledati od ponedjeljka do subote u dvokratnom radnom vremenu od 9 do 12 sati te od 19 do 22 sata uz slobodan ulaz.

Program Galerije Turnac ostvaren je uz potporu Grada Novog Vinodolskog, Ministarstva kulture i medija te Primorsko-goranske županije.

Biografska crtica

Autor Ante Polić (1999., Ogulin) 2014. seli u Rijeku, gdje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2025. završava diplomski studij primijenjene umjetnosti, modul slikarstva.

Iako je ono njegov primarni medij, u radu istražuje i druge umjetničke forme, a uz likovnu praksu aktivan je i u području filma. U rodnom Ogulinu jedan je od suosnivača i potpredsjednik udruge Kinoklub Ogulin, koja se bavi produkcijom i realizacijom amaterskog filma te poticanjem lokalne filmske scene.

Upravo je rad u Kinoklubu dodatno potaknuo njegov interes za interdisciplinarnost i eksperimentiranje s različitim medijima.

U svojem autorskom radu nastoji povezivati slikarsku praksu s elementima filma, zvuka i instalacije, istražujući kombinacijom različitih medija mogućnosti suvremenog vizualnog izraza.