Slučaj u kojem se svećenika Požeške biskupije I. Ž. sumnjiči da je teško zlostavljao maloljetnika, navodno počevši ranih 2000-ih kada je mladić imao 16 godina i bio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu kao sjemeništarac, a što se nastavilo i nakon što je mladić upisao Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, prvi objavio novinar Vanja Moskaljov za dnevnik.hr.

Prozvani svećenik I. Ž. obnašao je niz visokih funkcija u Požeškoj biskupiji dok je ondje na službi bio bivši požeški biskup Antun Škvorčević, a od 2018. bio je i predstojnik Nacionalnog ureda za katoličke škole HBK-a. Sa službe u Požeškoj biskupiji svećenik I. Ž. razriješen je nakon što je slučaj dospio u medije, a Hrvatska biskupska konferencija objavile je da je svećenika I. Ž. razriješila svih službi po zaprimanju konkretnih navoda o mogućem počinjenju kaznenog djela.

Sjemenišni nadzor

Vlč. Anđelko Košćak, danas biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik Župe sv. Petra i Pavla apostola u Mačkovecu, kod Čakovca, a ranije duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, šire je odgovorio na naša pitanja.

Koja je bila vaša služba u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati?

– U Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati obnašao sam službu duhovnika sjemeništaraca od 2003. do 2007. godine, a također sam predavao vjeronauk u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, uglavnom gimnazijalcima 4. razreda.

Moja se služba odnosila na redovito odvijanje bogoslužja u Sjemeništu, organiziranje duhovnih obnova i godišnjih duhovnih vježbi za sjemeništarca, držanje duhovnih nagovora pojedinim razredima te sam sjemeništarcima bio na raspolaganju za osobne razgovore i preporučiti im pojedinu knjigu duhovne literature.

Jeste li tada bili upoznati s navodima o seksualnom zlostavljanju u Sjemeništu?

– Slobodno vam mogu izjaviti da nemam saznanja o zlostavljanju koje bi se događalo u razdoblju dok sam ja bio na službi duhovnika. U razgovoru sa sjemeništarcima više puta sam doživio njihovo zgražanje prema bilo kakvoj seksualnoj izopačenosti.

Tako da nisam imao niti dojam, a još manje neku konstatiranu činjenicu zlostavljanja. Svakako da se od strane odgojitelja vodila briga oko mogućeg takvog ponašanja i sigurno da bi to bilo razmatrano i tražilo način kako bi se to ili spriječilo ili prema mogućem zlostavljaču reagiralo sukladno težini prijestupa.

O svemu, osobito o mogućim negativnim pojavama, biskupi bi bili obaviješteni.

Na što mislite kad kažete »o svemu«?

– Svi sjemeništarci koji su živjeli u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati pripadali su pojedinoj biskupiji, a to se određivalo prema mjestu stanovanja – ako je netko bio iz Samobora, bio je sjemeništarac Zagrebačke nadbiskupije…

Tako je na Šalati bilo sjemeništaraca iz nekoliko biskupija. U to vrijeme, kada sam bio na službi, bilo ih je iz Zagrebačke nadbiskupije, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Varaždinske i Požeške biskupije, a nešto kasnije i iz Sisačke i Bjelovarsko-križevačke biskupije koji su osnovane nešto kasnije.

Biskupije su stipendirale njihov boravak u Sjemeništu i školovanje u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Svi oni su bili potencijalni kandidati za svećeništvo, iako je bilo jasno da neće svi nastaviti putem svećeničkoga zvanja, nego poći u neka druga zvanja i tu nije bilo nikakvog problema.

Prema tome kontaktiralo se biskupe iz svih tih biskupija. Slala su se izvješća o njihovu životu i radu u Sjemeništu, o njihovom prepoznavanju svećeništva kao onoga čemu teže i što žele u životu biti, a također i informacije glede njihova školovanja.

To je bila normalna, redovita procedura. Izvješća su sastavljali odgojitelji – prefekti i magistri. Tako je to svugdje po svijetu.

Bez kontakata

Je li vam poznato da je svećenik I. Ž., nakon svoje službe 1998. i 1999. u Sjemeništu ponovo kasnije dolazio u Sjemenište na Šalati, u svojstvu svoje službe u Požeškoj biskupiji?

– Svaka biskupija ima svoga povjerenika za sjemeništarce, odnosno bogoslove koji je povremeno došao posjetiti i razgovarati sa sjemeništarcima. Ti njihovi dolasci bili su najavljeni rektoru Sjemeništa jer su se i oni međusobno sastali i diskutirali o životu i radu sjemeništaraca kao i o njihovoj usmjerenosti prema svećeništvu.

Je li svećenik Požeške biskupije kojeg spominjete imao neki kontakt sa sjemeništarcima? Odgovorno vam mogu reći da mi nisu poznati njegovi dolasci u Sjemenište i je li imao neki kontakt s njima. Nije isključeno da je dolazio.

Imate li saznanja o mogućem zlostavljanju mladića u ovom slučaju nakon što je mladić završio školovanje u Sjemeništu na Šalati ili o mogućem neprimjerenom ponašanju svećenika I. Ž. ?

– Nakon što je mladić završio svoje školovanje u Gimnaziji i sjemenišni odgoj u Sjemeništu, pošao je na daljnji studij na Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, kao što su to tada učinili i svi svećenički kandidati iz Požeške biskupije.

Bilo mi je drago da nastavlja sa svećeničkom formacijom u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Sa svećenikom I. Ž., ni ranije, a ni kasnije nisam imao neke kontakte, samo na razini pozdrava (Bok… Bok.., Što ima?…i to je sve).

Inače moji interesi nisu bili toga tipa da bi se za nekoga raspitivao, tražio neke informacije, vodio »tračeve«…, tako da nisam imao neka saznanja o njegovom mogućem neprimjerenom ponašanju.

Moji su interesi osim svećeničke službe redovito bili usmjereni prema crkvenoj povijesti i povijesti umjetnosti i na tom sam području marljivo radio te su i objavljeni neki moji radovi, monografije župa…

Dobronamjerne medijske objave u službi su zlostavljanih

Želite li nešto poručiti za kraj?

– U svojoj službi u Sjemeništu osjećao sam se vrlo sretnim, jer sam prepoznao Sjemenište kao mjesto iskrenog i kvalitetnog zajedništva, priliku za kreativnost, kao i zahvalnost Bogu da postoje mladi ljudi koji se unatoč brojnim izazovima odazivaju Božjem pozivu u svećeničko zvanje.

Svakako da mi je stalo do toga da sjemeništarci ili bogoslovi koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja, kao i njihovi bližnji, roditelji, obitelji, žive u miru i spoznaji da im više nitko neće i ne može nauditi.

Znam da je teško bilo što od svega toga zaboraviti i zato je potrebno kako moliti za njih, tako i one koji su ih na bilo koji način zlostavljali, ucjenjivali i radili druge zlobne stvari, da te osobe budu prokazane i kažnjene.

Svaka medijska objava koja nije samo senzacionalistička, nego ponajprije korespondira s istinom, dobronamjernošću i pravdom, jest u službi svih koji su bili zlostavljani.