Električni orgazam ove nedjelje stiže u Nugentov park, nadomak Trsatske gradine, gdje će u sklopu Ljeta na Gradini predstaviti novi album »U magli sjaj«, prvo studijsko izdanje benda nakon osam godina. Uz novi materijal, riječku publiku očekuje presjek karijere duge više od četiri i pol desetljeća, a koncert će otvoriti riječki bend Turisti.

U godini u kojoj Električni orgazam obilježava i 40. obljetnicu albuma »Distorzija«, sa Srđanom Gojkovićem Giletom razgovarali smo o nastanku novog izdanja, suradnjama s Anicom Dobra i Canetom, odnosu prema vlastitoj glazbenoj prošlosti, današnjem položaju rock’n’rolla, te dugogodišnjoj povezanosti benda s Rijekom i njezinom publikom.

U Rijeku dolazite s albumom »U magli sjaj«, prvim studijskim izdanjem nakon osam godina diskografske pauze. Je li ta pauza bila posljedica drukčijeg ritma rada benda ili je novim pjesmama naprosto trebalo vrijeme da sazru i uspostave zajedničku ideju albuma. Što vas je na kraju uvjerilo da je upravo sada pravi trenutak za novo izdanje?

– To je više neki unutarnji osećaj, instinkt, trenutak kad osjetim da je vrijeme za novi album. I između prethodna dva albuma isto je bila pauza od osam godina. U prvih deset godina smo skoro svake godine imali novi album. Ali sad u 46. godini više nema potrebe za takvim ritmom izdavanja. Mi skoro svake godine objavimo i neko reizdanje, a bilo je i live albuma, između.

»U magli sjaj« donosi četrnaest pjesama i već samim naslovom sugerira napetost između nejasnoće i mogućnosti da se u njoj ipak pronađe neko svjetlo. Odražava li taj naslov vaše osobno stanje i pogled na vrijeme u kojem je album nastajao ili se njime može opisati i šira društvena atmosfera u kojoj danas živimo?

– Život je jedna velika nejasnoća, svačiji život, pa tako i moj. Ali postoji nešto kao svjetlost na kraju tunela. S obzirom na to da sam po karakteru skloniji optimizmu nego pesimizmu, tako verujem da i u maglovitim vremenima postoji neki sjaj za kojim treba krenuti. Nekakva nada.

Novi album predstavili ste singlovima »Iza vremena«, »Gde je Barbara sad« i »Kupio sam kola«, pri čemu ste u posljednje dvije pjesme ugostili Anicu Dobra i Caneta. Kako su nastale te suradnje i što su njih dvoje svojim glasovima, osobnostima i autorskim senzibilitetom unijeli u pjesme?

– Zapravo, »Kupio sam kola« će tek biti singl na jesen, i videospot. Treći singl i liric video je aktualni »Nije ceo svet«. Pjesma »Gde je Barbara sad« je nastala kao plod suradnje koju sam imao s bendom Magic Bush. Njima se dopala moja instrumentalna tema iz filma »Kako je propao rokenrol«, koja se zove »Barbarina tema«. Napisao tekst, smislio novo pevanje i kad je došlo na red snimanje setio sam se Anice, jer mi već godinama planiramo da snimimo nešto novo zajedno, još od saradnje u filmu »Crni bombarder«. Tako se ovo samo namjestilo, jer je ona bila Barbara u filmu »Kako je propao rokenrol«.

Što se Caneta tiče, on je jedan od rijetkih kolega s kojim sam stalno u kontaktu i s kojim se družim. Kad smo snimili »Kupio sam kola«, palo mi je na pamet da bi se njegova boja glasa super uklopila u refren pjesme. Nazvao sam ga, on je pristao i brzo smo to snimili. Nas četvorica sviramo zajedno već 26 godina, a Švaba, Banana i ja 40, tako da je uvijek osvježenje kad netko novi uleti u taj naš postojeći miks energija.

Tijekom karijere prolazili ste kroz punk, novi val, psihodeliju, garažni rock i klasični rock’n’roll, ali pritom zadržali prepoznatljiv identitet. Kad danas radite novu pjesmu, postoji li uopće svjesna predodžba o tome što jest, a što nije »zvuk Električnog orgazma« ili je upravo izbjegavanje takvih granica omogućilo bendu da traje više od četiri i pol desetljeća?

