Riječki nadbiskup Mate Uzinić u propovijedi o blagdanu Vele Gospe osvrnuo se na tri aktualna problema – nezakonito odloženi otpad u Gospiću, navode o seksualnom zlostavljanju u Crkvi te potrebi da se zauzima za mir, a ne rat.

Kao rješenje pozvao je gledati Mariju kao primjer, koja je svima donosila Krista, što znači graditi mir, čuvati zajednički dom, stati uz malene i ne bojati se istine.

Istaknuo je da sva tri problema pozivaju na propitivanje što se gradi – Kula babilonska ili grad zajedništva, koji se obnavlja poput Jeruzalema pod Nehemijom.

Ilegalni otpad

Govoreći o otpadu, pozvao je na razmišljanje kako se gradi odnos prema zajedničkom dobru.

– Nezakonito odloženi otpad u Gospiću, kao i druge slične rane našeg okoliša, jer izgleda je ovo samo vrh sante, upozoravaju nas koliko skupo može biti kad privatni interes postane važniji od dobra svih, kazao je.

Dodao je da, gledajući i opožareni područje Omiša, čovjek postaje svjestan koliko je krhak zajednički dom koji je čovjeku povjeren i koliko je potreban međusobna odgovornost da bi ga se sačuvalo.

– Tlo, voda i zrak nisu ničije isključivo vlasništvo. Primili smo ih kao dar i trebamo ih predati onima koji dolaze poslije nas. Ljubav prema domovini zato se ne pokazuje zastavama i riječima.

Dokazuje se time kako čuvamo svoju zemlju.

Kako čuvamo zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koja će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka.

Dokazuje se i time kako se ponašamo kad je zajednički dom ugrožen. Jesmo li ravnodušni ili spremni učiniti svoj dio kako bismo zaštitili ljude, njihove domove i prirodu koja nam je povjerena?, retorički je upitao nadbiskup.

Istaknuo je požrtvovnost svih vatrogasaca, policajaca medicinskog osoblja i svih koji pomažu u opožarenom području.

– Njihova požrtvovnost pokazuje nam što znači zajedničko dobro staviti ispred vlastitog interesa, pa čak i ispred vlastitog života, rekao je Uzinić.

Zlostavljanje

Govoreći o seksualnom zlostavljanju, (nedavno je u javnost dospio slučaj u kojemu se svećenika Požeške biskupije sumnjiči da je dugo godina zlostavljao mladića, a da je sve navodno počelo kad je mladić imao 16 godina, op.a.), nadbiskup Uzinić retorički je pitao “Što gradimo u Crkvi?”

– Ovo pitanje posebno boli kad se suočavamo sa zlostavljanjima i drugim neugodnim istinama o nama samima u Crkvi. Papa Lav XIV. traži od kršćanskih zajednica transparentnost u komunikaciji i iskreno traganje za činjenicama.

Ovdje mogu samo s tugom zašutjeti. Crkvu Kristovu gradimo kad slušamo žrtve, kad tražimo istinu, kad preuzimamo odgovornost. I činimo sve da oni najmanji budu sigurni. To nije samo obveza biskupa i svećenika. To je obveza cijele crkvene zajednice, svakog vjernika, rekao je Uzinić.

Govoreći o ratu, istaknuo je da rat nikada nije rješenje, ali i dodao da to ne ukida pravo na pravednu obranu. Pozvao je sve da razmisle grade li mir ili povećavaju prostor sukoba.

– Živimo u vremenu u kojemu se ponovno lako govori jezikom sile, prijetnje i naoružanja. Papa Lav XIV. nas podsjeća da civilizacija ljubavi počinje vrlo blizu, počinje od sebe, od svojih riječi.

Trebamo razoružati svoj govor, svoje podjele, svoje etikete i prezir prema onima koji misle ili izgledaju drugačije, rekao je.

Dodaje da mir počinje načinom na koji se govori o drugome, u obitelji, na poslu, u politici, na društvenim mrežama, pa i u Crkvi.

– Ako smo shvatili da nasilje ne rješava sukobe u jednoj obitelji, a to smo shvatili, jer nitko neće u obitelji reći: „Ajde da vidimo tko je jači“, onda bismo morali konačno shvatiti da ni rat ne može biti rješenje za sukobe velike ljudske obitelji. To ne znači odricanje od prava na obranu, ali znači odbijanje da silu proglasimo jedinim jezikom koji razumijemo, rekao je Uzinić.

Babilon ili Jeruzalem

Sva tri problema, rekao je, pozivaju na razmišljanje gradi li se Babilon ili novi Jeruzalem.

– Babilon se gradi ondje gdje vladaju strah, oholost, moć i želja da sebi pribavimo ime. Jeruzalem se obnavlja ondje gdje svatko preuzima svoj dio odgovornosti, gdje se različitosti ne ukidaju, nego usklađuju i gdje se odnosi obnavljaju prije negoli se grade zidovi. To je pitanje i za nas danas.

Ovdje, pred Trsatskom Majkom, na svetkovinu Uznesenja njezina na nebo, što gradimo?, upitao je Uzinić.

Nakon vijesti o požaru na omiškom području, riječki je nadbiskup dobio pitanje – gdje je sada Bog?

– To bih pitanje ovako sažeo: Gdje je bila Gospa i Bog dok su ljudi stradali i gorjeli njihovi domovi? Zašto nisu ništa učinili? I gdje je bio Bog sa žrtvama zlostavljanja?

