Po svemu sudeći, geografija rata na Bliskom istoku uskoro će biti znatno promijenjena. Prema insajderskim informacijama iz vrha vlasti u Teheranu, Iran će, u slučaju eskalacije sukoba sa SAD-om, početi s napadima na ciljeve u Europi. Mahom je riječ o lokacijama povezanim s američkom vojskom, kao što su američke vojne baze, ali i ciljevi unutar europskih zemalja koje vojska SAD-a koristi za logistiku svojih operacija na Bliskom istoku.

Prema informacijama koje su Financial Timesu pružila dva neovisna izvora iz samog vrha režima u Teheranu, u ovome trenutku razrađuju se napadi na ciljeve u južnoj i jugoistočnoj Europi, među kojima je i bugarska vojna baza Bezmer. Ovaj je vojni aerodrom u posljednjih mjesec dana nekoliko puta korišten za nadopunu američkih vojnih zrakoplova gorivom, što ga, prema Irancima, automatski svrstava na listu primamljivih ciljeva.

Visoka tehnologija

– Što se Iranaca tiče, nije pitanje hoće li se rat ponovo razbuktati punom silinom, već kada će se to dogoditi. Pregovori su propali, rok od šezdeset dana za postizanje mirovnog sporazuma istekao je početkom tjedna, a situacija je sve napetija, kaže za naše novine gruzijski novinar i analitičar Vazha Tavberidze.

Prilično je izgledno kako će se Iranci za ove napade pouzdati u svoj raketni arsenal. Do prije nekoliko mjeseci vjerovalo se kako svojim raketama, među kojima je Sajjil 2 najnaprednija, bar koliko je poznato na Zapadu, mogu pokriti ciljeve u radijusu od oko 2.000 kilometara. Time bi mogli napadati ciljeve u Grčkoj, na jugu Italije, Bugarskoj i Mađarskoj, pa i u Hrvatskoj gdje se servisiraju ratni brodovi američke Šeste flote. No cijela se ova računica mijenja kada se u obzir uzme kako su prije nekoliko mjeseci Iranci raketama gađali Diego Garciju, američko-britansku bazu u Indijskom oceanu, udaljenu od Irana nekih 4.000 kilometara. Kojim su doista raketama napali taj cilj, i koliko takvih raketa imaju unutar svog arsenala, apsolutna je nepoznanica. No raketa koja doseže Diegu Garciu pokriva gotovo sve glavne gradove Europe, s izuzetkom Lisabona, Madrida i Dublina.

Naravno, mogućnost da takva raketa bude presretnuta i uništena u zraku ukoliko je lansirana na udaljenije europske ciljeve vrlo je visoka. No mogućnost da takva raketa bude relativno uspješna u gađanju ciljeva u Grčkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Italiji, pa čak i južnoj Njemačkoj, poprilično je visoka. I svakako njen učinak ne bi bio bezazlen. Ne samo u smislu fizičkog razaranja, već i u psihološkom smislu. Jer prva eksplozija takve rakete značila bi kako se rat s Bliskog istoka, ako ne preselio, a ono vrlo čvrsto proširio na Europu.

Uz to, iranski izvori nisu definirali na koji bi način napali ciljeve u Europi. Raketni udar jedna je od izglednih mogućnosti, ali procjenjuje se kako bi mogli koristiti i druge načine. Od izravnih udara na terenu putem svojih agenata koje, prilično je sigurno imaju, preko udara manjim FPV dronovima kakve koriste Ukrajinci a koji se lansiraju iz relativne blizine cilja, do mogućnosti da se rakete ispaljuju preko njihovih proxy saveznika u Libanonu ili Iraku. No jedna stvar je jasna, Iran ne treba podcjenjivati.

Loše procjene

Pokazalo se u posljednjih godinu ili dvije dana kako su njihove sposobnosti bile veće od onoga što se procjenjivalo u svim obavještajnim analizama i procjenama. Tijekom dvanaestodnevnog rata prošle godine raketama su pogađali središte Tel Aviva, iako se vjerovalo kako će sustav Čelična kupola zaštititi izraelski zračni prostor. U ovogodišnjem sukobu, probijali su obranu Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Bahreina velikim brojem dronova. Na moru u okolici Hormuškog tjesnaca koriste bespilotne čamce nakrcane eksplozivom. Na takve stvari nitko nije računao, a rezultat svega je sadašnje stanje na terenu u kojemu je plovidba tjesnacem gotovo pa potpuno zagušena, a cijela regija je paralizirana. Pokazalo se kako Iranci ono što najave, doista i ostvare, ma koliko god njihove prijetnje izgledale neostvarive. I stoga informacije koje dolaze iz Teherana očito više nitko ne shvaća olako.

– Izgledno je kako Iran ovakvim prijetnjama pokušava navesti europske zemlje da uskrate, ili bar maksimalno smanje podršku SAD-u koju im sada, koliko toliko pružaju, kaže Tavberidze.

Ipak, raketni udar na neku od baza na tlu Europe je kocka za koju će Teheran vjerojatno dobro odvagati isplati li se ulaziti u rizik ili ne. Naime, ovakav napad po prvi bi put bio raketni udar na tlo jedne članice NATO saveza i mogao bi aktivirati članak 5. o kolektivnoj obrani. Nije isto kada iranske rakete pogađaju vojne baze na Bliskom istoku, i kada pogađaju vojne objekte na teritoriju zemlje članice vojnog saveza.

Uvlačenje NATO-a u sukob na Bliskom istoku

Iranci su prije nekoliko mjeseci pogodili britansku bazu u Cipru, no iako članica EU-a, Cipar nije članica NATO saveza. U slučaju udara na, recimo, bugarsku bazu Bezmer, ili turski Incirlik, situacija se znatno mijenja.

Upravo zato je pitanje europskih ciljeva možda i najopasniji dio nove iranske strategije. Teheran prijetnjom napada očito pokušava udaljiti europske zemlje od Washingtona, no samo jedan uspješan udar mogao bi proizvesti upravo suprotan učinak i u sukob znatno snažnije uvući cijeli NATO savez.

A tada više ne bi bilo moguće govoriti samo o još jednom ratu na Bliskom istoku. Njegova bi se geografija preko noći žestoko promijenila, a Europa bi od logističke pozadine američkih operacija postala jedno od njegovih bojišta.