– Ne postoje takva ograničenja, nikad nisu ni postojala. S obzirom na to da sam od početka benda glavni kompozitor i tekstopisac u bendu, smatram da je kriterij da ako neka emocija prođe kroz mene, ako sam ja taj filter kroz koji je došla, onda je to pjesma za Električni orgazam. A može biti i za nešto drugo, nema pravila. Ja nikad ne znam kakva će pjesma ispasti, nemam nikakav unaprijed pripremljen plan kad ih radim.

Ove se godine navršava i 40 godina od objavljivanja »Distorzije«, albuma na kojem ste se nakon eksperimentalnijih faza okrenuli izravnijem, čvršćem rock’n’rollu i stvorili pjesme poput »Ja sam težak kao konj«, »Ne postojim« i »Kapetan Esid«. Što čujete kad danas slušate i izvodite pjesme s ovog albuma?

– Da, to je vjerojatno najvoljeniji album Orgazma. Za jesen spremamo reizdanje albuma koji će ovog puta biti dupli album. Na drugoj ploči bit će neobjavljeni live snimci s koncerta u Kulušiću, u Zagrebu 1987. To su bila tri koncerta koja su bila koncertna promocija »Distorzije« u Zagrebu. Na njima je snimljen i naš legendarni live album »Braćo i sestre«. Ja jako volim taj album i sve pjesme s njega, te mi je i danas zadovoljstvo da ih sviram na koncertima. Kad slušam »Distorziju« danas, čujem kako smo bliski bili u trenutku snimanja, kako smo gotovo telepatski komunicirali kroz muziku.

Novi album predstavljate upravo u godini velikog jubileja »Distorzije«, te se novo poglavlje benda neizbježno susreće s njegovom kanoniziranom prošlošću. Pomaže li publici snaga starih pjesama da lakše prihvati novi materijal ili veliki hitovi katkad postanu svojevrsni teret, jer svaka nova pjesma na koncertu mora izboriti mjesto pokraj repertoara koji publika desetljećima zna napamet?

– Da, publika na koncertima uvijek želi slušati samo ono što već dobro zna i s čime je emotivno povezana. Ali to je tako bilo već od našeg prvog albuma, kad je izašao drugi, svi su htjeli samo stare pjesme. I tako već 46 godina. Ali bend mora biti kreativan i snima novi materijal koji polako ubacuje u set-listu za koncerte. Srećom, ovaj novi album je baš stvoren da se svira na koncertima i super leži uz pjesme s recimo, albuma »Distorzija«, »Letim, sanjam, dišem« ili »Zašto da ne!«.

Rock-glazba više nema središnje mjesto u popularnoj kulturi kakvo je imala u vrijeme kad je Električni orgazam počinjao, ali vaši koncerti okupljaju publiku različitih generacija. Kako gledate na današnji položaj rock’n’rolla – kao na žanr koji je izgubio masovnu društvenu moć, ili možda pak kao na glazbu koja je, oslobođena potrebe da bude dominantna, ponovo pronašla prostor autentičnosti i otpora?

– Gledam na to da je rock’n’roll danas u poziciji u kojoj je bio jazz kad sam ja bio klinac. Nekad je jazz bio glavna stvar u popularnoj muzici, već dugo nije, ali i dalje postoji i ima svoju vjernu i ne tako malobrojnu publiku. Meni je jako drago kad vidim na našim koncertima različite generacije u publici. Od nekih naših vršnjaka, pa sve do nekih novih klinaca. Znači da su naše pjesme dokazale da komuniciraju s različitim generacijama. To je potvrda da smo stvorili neka djela koja nisu zarobljena u vremenima u kojima su nastajala. To je velika stvar za umjetnika kad dobije takvu vrstu potvrde, nije to mala stvar.

Na koncertu u Nugentovom parku prije vas će nastupiti riječki Turisti, bend sastavljen od glazbenika duboko povezanih s riječkom rock-scenom, a koji također priprema novi album. Kakav odnos Električni orgazam ima prema Rijeci i njezinoj publici te kako ćete za ovu priliku oblikovati koncertni repertoar?

– Mi smo od samih početaka redovno svirali u Rijeci i bili dobro prihvaćeni. Rijeka je uvijek imala taj jak, urbani vajb koji je nama blizak. Imamo i puno prijatelja tamo, svih ovih godina. Spremili smo neki presjek gotovo cijele karijere benda za koncert. Bit će tu sve tri pjesme s albuma »Paket aranžman«, koji slavi 45 godina. Pa sve do prva tri singla s novog albuma, uz većinu bitnih pjesama između. Naravno, bit će i dosta pjesama s »Distorzije«.