MALI LOŠINJ – Samo se jednom dogodilo da stanovnici Malog Lošinja i ujedno članovi jednog lošinjskog sportskog kluba nastupe na Olimpijskim igrama.

Taj jedinstveni događaj u lošinjskoj sportskoj povijesti bio je daleke 1952. godine, kada su Mario Fafangel i Karlo Bašić, jedriličari lošinjskog kluba “Jugo”, sudjelovali u olimpijskoj regati klase “star” (“zvijezda”) na Igrama u Finskoj.

Kormilar Fafangel (izgovara se Fafanđel; 1914.-2007.) i flokist Bašić (1911.-2000.) bili su tada radnici lošinjskog brodogradilišta, a u slobodno vrijeme odlazili su na regate, predstavljajući 1949. godine utemeljeni klub “Jugo”, ispočetka Pomorsko brodarsko društvo “Jugo”, Klub narodne tehnike pri Brodogradilištu “Lošinj”.

Upravo su te, početne godine postojanja kluba rezultatski dosad nenadmašene – samo u ovoj jedriličarskoj klasi osvojeno je pet uzastopnih naslova prvaka Jugoslavije te prvo mjesto na prvenstvu 17. distrikta u Švicarskoj 1954. godine, što bi otprilike važilo za naslov srednjoeuropskih prvaka.

Predstavljajući Jugoslaviju, lošinjski su jedriličari na olimpijski izazov krenuli u skromnim uvjetima, uglavnom putujući vlakom, a tako je u Finsku transportirana i jedrilica.

Kada su napokon stigli u Skandinaviju, morali su još pripremiti jedrilicu, spajanjem kobilice, a kako je tada zabilježeno, taj im je posao onemogućio da sudjeluju u svečanosti otvaranja Igara, u mimohodu kao predstavnici jedne od 69 zemalja-sudionica.

Mario Fafangel, kormilar “Primorke” iz njenih zlatnih dana / Foto Arhiva JK Jugo

Na “Primorki”, tehnički inferiornoj u odnosu na većinu plovila suparnika, Fafangel i Bašić su nakon osam plovova (u jednom plovu jedrio je rezervni član, Splićanin Tito Barać) završili na pretposljednjem, dvadesetom mjestu.

Posebno je zanimljivo to, što su prvo mjesto osvojili Agostino Straulino i Nico Rode, također Lošinjani koji su prva jedriličarska iskustva stjecali u lošinjskom akvatoriju, no oni su, i nakon što ovo područje više nije bilo pod upravom Italije, ostali talijanski državljani i predstavljali tu zemlju.

Obojica profesionalno u talijanskoj ratnoj mornarici, imali su puno bolje uvjete za bavljenje jedrenjem, a kao kuriozitet koji Lošinjani i dalje prepričavaju, ostao je međusobni olimpijski okršaj dvije posade Lošinjana.

“Primorka”, izgrađena neposredno uoči Igara (kobilica je bila izlivena u Splitu, u škveru koji se tada zvao “Vicko Krstulović”), “zvijezda” je duljine 6,92 m, a širine 1,73 m. Kao graditelj, u svjedodžbi je zabilježen Ivan Jeričević iz Malog Lošinja.

“Primorka”, olimpijska priča iz Malog Lošinja / Foto S. Tariba

Nakon razdoblja najvećih uspjeha “Juga”, uslijedio je zastoj u radu kluba, pa je “Primorka” isprva bila korištena za privatnu razonodu, a prema bilješkama strastvenog lošinjskog jedriličara i zaljubljenika u jedriličarsku povijest Gorana Franulovića, “Primorka” je potom bila kod Marka Mužića, zatim Silvija Vidovića, da bi u obnovu krenuo prof. Rade Manzoni, svjestan toga da je riječ o objektu od važnosti za povijest Lošinja.

Obavijena tankim slojem plastike, “Primorka” je kasnije u neuglednom, naopakom položaju, stajala uz jednu od radionica u lučici Sv. Martin, potom je vraćena “Jugu”, a osnivanjem Rotary kluba “Lošinj”, uime te udruge se obnove prihvatio Zvonko Spajić iz Osora.

Po njegovoj smrti, obnavljanja jedrilice prihvatili su se Roberto i Danijel Bernabić iz Velog Lošinja, a nakon toga je bila pohranjena u hali marine u Malom Lošinju.

U najnovijem obnavljanju, surađivali su Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, mošćenički brodograditelj Loris Rubinić te Jedriličarski klub “Jugo”, a ovih je dana postavljena na postolje u predvorju hotela “Bellevue” na Čikatu, uz malu svečanost.

Predviđeno je da “Primorka” ondje stoji dok ne bude postavljena pomorska zbirka Lošinjskog muzeja, za što je predviđen prostor na prvom katu bivše Pomorske škole na glavnom gradskom trgu.

U toj zbirci, olimpijska “Primorka” predstavljat će jedan od izložaka – simbola lošinjske sportske povijesti, doslovce na nekoliko metara udaljenosti od spomenika podvodnom ribolovcu, postavljenom 1989. godine na platou ispred bivše školske zgrade, radu Ante Starčevića prema idejnom rješenju Vinka Matkovića.