Gdje je Bog kod djece koja na različite načine pate? Gdje je Bog po žrtvama potresa? Ne znam postoji li odgovor koji može ublažiti težinu ovoga pitanja, osobito kad ga postavljaju oni koji pate.

No, kršćanska vjera ne obećava nam život bez patnje, boli i smrti. Ne obećava ni da će Bog uvijek čudom zaustaviti vatru, bolest ili rat.

Ona nam u Isusu Kristu govori nešto drugo: da Bog nije ostao izvan naše patnje. On je ušao u nju i sam je u Kristu iskusio odbačenost, bol i smrt.

I u svakom koji pati on nastavlja svoju patnju, a svojim uskrsnućem istovremeno pokazuje da patnja, zlo i smrt ipak nemaju posljednju riječ, kazao je Uzinić.

Dodao je i da se Bog nalazi u onome što su činili svi oni koji su se uključili u borbu protiv zla, u borbu s požarom.

– On se očitovao u iznimnoj solidarnosti koja se pokazala i koja je patnju stradalih učinila podnošljivijom. Osim ovog, to se događa i na druge načine, kad god prokažemo zlo, kad god stanemo na stranu žrtve, na stranu onih koji pate, kazao je.

Dodaje da dijelom odgovor pokazuje i Marijina pjesma Veliča.

– Papa Lav nas podsjeća da se ni oko Marije, kad je izgovarala tu pjesmu, ništa izvanjski nije promijenilo. Moćni su i dalje bili moćni, siromašni siromašni, a njezin narod i dalje je živio pod tuđinskom vlašću.

Ali što se promijenilo? Promijenilo se nešto u njoj. Naučila je vidjeti nešto što nije bilo vidljivo u ljudskim očima, a što je Bog već započeo. A on je već pokazao snagu mišice svoje, već je raspršio oholice, silne zbacio s prijestolja, uzvisio neznatne, gladne napunio dobrima, a bogate otpustio prazne. Bog već staje na stranu posljednjih, pa makar i mi dalje griješili i bili protiv njih. Bog je na njihovoj strani, kazao je riječki nadbiskup.

Dodaje da je važno gledati “odozdo” iz perspektive malenih, a ne iz perspektive moćnih, oholih, bahatih te graditi bolji svijet, graditi civilizaciju ljubavi. Ističe da je to pogled kojim se danas nada i moli za ozdravljenje teško ozlijeđenih, a poginule povjerava Bogu s vjerom u Kristovo uskrsnuće i naše uskrsnuće koje je u Mariji postiglo ispunjenje.

– Gledati s Marijom znači pokušati gledati iz perspektive malenih, a ne iz perspektive moćnih, oholih, bahatih te graditi bolji svijet, graditi civilizaciju ljubavi.

Na Trsat Mariji ne dolazimo slaviti ovu veliku svetkovinu zato da bismo pobjegli od zemlje gledajući u nebo. Dolazimo k onoj koja je uznesena na nebo da bismo od nje naučili kako živjeti na zemlji. Marija, sjedinjena s Kristom kojeg nosi u sebi, ne zatvara se u sebe. Ona ustaje i ide Elizabeti, nosi Krista.

Donosi radost i stavlja se u službu. Zato bih poruku današnje svetkovine sažeo ovako: Marijina ovozemaljska prošlost treba postati naša sadašnjost kako bi njezina proslavljena sadašnjost mogla biti naša budućnost, poručio je riječki nadbiskup.

Misa u perivoju

Na svetoj misi u 10 sati koju je u Trsatskom perivoju predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić u zajedništvu s gvardijanom Trsatskog svetišta fra Draganom Grizeljom, braćom franjevcima i svećenicima bili su i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić, gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić i njen zamjenik Vedran Vivoda te zamjenik župana PGŽ-a Robert Matić.

Trsatski gvardijan fra Dragan Grizelj na kraju misnog pozdravio je sve hodočasnike, među njima i predstavnike vlasti, nadbiskupa Matu Uzinića, franjevačkog provincijala fra Ivicu Jagodića te zahvalio svima koji su pridonijeli dostojanstvenoj proslavi svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije.

– Današnje euharistijsko slavlje prikazujemo na nakanu svih hodočasnika koji tijekom cijele godine dolaze tražeći utjehu, snagu i zagovor. Molimo za naše obitelji, Crkvu, hrvatski narod, mir u svijetu, za sve dobročinitelje ovoga svetišta i samostana koji svojim radom, molitvom i darovima pomažu njegovo poslanje.

A kako smo i u molitvi vjernika i propovijedi se sjetili svih koji su u nesreći i u različitim pošastima koje ovih dana vladaju, od srca hvala svima koji su pridonijeli dostojanstvenoj proslavi ovoga slavlja, liturgiji, raznim služenjima, svima koji ovih dana omogućuju da brojni hodočasnici mogu u miru i radosti Majci Božjoj Trsatskoj.

Posebna hvala vama, dragi hodočasnici, što ste svojim dolaskom posvjedočili ljubav i odanost našoj nebeskoj Majci. Neka vas Gospodin po njezinu zagovoru blagoslovi, obdari vas mirom, zdravljem i svakim dobrom te vas sretno prati na povratku vašim domovima, poručio je trsatski gvardijan.